Turajlić: Porfirije nije adresa za rešavanje problema 1Foto: FoNet/ Ognjen Stevanović

„Bila sam veoma začuđena adresom na koju je upućeno pismo 80 profesora Beogradskog Univerziteta u kojem apeluju na patrijarha Porfirija da utiče da ne prođu izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, kojim se uvodi institut blagoslova Sinoda SPC za upis, zasnivanje i prestanak radnog odnosa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu“.

– Naime, iz pisma se nedvosmisleno vidi da je u slučajevima otpuštanja profesora sa tog fakulteta učinjen čitav niz zakonskih prekršaja, pa bih očekivala da je ono upućeno tužilaštvu sa zahtevom da se pokrenu odgovarajuće procedure. Ne bi me zbunilo ni da je pismo naslovljeno na Savet Pravoslavno bogoslovskog fakulteta kao svojevrsno podsećanje na značaj akademskih normi i autonomije. I konačno, još manje bi me začudilo da je pismo upućeno Univerzitetu u Beogradu sa zahtevom da se Pravoslavni bogoslovski fakultet isključi iz sastava Univerziteta zato što nepoštovanjem autonomije ozbiljno narušava ugled ove akademske ustanove. Ali zaista ne mogu da vidim zašto je poglavar jedne crkve odabran kao adresant – ocenjuje za Danas Srbijanka Turajlić, profesorka Beogradskog univerziteta u penziji, reakciju i kritiku dela akademske javnosti na Nacrt izmena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju, kojim se, ukoliko bude usvojen, kako tvrde – potpuno ukida autonomija univerziteta.

U pismu koje je poslato patrijarhu Porfiriju 24. marta, a koje je do danas ostalo bez odgovora, podseća se da je nedavno profesoru Maksimu Vasiljeviću i docentu Marku Vilotiću najpre nezakonito i bez obrazloženja, potpisom dekana, oduzeta mogućnost da drže nastavu i izvode ispite na PBF, za čim su ubrzo sledili, takođe, nezakoniti otkazi redovnim profesorima Maksimu Vasiljeviću i Rodoljubu Kubatu.

Uključivanje poglavara crkve u razgovor o univerzitetu, ističe sagovornica Danasa, krije i svojevrsnu opasnost.

– Ako od poglavara SPC zatražimo da poput „deus ex machina“ reši jedan problem, onda ne treba da nas čudi ako se crkva oseti pozvanom da utiče i na druga pitanja vezana za univerzitet. Autonomija univerziteta je prevashodno pitanje profesora i oni moraju da je brane sami ne tražeći pomoć sa strane, a posebno ne od institucije koja ima tendenciju da previdi da se nalazi u sekularnoj državi i koja pokušava da utiče na niz stvari koje ne spadaju u delokrug njenog rada – kaže Turajlić.

Uprkos svemu ovome, ona, ipak, izražava razumevanje za zabrinutost kolega koji su napisali pismo, jer predložena izmena, kako napominje, ne sme biti dopuštena.

Anticrkveno i antidržavno delovanje

Patrijarh Porfirije je, pre nego što je javno uopšte važio za kandidata prvog čoveka SPC, podržao otkaz profesoru Rodoljubu Kubatu, prošle godine, koji mu je uručio Pravoslavni bogoslovski fakultet na zahtev Sinoda SPC. Porfirije je tada rekao da odluka Sinoda „nije doneta bez osnova“ te da je njoj prethodilo „dugotrajno anticrkveno i antifakultetsko delovanje“ Kubata.

– Koliko me pamćenje služi ovaj slučaj može jedino da se poredi sa izbacivanjem grupe profesora sa Filozofskog fakulteta, početkom sedamdesetih godina prošlog veka, zbog „dugotrajnog antidržavnog delovanja“. Razlika je jedino u tome što su u to vreme profesori Filozofskog fakulteta imali dovoljno etičnosti i svesti o pojmu autonomije te su odbili da izvrše nalog koji je došao od vrha vlasti. Za razliku od njih većina profesora PBF-a, uključujući i profesora Perića (koji je van fakultetskih aktivnosti patrijarh Porfirije) očigledno ne razume suštinu pojma autonomije univerziteta. Otuda mi se i čini da je pitanje opstanka tog fakulteta na Univerzitetu više nego opravdano. Drugim rečima odluka o tome da li će PBF biti državna ustanova je, van svake sumnje, u nadležnosti vlade, ali, po mom razumevanju pojma autonomije, odluka o tome ko ispunjava uslove da bude član Univerziteta u Beogradu je prevashodno u nadležnosti autonomnog univerziteta – ističe Srbijanka Turajlić.

„Moralno politička podobnost“

Turajlić podseća da je jedna od posledica studentskih demonstracija 1968. godine bila i to što je u Zakon o univerzitetu uvedena „moralno politička podobnost kandidata“.

– Nama mlađima koji smo radili na fakultetu bilo je to prvo iskustvo sa potencijalnom represijom od strane vlasti i priznajem delovalo je zastrašujuće. Ne znam kako je to bilo na drugim fakultetima, ali na Elektrotehničkom na kome sam ja radila, za nas koji nismo bili članovi partije, u referatima za izbor sve se svelo na jednu rečenicu tipa „kandidat ispunjava uslove moralne političke podobnosti“. Sećam se čak i situacije u kojoj je neko od uglednih, politički aktivnih profesora upitao „šta to znači“, na šta je profesor Caja Marjanović odgovorio „pa ja sam proverio, kandidat ima pasoš, znači da je sa njim sve u redu“. U nekom trenutku, tokom osamdesetih taj uslov je izbačen iz zakona. Onda je došlo do promene sistema i do novih studentskih pobuna 1992. i 1996. Na tu neposlušnost Milošević i Šešelj su reagovali Zakonom iz 1998. Vlast je imenovala dekane koji su poslušno napisali otkaze svima koje je vlast želela da udalji sa univerziteta. Deo akademske zajednice pokušao je da se suprotstavi donošenju tog zakona, u čemu je nažalost, bio neuspešan. Ipak, dve godine kasnije, kada je došlo do promene vlasti taj zakon je ukinut i univerzitet je povratio autonomiju – napominje Srbijanka Turajlić.

Paradoksalno, dodaje ona, u današnjem sistemu koji bi trebalo da bude demokratski, dobili smo predlog izmena zakona koji ne ostavlja više nikakav prostor za očuvanje autonomije. Ne samo što se uvodi kriterijum za ocenu podobnosti, tvrdi Turajlić, već se i sama ocena donosi spolja, izvan univerziteta, što nas, kako kaže, vraća u nepovoljnije stanje od sedamdesetih godina prošlog veka.

– Iako se ovog trenutka govori samo o PBF-u, ne treba se zavaravati da se to tiče samo jednog od fakulteta koji izvesno ima određene specifičnosti. Kada se ta praksa jedanput prihvati, lako će se naći specifičnosti i za svaki drugi fakultet koji se u nekom trenutku oceni od strane vlasti kao „nepoćudan“ – zaključuje Srbijanka Turajlić.

O „ulazima“ i „izlazima“ PBF u sastav BU

Srbijanka Turajlić podseća da je Pravoslavni bogoslovski fakultet osnovan i primljen u sastav Univerziteta u Beogradu 1920. godine.

„Ne znam tačno pod kojim uslovima, ali mi se čini da to danas, ceo vek kasnije, nije ni od značaja. Fakultet je izdvojen iz sastava univerziteta 1952. godine uz obrazloženje da on u sekularnoj državi ne može biti prihvaćen kao državna ustanova, te da treba da bude pripojen SPC. Posle demokratskih promena, odlukom Vlade Srbije rešenje o likvidaciji PBF-a je proglašeno nelegitimnim te je fakultet 1. januara 2004. godine ponovo postao državna ustanova. PBF se tada obraća Univerzitetu u Beogradu sa molbom da bude ponovo primljen u sastav univerziteta. Veće univerziteta sa 22 glasa za prihvata molbu i donosi odluku o prijemu fakulteta u sastav Univerziteta u Beogradu. Ne znam tačno kako je ta odluka glasila, ali duboko verujem da je taj prijem podrazumevao da će fakultet biti spreman da prihvati sve akademske standarde i kriterijume univerziteta. Sumnjam da su dekani koji su kao članovi Veća glasali za tu odluku očekivali da će nepunih dvadeset godina kasnije PBF biti taj koji univerzitetu nameće neke druge standarde“, ističe Turajlić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari