Treba nam osmišljen bojkot i Skupštine i izbora 1Foto: FoNet/ Aleksandar Levajković

Treba nam vidljiv i smišljen bojkot izbora koji skreće pažnju letargičnih evropskih demokratija na pravu prirodu Vučićeve vlasti i izlazak opozicije iz parlamenta ali sa dobrom i kreativnom idejom kako treba da izgleda vanparlamentarna budućnost.

To za Danas kaže Janko Baljak, reditelj i član Političkog saveta Pokreta slobodnih građana.

* Mislite li da će Vučić biti primoran da problem Kosova reši na način na koji to želi Zapad ili Srbija ide ka zamrznutom konfliktu s obzirom na to da je Vučićeva ideja razgraničenja neprihvatljiva?

– Vučić će uraditi samo i jedino ono što proceni da ga u datom trenutku održava na vlasti. I uvek će to biti iznuđeni potez jednog očajnika ovisnog o vlasti. Kosovsko pitanje ć biti rešavano u zavisnosti od toga kakve lične garancije za sopstvenu apsolutističku vlast bude dobio i koliko sigurno bude bilo njegovo enormno materijalno bogatstvo kao i bogatstvo članova njegove porodice stečeno prethodnih godina. Nema tu nikakvih nijansi, najmanje je patriotizma i brige o narodu na Kosovu.

* Jesu li napadi na američkog ambasadora zbog izjave da je Kosovo nezavisna država odraz Vučićeve nemoći i straha od budućih poteza Amerike, ili odraz pogrešnog utiska o nadmoći? Ovo nije prvi put da američki ambasador bude izložen ovakvim napadima.

– To je jedino i isključivo predstava bildovanja mišića za unutrašnje potrebe i očekivani spin u kome učestvuje i fiktivna premijerka koja bi tobože izbacivala diplomate iz vlade. Jasan proalbanski stav i nepromenjenu retoriku američkih zvaničnika znamo već godinama. Ali dođe tako dan kada je u tabloidu zgodno proterati američkog ambasadora iz zemlje.

* Treba li opozicija da bojkotuje parlament zbog načina na koji se vlast i njeni sateliti ponašaju?

– Vraćamo se na pitanje dostojanstva. Taj prag je odavno prekoračen u Parlamentu. Vlast ne pokazuje ni najmanje signale da upristoji komunikaciju u Parlamentu. Nepojmiva je količina prezira koju poslanici iz vladajućih partija pokazuju prema svojim kolegama. Nedostojno je valjati se u tom blatu. Napolje naravno, ali svi zajedno, sa dobrom i kreativnom idejom kako treba da izgleda vanparlamentarna budućnost.

* Očekujte li reakciju vlasti na zahteve opozicije za fer i demokratskim uslovima i slobodnim medijima? Može li opozicija da natera vlast da prihvati te uslove?

– Da li se šalite sa mnom? Zar Vučić nije rekao da će opozicija izgubiti izbore i 2020. i 2024, a da za 2028 nije siguran? Da li to izjavljuje čovek spreman za bilo kakve fer ustupke?

* Treba li opozicija da onda da bojkotuje naredne izbore? Šta bi bili efekti bojkota?

– Bojkot je jedini sledeći korak. Ali takav bojkot koji skreće pažnju letargičnih evropskih demokratija na pravu prirodu Vučićeve vlasti. Vidljivi osmišljeni bojkot i ponovo ulica kao naša sudbina.

* Čini se da je opozicija dosta dugo u defanzivi, odnosno u stalnim reakcijama na poteze vlasti, dok akcije ili nema ili nisu masovne i bez dugotrajnog efekata među građanima. Zašto je to tako?

– Učinili su sve da nam ogade politiku do koske, demokratske promene u društvu su proglasili lopovskim poslom, navikli su nas da na zlo više nemamo normalnu ljudsku reakciju, sistematski su promovisali poslušnost i slugeranjstvo kao model opstanka u njihovom sistemu vrednosti. Deca onih koji su učestvovali u demokratskim promenama vide na delu poraz svojih roditelja koji su dočekali da žive Srbiju sa Vučićem, Dačićem i Vulinom na vlasti. Vlada ogromna apatija i teško je probuditi bilo kakvu energiju. Ali, oni koji su rešili da ostanu u svojoj zemlji i za nju vezali svoju i budućnost svoje dece, moraće kad tad da se pogledaju u ogledalo i odluče da li žele da žive podanički život lišen slobode i dostojanstva ili će se uspraviti i podići glave. Mislim pre svega na omladinu, studente i srednjoškolce bez čijih je masovnih izlaska na ulice, štrajkova i blokada nemoguć preokret. Svakako su dragoceni pojedinačni ljudski gestovi poput ovih u Narodnom pozorištu ili kad vidimo Vučića kako guta knedle dok mu konačno jedan novinar postavlja pravo i jedino moguće pitanje.

* Jasno je da Građanski blok 381 i PSG ne želi saradnju sa SZS, osim oko izbornih uslova, zbog članstva Dveri. Kako onda shvatiti izjavu Saše Jankovića koji je nedavno na N1 rekao da sa Đilasom razgovara kako će posle smene Vučića bez bilo kakvog oklevanja formirati vlast… Zar je vlast i podela odgovornosti, koju vlast podrazumeva, sa Savezom u kojem su Dveri, bolja i prihvatljivija nego zajedničko rušenje ovog režima?

– Nisam shvatio da bilo ko želi da bez oklevanja i bez demokratskih izbora formira vlast. Mnogo dijaloga, tolerancije i normalne atmosfere moraće da prethodi ovim izborima. Oprez i zebnja građanskih orijentisanih partija koje nisu ušle u Savez za Srbiju nažalost se pokazala opravdanom. Sve što dobronamerni ljudi iz Saveza preko dana izgrade neodgovorni članovi tog Saveza preko noći upropaste. Silovanja i vešanja su takvi užasni autogolovi koje kao da je naručio sam Aleksandar Vučić. Teška je pozicija čestitih ljudi iz tog Saveza da se svakodnevno izvinjavaju. Ali o tome su morali misliti ranije.

Nepristajanje je ključna reč prethodne nedelje

* Kako vidite situaciju u Narodnom pozorištu?

– Svedoci smo slučaja koji je paradigma apsolutne destrukcije kulturne politike u jednom procesu unižavanja umetnika koji je započet pre više od šest godina. Ponižavajuća kadrovska politika ali i formiranje novog jezivog novokomponovanog mainstream ukusa. Na sreću ima divnih, hrabrih glumaca i umetnika koji pružaju otpor. Hana Selimović je, na primer, svojim istupom ovih dana pokazala da se može biti heroina i stvarnom životu osim što je neko dokazana heroina na sceni i filmu. Nepristajanje je ključna reč prethodne nedelje. Ovom kriku odbrane profesionalnog i moralnog integriteta se pridružio i Miodrag Sovilj svojom zamolbom Vučiću na konferenciji za štampu da u budućnosti pred novinarima bude manji huligan nego što nas je sve navikao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari