Ne volim da gubim ni kad igram karte: Srbin na golu Jermenije 1Foto: Privatna arhiva

Fudbalska javnost u regionu u prethodnom periodu brujala je o uspesima Užičanina Ognjena Čančarevića, koji je pažnju privukao sjajnom odbranom gola jermenske reprezentacije, između ostalog, u kvalifikacionim mečevima za Evropsko prvenstvo protiv Hrvatske i Turske.

„Svakako prija dospeti u centar pažnje celog regiona i jermenskog fudbala“, kaže Ognjen za Danas, ali i priznaje da bi voleo da je imao priliku da svoje umeće pokaže i u Srbiji.

„Bio sam pozivan 2018. godine za reprezentaciju Srbije koja je bila sačinjena od igrača Super lige. Ne krivim nikoga, u Srbiji je trenutno prevelika konkurencija, posebno na golmanskim pozicijama. Imamo, kao i uvek, dosta dobrih golmana. Nije mi žao, ali voleo bih da sam mogao da pokažem šta mogu i u svojoj zemlji“, kaže Čančarević.

Ne volim da gubim ni kad igram karte: Srbin na golu Jermenije 2
Foto: Privatna arhiva

On objašnjava da je „u fudbalu sve pitanje momenta, kako se kome namesti i otvori prilika“.

„Kada se sve sabere, zadovoljan sam karijernim putem. Imam 34 godine, zdrav sam, vitalan, nadam se da ću još dugo moći da branim. Možda nije sve otišlo u smeru kojim je moglo kada je trebalo, ali se dobro završilo“, ističe uspešni golman.

Inače, Čančarević je „dete“ užičke Slobode, u kojoj je napravio prve fudbalske korake, da bi karijeru nastavio u kragujevačkom Radničkom 1923 i Radniku iz Surdulice. Boje jermenskog Alaškerta brani već pet i po godina.

“Alaškert je klub koji je uvek težio trofejima, ima visoke ambicije. To mi odgovara, jer ne volim da gubim ni kad igram karte, o fudbalu da ne govorim. Sada stojim i na golu cele jermenske nacije, nečije države. To je velika sportska i fudbalska motivacija, a moja želja da se pokažem u najboljem svetlu je izuzetno jaka“, kaže Ognjen za Danas.

Ne volim da gubim ni kad igram karte: Srbin na golu Jermenije 3
Foto: Privatna arhiva

Napominje da Jermenija od odlaska Romana Berezovskog ima potrebu za dobrim golmanima, a da su se prve velike šanse za njega otvorile posle tri uspešne godine u toj zemlji, koje su podrazumevale više osvojenih titula i kupova, kao i nastupa u Evropi.

“Da bi nastupao za reprezentaciju Jermenije, ako nemaš nikakvo krvno srodstvo, moraš da provedeš najmanje pet godina u šampionatu zemlje. Čekao sam da istekne vreme, kako bih zvanično stekao pravo da debitujem. Sve se to poklopilo sa željom selektora Oleksandra Petrakova, koji me je pratio i izrazio želju da svojim iskustvom i znanjem, pozitivnim razmišljanjem i atmosferom koju mogu da napravim u ekipi pomognem reprezentaciji Jermeniji. Među dosta mladih fudbalera, bio mu je potreban iskusniji igrač”, objašnjava Ognjen svoj put do gola jermenske reprezentacije.

Kako kaže, sadašnji cilj je ostati što duže na golu Jermenije.

„To je, pored fudbalske satisfakcije, neverovatno iskustvo u karijeri. Imam priliku da igram protiv najboljih igrača sveta“, kaže o svojim uspesima i ambicijama.

Ne volim da gubim ni kad igram karte: Srbin na golu Jermenije 4
Foto: Privatna arhiva

Za Srbiju ne brani, ali Srbiju voli i pomno prati dešavanja u srpskom fudbalu.

“Redovno pratim šta se dešava. Izgleda mi dosta bolje nego u vremenu kada sam bio tamo, iako je i tada kvalitet fudbala bio visok. Naravno, može i bolje, ali ide u dobrom pravcu. Ono što nedostaje su ostali veći centri, poput Užica i Čačka, klubovi koji mogu da budu standardni članovi srpske Super lige”, ističe užički golman, a jermenski reprezentativac.

U Užicu nije bio odavno, pa se posebno raduje kraju ovogodišnje fudbalske sezone.

„Od januara nisam bio kući i pored svega lepog, ne mogu da dočekam dolazak. Završavam sezonu 9. decembra, a nadam se da ću već 10. biti u Užicu”, ističe Ognjen.

Užička fudbalska porodica

Ognjen potiče iz poznate užičke, fudbalske porodice, koja je takođe često bila u centru pažnje sportske javnosti zbog svojih uspeha.
“Moj otac i stric su ceo život u fudbalu, kao igrači i treneri. Mnogo vremena su proveli u Slobodi, kao i moj brat od strica Luka i brat Gvozden. Oni su takođe igrali u Slobodi, u kojoj sam i ja ponikao. To je jedna cela porodica koja se razume u fudbal, uključujući i žene. Jako mi je drago što sam od njih uvek imao pravu pomoć. Pustili su me da se sam razvijam, a oni su me podržavali i uvek tražili više. Posebno otac. Tražio je postojanost i da dođem na nivo na kome sam sada. Zahvalan sam na tome“, kaže Ognjen Čančarević za Danas.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari