Nisu kadeti odbojkaški kaplari da ih se šalje u izgubljene bitke: Šta Srbija i njene sportske nade imaju od bega sa utakmice protiv Kosova i zašto ništa? 1Foto: OSS

U našim ljutim banjskama protiv tzv. privremenih institucija na Kosovu i Metohiji odavno smo poveli s 5:0.

I nema smisla da se pita koji je rezultat dalje kad se na svim televizijama s nacionalnom pokrivenošću vidi da uzurpatore s juga gazimo kao mađarska laka konjica gorde Engleze ono posle rata, a mreža nam još netaknuta.

Kumanovsko-strumička pobeda

I dok mi tako u svojoj gordosti pobeđujemo s 5+x:0, Kosovo nas dobi s 3:0, istina par-forfe i na nekom takmičenju skromnog značaja i daleko od očiju sveta.

I dok mi tako u svojoj gordosti mislimo da nas na terenu ne bi dobilo ni u tri života, sportske nade Srbije se vraćaju iz Strumice s osećanjem nedorečenosti u ispoljavanju talenta, u ubiranju plodova svakodnevne posvećenosti treninzima, u ponosu što im mladost krasi dres reprezentacije i u želji da u neposrednom sudaru s protivnikom dokažu da su vredni cilja svog odlaska tamo.

Možda će na putu do kuće neki stariji po službenoj dužnosti da im objašnjavaju da nemaju za čim da žale jer je poraz za zelenim stolom u stvari moralno veličanstvena nacionalna pobeda kojoj su prineli sopstvenu golobradu žrtvu, pobeda suštinski slična onoj koja je za naš stradalni narod proistekla iz Kumanovskog sporazuma.

Poturanje lažnih opravdanja

Radi se o muškom odbojkaškom državnom timu kadetskog uzrasta (igrači rođeni 2007. i mlađi), koji je u Severnoj Makedoniji učestvovao na zonskom turniru prve runde kvalifikacija za Evropsko prvenstvo ovog leta u Bugarskoj.

Podmladak, čiji je selektor Strahinja Kozić, istaknuti odbojkaš Vojvodine u svoje vreme, godinama zadužen za rad s naraštajima u reprezentaciji, savladao je u prvom kolu u grupi Rumuniju s 3:1.

Zatim su Rumuni s 3:0 pobedili Turke. Pošto je Turska u poslednjem kolu bila uspešnija od Srbije s 3:0, našim kadetima je pripalo začelje, ali nije ugašena poslednja nada za plasman u drugu rundu kvalifikacija u aprilu.

Nisu kadeti odbojkaški kaplari da ih se šalje u izgubljene bitke: Šta Srbija i njene sportske nade imaju od bega sa utakmice protiv Kosova i zašto ništa? 2
Foto: OSS

Karta je sledila i pobedniku meča za peto mesto, u kojem je Srbija trebalo da se sastane s Kosovom, trećeplasiranom selekcijom iz druge grupe (porazi protiv Grčke i domaćina).

Meč nije održan. Srpski tim je obrazložio da neće moći da igra jer mu se razbolelo čak devet igrača.

Svima je jasno da je to izgovor, a suštinski je bojkot Kosova kao države koju ne priznajemo pa bi pristajanje na utakmicu bilo u suprotnosti sa zvaničnom pozicijom naše zemlje i natovarilo bi na Odbojkaški savez Srbije (OSS) odijum domaće javnosti.

Izostao je, dakle, prkosni i gordi stav da se s Kosovom neće igrati iz državnog razloga, već se organizatoru poturilo drugačije opravdanje.

Nema utakmice – nema problema

Donosioci odluke su se rukovodili geslom „nema utakmice – nema problema“. A ionako su to deca, po prirodi stvari u medijskom zapećku, svako čudo za tri dana.

To što im je uskraćeno da imaju mladalačke uspomene s Evropskog prvenstva, na koje bi se možda probili, i sa Svetskog šampionata, na koji bi možda otišli s Evropskog, neka okače mačku o rep.

Nebitno je više i da li je odluka doneta po sili prilike, s obzirom na razvoj događaja na turniru, ili se s njom došlo u Strumicu kao s kartom za ne daj Bože.

Ono što je sasvim sigurno jeste to da se takvi fermani sroče sa samog vrha vertikale, a po obavesti koja krene odozdo.

Imate samo jednu šansu da pogađate da li je s tim u vezi predsednik OSS zvao ministra sporta, koji je i dalje alfa i omega u OSS, a ovaj u koži aparatčika jedinog koga treba.

Golijaninov greh i ceh

Možda je sada na rajskom semaforu za raju 5+x+1:0, ali šta od toga imaju Srbija i kadeti? Ništa.

I šta će imati bilo koja druga odbojkaška selekcija u sličnim okolnostima kad je Kosovo bitku preko mreže dobilo prijemom u Konfederaciju evropske odbojke (CEV) i Svetsku odbojkašku federaciju (FIVB) još 2016.

Uzalud je tada na Kongresu CEV u Luksemburgu i pred predsednikom Konferderacije Aleksandrom Boričićem glas dizao ondašnji prvi potpredsednik OSS Vladimir Grbić, proslavljeni odbojkaš i svetska klasa. Kosovu je mesto u Evropi sledilo po automatizmu kao već priznatom članu FIVB.

Ceh je platio tadašnji predsednik OSS Nenad Golijanin.

Njemu je Skupština na vanrednoj sednici uskratila poverenje, jer mu se uzelo za zlo što na glasanju za primanje Kosova u svetsku porodicu nije bio protiv nego se uzdržao.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari