"My baby" uskoro u Beogradu 1Foto: My baby

Nije trebalo dugo amsterdamskom hipnotičkom bluz trance triju da pokori svet svojom muzikom. Njihov močvarni bluz i fankom inspirisani zvuk spreman je da na vas pusti tešku čaroliju i učini da plešete do ranih jutarnjih časova.

Svojim trećim studijskim izdanjem „Prehystoric Rhythm“ holandski brat i sestra Sheik (bubnjevi) i Cato van Dijck (vokal) i novozelandski gitarista Daniel „daFreez“ Johnston uspeli su da rasprodaju dve evropske klupske turneje, a nastupali su na mnogim velikim festivalima širom sveta.

Od 2014. godine kada su premijerno nastupali u Božidarcu, svakim narednim nastupom, broj fanova se povećavao toliko da je ovom triju potpuno normalno da u okviru svoje turneje neizostavna stanica bude i srpska prestonica.

Njihov najnoviji album “Mounaiki – By the Bright of Night” objavljen je u oktobru ove godine, što predstavlja novi povod za turneju i još jedan susret sa beogradskom publikom. U kratkom razgovoru, gitarista Daniel nam je otkrio nešto više o ovoj ploči, kao i zbog čega se uvek vraćaju u Beograd.

RS: Može se reći da ste postali redovni gosti na ovim prostorima, naričito u Srbiji, zar ne? Da li postoji neka posebna veza između vas i ovdašnje publike?

Daniel: Ubrzo nakon započinjanja naših prvih turneja, dobili smo priliku da posetimo Srbiju i sviramo koncerte ovde. Od tada nas za Srbiju vezuju lepe uspomene i uspostavili smo vezu sa publikom i upoznali se sa ljudima. Što se mene tiče, vi ste izgradili tu vezu!

RS: Da li ste zadovoljni prijemom vaše muzike kod ovdašnjeg auditorijuma?

Daniel: Itekako. Veoma veliki broj ljudi iskazuje ogromno poštovanje za ono što mi radimo.

RS: Proteklog leta nastupali ste, opet, na Exit festivalu. Da li delite neku posebnu emociju, obzirom da ste svirali na najvećoj festivalskoj bini?

Daniel: To nam je predstavljalo ogromnu privilegiju i iskustvo. Stigli smo kasno na festival, iz nekoliko razloga. Započeli smo svirku pod određenom vrstom stresa, ali ljudi iz organizacije su bili divni, veoma su nam pomogli. I muzika je naišla na odličan prijem kod publike, tako da se koncert odvijao na jedan pozitivan način za nas.

RS: U poslednje vreme veoma ste aktivni kada su turneje u pitanju. Koja su vam najznačajnije uspomene sa koncerata?

Daniel: Neki od najvećih utisaka uključuju koncert na Pinkpop festivalu prošle godine, kao i pomenuti Exit ovog leta. Takođe, ukazana nam je čast da budemo završna tačka na ovogodišnjem Shambala festivalu u Engleskoj.

RS: Da li postoji nešto što još uvek niste ostvarili, a što se nalazi na vašoj listi želja?

Daniel: Pretpostavljam da je turneja po Sjedinjenim Američkim Državama nešto čemu težimo i čemu se nadamo.

RS: Prošlog meseca objavili ste četvrto studijsko izdanje „Mounaiki“, što predstavlja ime muze koju ste vi, članovi benda, izmislili. Jesam li u pravu?

Daniel: Ime My Baby, zasnovano je na liku fantomske muze, koju smo stvorili zajedno kada smo počinjali da pišemo pesme. To smo uradili jer smo želeli da u pesmama nalazi lik koji oslikava nas troje zajedno, naša zajednička osećanja i poglede na svet. Ime Mounaiki je u neku ruku duhovno ime koje joj je dato od strane imaginarnog šamana.

RS: Šta se krije iza koncepta vaše aktuelne ploče?

Daniel: Za potrebe ovog albuma odlučili smo da proširimo priču o My Baby, lika oko koje će pesme biti bazirane. My Baby like je predstavljen i priča prati putovanje glavne junakinje, u vidu tradicionalnog načina pripovedanja. To je, takođe, priča o odrastanju gde mlada devojka pokušava da shvati šta svet predstavlja, duhovno i na bilo koji drugi način. Volimo da je opisujemo kao devojku iz sedamdesetih koja mašta da je plesačica iz dvadesetih. Dakle, pesme su povezane sa pričom koja prati avanture devojke koje se odvijaju pod okriljem noći.

RS: Na vašem najrecentnijem izdanju bili ste inspirisani marokanskim gnawa i indijskim raga zvukom. Kako ste došli na tu ideju?

Daniel: Svako od nas duboko poštuje muziku iz različitih kultura, tako da će to zanimanje za raznovrsne muzičke žanrove neminovno uticati na vaš stil.

RS: Mnogi vašu muziku doživljavaju kao izrazito filmsku. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Da li imate želju da vaša muzika bude zvučna pozadina nekog filma i kakav bi to film bio?

Daniel: Naš poslednji album bio je poprilično filmski jer smo pratili scenario i konstantno smo istraživali različita osećanja i raspoloženja koja su odgovarala određenom poglavlju ili sceni koju smo imali u glavama. U našim mislima često smo imali moderno čitanje noir filmova ili možda nešto što naginje Skorcezeovom Taksisti. Ti sumorni snimci noćne vožnje gradskim ulicama i usamljena priča o odbačenima. Možda jednog dana i mi možemo napraviti film.

RS: Za sam kraj, možete li nam preporučiti neke albume ili bendove koji su vas oduševili u poslednje vreme?

Daniel: U poslednje vreme slušamo dosta izvođača sa Novog Zelanda, poput benda Orchestra of Spheres iz Velingtona, a i aktuelni album Marlona Vilijamsa je fantastičan. Nova ploča Oumou Sangare, „Mogoya“, takođe je sjajan. Imali smo tu čast da prisustvujemo njenom koncertu ove godine, plesali smo čitavu noć.

Hvala na izdvojenom vremenu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari