Nesuđeni frizer koji je ispunio obećanje dato ocu: Ko je Denis Šruder, MVP Mundobasketa u Manili? 1Foto: EPA-EFE/FRANCIS R. MALASIG

Prvi put u istoriji planetarne košarke Nemačka je postala najbolja na svetu. Jedan košarkaš sjajno je vodio „pancere“ do svetskog vrha.

Nažalost po nas, Nemačka nam je delimično naružila kompletnu sreću koju smo doživeli na Mundobasketu. „Panceri“ su bili bolji od Srbije u finalu (83:77) a Denis Šruder je nepogrešivo predvodio svoje saigrače do svetskog trona. Proglašen je za MVP kompletnog šampionata.

Tridesetogodišnjak iz Braunšvajga doživeo je u Manili ne samo profesionalnu već i životnu satisfakciju za sve ono kroz šta je prolazio boreći se sa rasizmom u nemačkom društvu praktično od rođenja.

Kao dete iz mešovitog braka, od oca Nemca i majke Gambijke slušao je priče svojih roditelja u kojima su navedeni razlozi selidbe u Nemačku pre nego što će se roditi možda i najbolji plejmejker u istoriji nemačke košarke.

Roditelji su sa dvojicom sinova odlučili da se presele u Braunšvajg neposredno pre nego što će se Denis roditi 15. septembra 1993. Odrastanje u gradu od nekih 250.000 stanovnika uopšte nije bilo jednostavno.

Šruder se i danas odlično seća sa kakvim nivoom rasizma susretao u formativnim godinama. U obdaništu je bio jedini tamnoputi a u školi od 800 đaka samo on i još jedan dečak nisu bili belci.

Podrugljivo su ga posmatrali jer se razlikovao po boji kože. Iako mu je nemački bio maternji jezik to mu je samo malo olakšalo poziciju autsajdera u društvu. Vremenom je mentalno ojačao u meri da se više nije obazirao na provokacije kojih je i dalje bilo.

I danas se seća aluzija na njegovu boju kože: „Pogledaj ga, crn je. Ima prljavštinu svuda po telu“, citirao je Šruder u jednom intervjuu tadašnje vršnjake koji su ga gotovo svakodnevno provocirali.

Kada je postao košarkaš takvih verbalnih ispada više nije bilo, ali je Šruder i dalje osećao da ga nedovoljno poštuju zbog toga što nije belac.

Nestašnog duha i vatrenog temperamenta, košarku nije shvatao previše ozbiljno u formativnim godinama. Na treninge je dolazio kad je baš bio raspoložen, a utakmice je više doživljavao kao priliku da isproba ono što je pokušavao na terenima za basket.

Više je voleo fudbal i vožnju skejtom sa slušalicama na ušima što i danas praktikuje, nego igru pod obručima.

Verovatno bi mu košarka postala hobi, a frizeraj zanimanje da kojim slučajem njegovu porodicu nije zadesila tragedija kada je bio u tinejdžerskim godinama.

Majka je u jednom intervjuu otkrila da je često svraćao kod nje u frizerski salon i da je voleo da se igra sa makazama. Kasnije, kada je već postao as svetskog formata, menjao je frizure gotovo svakodnevno i uvek mu je jedan deo pramena bio ofarban u drugačiju boju.

Jedan tragičan događaj korenito je promenio njegova razmišljanja. Naime, na dan kada mu je otac Aksel iznenada preminuo, u njegovoj 16. godini, pronašao je očevo pismo u fioci stola koje je upravo njemu i bilo namenjeno.

U tom pismu otac ga je podsetio da poseduje izuzetan talenat za košarku koji ne bi smeo tek tako da protraći, posebno jer bi njegov eventualni uspeh bio od velike važnosti za kompletnu porodicu.

Od tog momenta, Denis je imao samo jedan cilj – uspeh u igri pod obručima.

U Braunšvajgu se brzo nametnuo kao lider u mlađim kategorijama, a bio je nagrađen i priznanjem za igrača koji je najviše napredovao u Bundesligi.

I mada je mogao da izabere sigurniji put i prvo pređe u neki kvalitetniji nemački ili evropski klub, odlučio je da se sa 20 godina prijavi za NBA draft. Uprkos tome što je bio relativno nepoznat svetskoj javnosti, Atlanta Houks ga je izabrala kao 17. pika i to u godini kada je Majk Budenholzer preuzeo klub iz Džordžije.

Kao učenik Grega Popovića u San Antonio Sparsima znao je šta čini i kakve bi benefite ekipa mogla da ima.

Svestan da se bori za egzistenciju čitave porodice, koja je bila brojna, od samog starta je bio veoma takmičarski nastrojen i spreman da se nadgornjava sa NBA asovima.

Odigrao je ukupno deset sezona u NBA ligi, od kojih prvih pet u Houksima koje su mu bile i najplodonosnije u karijeri. U poslednjoj u dresu Atlante, u takmičarskoj 2017/18 prosečno je beležio maltene 20 poena i 6,2 asistencije.

Uspeo je u Oklahoma Siti Tanderu da zadrži postavljeni standard (za tri sezone u proseku ubacivao 17,5 poena) međutim sa trejdom u Lejkerse, odnosno prelascima u Boston i Hjuston u pretprošloj sezoni, odnosno povratkom u redove „jezerdžija“ u poslednjoj uloga i učinak rapidno su mu opadali.

Odlučio je da prihvati poziv Darka Rajakovića i potpiše dvogodišnji ugovor sa Reptorsima na osnovu kojeg bi trebalo da zaradi 26 miliona dolara. Šruder je nedavno oktrio da je u Manili bio u svakodnevnoj komunikaciji sa srpskim stručnjakom koji mu je redovno slao čestitike i želje da Nemačka pobedi, osim kada je finalni meč bio u pitanju.

Šruder je oženjen Nemicom Elen Ziolo, koja je takođe iz Braunšvajga. Od njega je starija dve godine i pre nego što su dobili sina i ćerku bavila se manekenstvom. Šruder ima i mlađu sestru a po verskom opredeljenju je musliman. Inače, u mladosti je maštao o tome da postane profesionalni skejter.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari