Sistem koji pozlaćuje vrhunski talenat 1Foto: STARSPORT

Svima su nam ovih dana puna usta priče o svetskoj odbojkaškoj tituli 14 devojaka iz Srbije, redovniji gledaoci tronedeljnih televizijskih prenosa njihovih matine mečeva u Japanu znaju im imena…

… u stanju je da pogodi pozicije u ekipi, možda i da potrefi godine i naziv kluba, ali retko ko se zapita kako to da je jedna reprezentacija u isto vreme bez premca u Evropi, planetarni vladar i olimpijski vicešampion. A, samo ljudi iz sveta ove atraktivne igre na mreži mogu da pojme koliko toga je moralo da se uradi, sačeka, poklopi i istrpi da bismo danas imali sportske heroine vredne dubokog poštovanja i iskrenog divljenja.

– Ovde se ne radi samo o kontinuitetu vrhunskih rezultata devojaka čiji talenat, energija i lepota su iznad nas običnih smrtnika, već o dugoj i dobro planiranoj istoriji uspeha srpske odbojke. Od 1995. na ovamo gotovo da nije prošla sezona bez osvojene medalje neke od reprezentacija, u svim kategorijama i uzrastima. A, tamo gde su visoki dometi tamo je i masovnost, pa je ta sve šira baza posle jedne velike muške generacije, 2000. godine, iznedrila jednu grandioznu žensku selekciju – objašnjava na početku razgovora za Danas pretposlednji predsednik nacionalnog Saveza Nenad Golijanin, inače višedecenijska desna ruka idejnog tvorca spektakularne renesanse naše odbojke Aleksandra Boričića, sada prvog čoveka Evropske odbojkaške federacije.

Nekadašnji odbojkaš tvrdi da je het-trik u odličjima „99,99 odsto lična zasluga igračica“, ali s jednakim naklonom govori o liku i delu Zorana Terzića, čijih su 16 godina u koži selektora mimo svih ovdašnjih običaja, navika, manira i prakse.

– Danas svako može da bude trener, ali malo ko je lider među njima. Terzić je jedan od tih, rođenih vođa. Mi iz OSS, a pre svega bivši predsednik Boričić, prepoznali smo njegovu pamet, harizmu i inteligenciju. Zoran je principijelan i svoj, a vremenom je uspeo da (p)ostane autoritet nama koji smo ga postavili, publici, medijima, rivalima i, pre svega, igračicama. LJudi mu veruju, a on na svoj način savlađuje prepreke i množi uspehe. I tome nema kraja – jasan je Golijanin.

Za razliku od mnogih drugih sportova, Savez je tu da sve to isprati i podrži.

– Devojke su imale, imaju i imaće optimalne uslove za treninge, putovanja i život tokom višemesečnih priprema i takmičenja. Približno onome što imaju najveće odbojkaške reprezentacije u najbogatijim državama. Dužnost OSS je da im to sve obezbedi.

Sve bi bilo još bolje kada bi i klubovi, ti „inkubatori“ budućih šampionski, mogli da računaju na stalnu i dovoljnu finansijsku i logističku podršku.

– Što je do Saveza on uradi, ali više toga zavisi od podrške lokalne samouprave. Neke imaju sluha i daju fina sredstva iz budžeta, neke rade suprotno. Zato nam odbojkašice tako mlade odlaze iz zemlje. Pa, opet, ne brinem za budućnost naše ženske odbojke. Ovde su devojčice prirodno talentovane za taj sport i rado ga treniraju. Samo da se ne dira nasleđeni sistem rada, a verujem da čelnici OSS, kao ljudi sporta i bivši šampioni velikog iskustva sa terena i oko njega, znaju kako da nastave nisku uspeha – zaključuje Golijanin.

Osvajačica (do prošle subote) jedine medalje na SP i to pod zastavom Srbije i Crne Gore, Anja Spasojević, raduje se uspehu naslednica koliko svojoj bronzi iz Japana 2006. godine.

– Devojke su nestvarne! Kada to kažem mislim na: fantastičnu koncentraciju suvog kvaliteta, golim okom vidljivu jaku timsku energiju i zajedništvo, ogromnu ljubav prema odbojci i iskrenu emociju prema svojoj zemlji. Da je drugačije ne bi objedinile evropsku i svetsku titulu i to odmah posle Rija. Da su drugačije ne bi imale i to malo, ali važno zrno sreće u pojedinim momentima. Zaslužile su da im se ovako vrate višemesečne žrtve.

Nekada i sama velika igračica, poznatija i kao ženski Vanja Grbić, dugo je radila sa sadašnjim šefom stručnog štaba i kao takva je pozvana da izmeri Terzićev doprinos osvajanju poslednjeg u nizu odličja.

– LJudi vide samo kako igračice razbijaju na terenu, a nemaju predstavu šta je sve uradio „drugi tim“ da bi one tamo bile snažne, motivisane, uporne, mirne… Cure dođu iz svojih klubova manje ili više umorne, zdrave ili povređene, razigrane ili nerazigrane, u plus ili minus fazi… a onda selektor Terzić, njegovi pomoćnici, lekar, fizioterapeuti… i ostali članovi stručnog štaba mozgaju kako da sve to iznivelišu i uklope u skladnu celinu. Da ne pričam o kontrolisanju različitih energija i karaktera, pri tome ženskih. I sve to tokom mnogo nedelja priprema i različitih nedelja, uz puno vraški teškog posla zvanog tempiranje forme. Dakle, jedni bez drugih ne mogu – jasna je Spasojevićeva.

I naša sagovornica „vidi“ još mnogo medalja u godinama koje dolaze.

– Imamo baš sve što je neophodno da ova serija uspeha bude produžena na još mnogo godina. Ali, u svakom trenutku treba biti umeren i realan, čvrsto se držati uspostavljenog sistema rada i poštovati konkurenciju. U tom slučaju ćemo se još puno puta radovati rezultatima naših odbojkašica – uverava Spasojevićeva.

Dinarski gen

U slaganju i razlaganju faktora uspeha naših odbojkaških diva, Golijanin se dotakao i geografije.

– Ima malo ili malo više i do našeg dinarskog gena. Do te specifične fizičke i mentalne snage, borbenosti, izdržljivosti, samoobnavljanja… Pogledajte malu Tijanu Bošković i biće vam jasno o čemu pričam. Naša Hercegovka je briljantno dete, jednako fantastična u poentiranju, servisu, igri u polju, motivisanju ekipe… Rođena pobednica, od glave do pete. Nije isto sa njom i bez nje, kao što je Ivan Miljković svojevremeno doneo prevagu tadašnjoj sjajnoj generaciji. Za nju već nema limita, a s toliko emocija igra za svoju zemlju. Kao i sve ostale devojke.

Buša, faktor iznenađenja

Primer Bianke Buše pokazuje koliko ništa u vezi naše selekcije nije slučajno.

– Imam potrebu da istaknem zasluge mlade Buše. Posle povređivanja prvog primača Bojane Milenković mnogi su tipovali na Bianku kao najslabiju kariku u našoj igri, a ona je hrabro primila teret i na fantastičan način izdržala ogroman pritisak. Običnom posmatraču, njene zasluge nisu vidljive kao Tijanine, Majine, Brankičine, Milenine… a zapravo su velike.

Od Amerike do Burundija

Površni ili zluradi komentatori prvog mesta srpskih odbojkašica reći će kako i nije baš tako teško biti najbolji u svetu igre koja nije masovna i popularna kao neki drugi, tzv. veći sportovi. I grdno se prevariti, ma ispasti glupi, jer je istina potpuno drugačija. Međunarodna odbojkaška federacija ima čak 154 registrovane članice – Saveza, pošto preko ove mreže loptu razmenjuju na svim kontinentima, kako u zemljama velikog prostranstva tako u onim sićušnih teritorija, bogatim i ubogim državama. A, primera radi, do ovog SP nije bilo finala sa dve evropske ekipe.

Od Maje do Teodore

Dizači Maja Ognjenović i Bojana Živković, korektori Tijana Bošković i Ana Bjelica, primači servisa Brankica Mihajlović, Tijana Malešević, Bojana Milenković i Bianka Buša, srednji blokeri Milena Rašić, Jovana Stevanović, Stefana Veljković i Maja Aleksić, te libera Silvija Popović i Teodora Pušić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari