Afrikanci i Azijci gaze koracima od sedam milja, dok fudbalska Evropa tumara u mraku 1Foto: Pedja Milosavljevic/STARSPORT

Pamtim mnoga Svetska prvenstva, ali nisam gledao bolju završnu predstavu od finala Argentine i Francuske.

Ako je nama bilo dramatično pratiti taj meč, produžetke i penale mogu misliti kako je bilo njegovim akterima na terenu i klupi.

Bila bi prava tragedija da nisu slavili Argentinci. Njihova titula je pobeda nešablonskog i nerobotizovanog fudbala, s puno emocija.

Radujem se sreći jedne od mojih, vazda, omiljenih selekcija. Drago mi je i zbog besmrtnosti Mesija, jer je potpuno stao rame uz rame Maradoni.

Nije samo velemajstor već i sjajan sportista. Svaka čast Ronaldu na umeću, ali nikada neće biti u Leovoj ravni. I Mesija stalno tuku i obaraju pa ne kuka.

Portugalcu uvek nešto smeta: protivnik, trava, stativa, suđenje, vreme… Argentinac se samo podigne, uspravi i nastavi dalje. A, padao je i on u karijeri.

Radujem se i „rastu“ drugih kontinenata. Dok posrnula fudbalska Evropa tumara u mraku, Afrikanci i Azijci gaze i napreduju koracima od sedam milja.

Maroko, Japan, Južna Koreja, Kamerun, Senegal… nadolaze, Argentina je trofej vratila u Južnu Ameriku, a večiti favoriti gube kompas i razočaravaju.

Nemačka se raspala u Kataru, Belgija i Vels doživeli katastrofu, Španija bljesnula na jednom meču, Portugal ostao nedorečen… Čak ni Francuska nije imala kontinuitet.

Jedino je moja Engleska svaku utakmcu dobro odigrala, a kako ima petoricu sjajnih mladih igrača očekujem da na sledećem Mundijalu brani čast Starog kontinenta.

Unapred zazirem tog prvenstva, tj. nerezonskog i, po suštinu igre, ubitačnog uvećanja broja učesnika. Slutim jeftinu zabavu, uz koka kolu i MekDonalds hranu.

Do tada ćemo videti da li će se Brazilci izlečiti od prepotencije, a Srbi konačno naučiti neku lekciju. I dva odsta savladanog gradiva je bolje od frazerske parole „idemo dalje“.

Da, u našem slučaju, ne ostane sve na patetici i ne(samo)kritičkim komentarima i analizama. Ne znam da li su Hrvati vodili neophodne fudbalske dijaloge u prošlosti, ali vidim drugu stvar.

Njihovi defanzivci Gvardiol i Juranović ostavili su najveći utisak na mene, uz Marokovog beka Hakimija. Dobri bočni igrači su dodatni kvalitet i snaga svake zdrave i ozbiljne ekipe.

A, „crni“ karton i šestomesečna suspenzija bi nas ratosiljali antifudbalskog ponašanja pojedinaca. Već 20 godina se zalažem za obračun sa folirantima. Možda me nekada posluša ko treba.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari