Sezona koju je pojela loša selekcija 1Foto: STARSPORT

Dvokružni sistem sa 18 gotovo najboljih klubova u Evropi najsuroviji je, ujedno i najrealniji jer u Top 8 fazu Evrolige prolaze oni koji do uspeha nisu došli uzdajući se pretežno u težak domaći teren, strastvene navijače i neviđen pritisak sa tribina.

Još u „kovid okolnostima“ pred praznim tribinama, do izražaja je došao suvi (ne)kvalitet personifikovan u, objektivno rečeno, sezonu Crvene zvezde za potpuni zaborav ali i veliku opomenu.

Konačnih 10-24 na kraju regularnog dela verifikacija je svega loše urađenog od avgusta 2020. do 8. aprila 2021.

Tačno je i da su se crveno-beli borili i sa inficiranima korona virusom, zbog čega je tim bio desetkovan tokom februara, ali je još istinitije da su velikim delom sezone demonstrirali sporu, negledljivu, nemaštovitu, igru koja je u odnosu na najbolje evroligaše delovala kao trka „fiće i mercedesa“.

Zvezda je čak devet utakmica izgubila na posed ili dva razlike, ali je i to negde pokazatelj da tokom sezone nije uspela da izgradi jasnu napadačku koncepciju u kojoj bi se tačno znalo kako se i na koji način rešavaju poslednji napadi, odnosno brane najbolji protivnički igrači.

Prenaivno, ponekad i amaterski izgledali su crveno-beli u samim završnicama, svodeći svoja rešenja na puke improvizacije, mahom Džordana Lojda i Korija Voldena.

– Više sam očekivao, iskreno rečeno. Verovao sam u Sašu Obradovića i iskreno mi je žao što se sa njim saradnja tako brzo završila (krajem decembra 2020). Mislio sam da će biti pravo osveženje za klub i to na duže staze. Ove sezone, Zvezda je u Evroligi, otkad nastupa, zabeležila najlošiji rezultat, ako bi se gledao odnos pobeda i odigranih utakmica. Istovremeno, osim rezultata, nismo videli ni afirmaciju domaćih igrača: Dobrić i Davidovac su na mahove pokazivali zavidan kvalitet ali nije bilo kontinuiteta. Žao mi je i što je sa Simanićem raskinuta saradnja, što više prostora nije bilo za Radanova i Uskokovića. Od stranaca je, pak, malo ko nešto više pokazao. Pogledajmo selekciju inostranih igrača pod košem: O Brajant, Teri, recimo, pa on ni u teoriji nije mogao da pogodi koš… Voleo bih i nadam se da će Zvezda i naredne sezone igrati u Evroligi; bilo bi dobro da ljudi u klubu izvuku pouke i prošire bazu kvalitetnim domaćim igračima – kaže za Danas Dragiša Vučinić, koji je prošao sve strukture u klubu: od igrača, trenera, sve do rukovodioca.

I oproštajni meč sa Albom može biti sažetak viđenog tokom većeg dela evroligaške sezone. Zvezda je samo u prvom poluvremenu primila 49 poena; od kojih čak 35 van pozicionih napada rivala.

Ekipa iz Berlina imala je u prvih 20 minuta timskih asistencija koliko su crveno-beli ukupno prosečno ostvarivali tokom takmičarske godine (14). Način na koji su rešavali kontranapade misaona je imenica za Zvezdu, ekipu sa užasno sporim ritmom, koja u sezoni gotovo da nije imala izgrađen način napada na rivalovu nepostavljenu odbranu.

– Uporedite igru Crvene zvezde od pre tri godine, na primer, sa istim trenerom koji i danas vodi ekipu i videćete drastičnu razliku. Ta Zvezda je igrala čvrsto, odgovorno i agresivno u odbrani; kolektivno u napadu, tražeći rešenja iz izgrađenih akcija. Zvezda ove sezone predstavlja tim koji igra veoma sporo, često bez jasnih ideja. Ta Zvezda je imala rezultat u Evroligi, bila ravnopravna sa CSKA u Top 8 fazi, imala je daleko bolji balans između stranih i domaćih igrača… Mene jednostavno brine kako je moguće da Dobrić i Davidovac ne mogu da budu konstantniji i zašto recimo Uskoković ima limitiranu minutažu u okolnostima kada stranici ne prave jasnu razliku u evroligaškim okvirima. Svaka čast Nebojši Čoviću, mnogo je toga dobrog uradio i doprineo da Zvezda bude stabilna, ali je u pogledu sastava ekipe, napravljeno puno propusta – direktan je Vučinić.

U pogledu sazrevanja ekipe, Zvezda svake sezone kaska za konkurencijom, jer većinu stranaca menja svako leto.

– Zvezda je krenula ambiciozno; pojačanja, plus trener Saša Obradović, delovalo je obećavajuće. Dosta je faktora, potom, uticalo na rezultate: od smene trenera, doselekcije ekipe, korona virusa, igranja bez publike. Zenit je najbolji primer koliko je važno imati nukleus ekipe na okupu barem dve sezone: prošle godine su se upoznavali sa principima igre Ćavija Paskvala, a ove već počeli da ostvaruju i odlične rezultate – procenjuje Stevan Karadžić, poznati trener, nekada košarkaš Crvene zvezde.

Koncepcija igre usko je povezana sa selekcijom igrača koja je ove sezone u Zvezdi posebno loše napravljena u centarskoj liniji.

– Svaki trener bi voleo da njegova ekipa igra brzo i postiže veliki broj lakih poena. Međutim, ako isto tako primate veliki broj poena, automatski ste onemogućeni da igrate brzo. Zato je važna selekcija tima. Videli ste i protiv Albe koliko je Zvezda imala problema u branjenju protivničkih centara: brzih, skočnih, koji se iz blokada otvaraju u širinu. Zvezda jednostavno na centru nema takav profil igrača; Kuzmić je koristan pod košem ako mu se lopta spusti u pravo vreme, međutim nije u stanju da se u ostalim aspektima nadmeće sa bržim i okretnijim centrima. Nažalost, Zvezda na kraju ovakve evroligaške sezone nema ni deo epiloga koji je mogao da bude pozitivan. Na primer: nismo ostvarili rezultat ali smo Dejana Davidovca ispromovisali kao nosioca igre ili smo Aleksu Uskokovića afirmisali kao perspektivnog plejmejkera – zabrinut je Karadžić.

Zvezdini stranci prosečni

Vučinić i Karadžić, sagovornici Danasa, nemaju ništa protiv stranih igrača, ali onih koji prave jasnu razliku i predstavljaju klasu za sebe.

„Zvezdini stranci su jednostavno prosečni igrači i ma koliko da ste ih platili mnogo vas koštaju jer ne donose nikakav rezultat. Ponoviću, jeste najteže, ali Zvezda mora da proširi bazu sa kvalitetnim domaćim igračima. Ovakav sistem Evrolige je vrlo surov i nažalost, nekako mi se čini da su igrači Zvezde na poslednje tri-četiri utakmice igrali bezvoljno – u stilu: samo da se što pre završi sa ovosezonskim učešćem u Evroligi“, nedvosmislen je Vučinić.

Alba i Žalgiris najbolji primeri

– Prema stilu igre i selekciji igrača, Crvena zvezda bi trebalo da se ugleda na Žalgiris i Albu. Žalgiris recimo nema ekstra igrače, ali  je većina njih na okupu par godina. Selekciju je izvršio još Šarunas Jasikevičijus, a novi trener je napravio doselekciju. U klubu je gro igrača sa domaće scene  i samim tim je kohezija u ekipi daleko veća. Alba je pak malo drugačiji sistem, ali sa trenerom koji ekipu gradi već godinama. Oni imaju dosta stranaca, ali su većina mladi, nedovoljno afirmisani, željni dokazivanja. Postoji jasan sistem igre, koncepcija od koje se ne odstupa, pa i po cenu rezultata – ističe Karadžić.

Forsiranje mladih koji mogu

Stefan Karadžić razočaran je tretmanom mladih, dokazano talentovanih igrača u našim najvećim klubovima.

– Nije mi jasno kako Crvena zvezda i Partizan nemaju u svojim redovima nekog ekstratalentovanog pojedinca i to u svakoj generaciji. Imate Uroša Trifunovića u Partizanu; on bi već sada trebalo da je dominantan u ABA ligi, da je jedan od nosilaca, u smislu tretmana od strane trenera. Čim je pokazao da može da ubaci 15-20 poena na utakmici on mora da bude forsiran, a ne da mu se uloga i minutaža menja od utakmice do utakmice. Aleksa Uskoković je, recimo, u Zvezdi dobio šansu ne zato što je to bio deo koncepcije, već iz nužde, jer su ostali plejmejkeri bili ili povređeni ili bolesni. Čim mladi košarkaš pokaže da može, mora da bude isforsiran, nema nazad…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari