Zvuk pobune ponovo je aktuelan na trećem solo albumu repera Boška Ćirkovića Škabe, člana Beogradskog sindikata. „Deset dina glasa na matrici“, uz koji je ujedno objavljena i knjiga u kojoj su sabrane pesme poznatog hip-hopera, album je koji dočarava surovu realnost vremena u kojem živimo i čiji je zvuk nesumnjivo tvrđi od prethodnog izdanja „Remek delo“.


Kada očekujete da će na red doći neke druge teme osim pobune?

– Nažalost, ne očekujem da dođu. Na kraju krajeva uvek će biti nešto protiv čega čovek može da podigne glas. Mi smo tako vaspitani jer smo se formirali u neko vreme, odrastali i slušali takvu muziku. Možda je ovaj album tvrđi od prošlog, a za prošli su mi baš rekli da nedostaje te pobune. Pišem i snimam kako se osećam u tom momentu. Na svakom mom albumu, ali i albumu Sindikata uvek je bio prisutan taj zvuk pobune i tako će uvek i biti – priča Škabo za Danas.

Šta se zbiva sa Beogradskim sindikatom?

– Radimo treći album. Imali smo jednu pauzu preko leta, što je uobičajeno jer nas ima mnogo i raštrkamo se po letovalištima, ali i obaveze nas razdvoje. Nažalost, opet smo malo razvukli rad na tom albumu. Ovaj moj album je urađen za četiri meseca, od nule bukvalno. Čovek bi pomislio da deset ljudi može da uradi album za četiri meseca onda očas posla, ali ne… Tu ima deset ljudi sa svojim mišljenjima, kriterijumima i zato će taj album da bude deset puta bolji od bilo kog pojedinačnog bilo koga iz grupe, ali će izgleda trebati i deset puta više vremena dok se napravi.

Da li se nešto ipak promenilo u Srbiji sedam godina od čuvene pesme „Govedina“?

– Điniđić je ubijen, Šešelj je u Hagu, Labus se povukao iz politike, sve ostalo stoji. Kada se Šešelj vrati onda će biti samo se Labus povukao iz politike i Đinđić je ubijen. Ta pesma je opuštena, zezanje, ali mislim da te neke prizemne karakteristike koje su u njoj upotrebljene za neke ljude i dalje stoje.

Da li postoje planovi da ponovo pokrenete kultnu emisiju „Sindikalni termin“ koja je po gašenju radija SKC prestala da postoji?

– Ne postoje jer ne postoji želja ljudi sa radija da se tako nešto uopšte čuje. Čak sam probao da pričam i sa nekim nazovi urbanim radio stanicama, ali ispada da nisam u toj nekoj stranačkoj, lobističkoj priči. Nemamo uticaja na medije. Izgleda da je ta emisija otišla u legendu. Možda je tako i najbolje. To bi mi sada izgledalo kao ono kada se Džordan vratio, što je bilo glupo, trebalo je jednostavno da ode u legendu – zaključuje Škabo.

Najbolje bi bilo da SOKOJ ne postoji

– U svojoj kolumni za jedan beogradski list objavio sam link sa kojeg može da se preuzme celokupan album „Deset dina glasa na matrici“. Mislim da su autorska prava danas u Srbiji utopija. Mislim da bi najbolje bilo da neke stvari kao što je SOKOJ ne postoje. Onda ne bismo ni očekivali ništa. Mi inače nismo ni očekivali ništa od njih, ali kada neko već kaže da nešto postoji, a vidiš da to ne funkcioniše, e pa onda nešto protiv toga već moraš i da kažeš – smatra Škabo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari