Stefan Mitrović: Opet ćemo pobeđivati Španiju 1Foto: Starsport

Još u decembru, kada je Međunarodna plivačka i vaterpolo federacija odustala od poništavanja poraza reprezentacije Srbije u martovskom četvrtfinalnom susretu Svetske lige sa Španijom, jasno je bilo da će naša ekipa u januarskoj završnici evropskog ogranka SL igrati samo za svoj ćeif, odnosno ponovni (takmičarski nebitan) duel sa „crvenom furijom“.

Odnosno, potonje mečeve za plasman sa Francuskom i Mađarskom iskoristiti za sastavljanje olimpijskog pazla. Tako bi trebalo i posmatrati (ne) urađeno u izgubljenoj bitki sa Špancima, slavlju protiv „trikolora“ i potapanju aktulenog evropskog šampiona iz komšiluka.

– Ovo je bilo prvi put posle marta da je ekipa više dana bila zajedno i igrala, a kako naše učešće na turniru nije imalo rezultatski značaj i težinu, Dejan (selektor, prim. aut) je imao vremena i prostora da proveri ono što je hteo. A od februara, kada počinju parcijalna okupljanja i pripreme, pa nadalje, verujem da ćemo iskristalisati i utvrditi neke stvari do Olimpijskih igara. Što se tiče utiska i učinka u Debrecinu, krivo mi je što su nas Španci dobili na peterce, ali smo posle toga dve utakmice odigrali koncentrisano i pobedili- kaže za Danas standardni i trofejni reprezentativac Stefan Mitrović, ovog puta pošteđen zbog skorijih obaveza sa Partizanom u Jadranskoj ligi.

# Španija je opet pobedila Srbiju i to ponovo na peterce. Šta je to što poslednjih par godina tera tas na njenu stranu vage?

– Neki misle da je realizacija peteraca stvar vežbanja, a ja tvrdim da su jedna velika lutrija i niko me ne može ubediti u suprotno. Eto, biće da su Španci bolje sreće u tome u poslednje vreme, pri tom igraju u ozbiljnom sistemu. Pre svega u odbrani, na čijem kraju je vrsni golman Pinedo, a ne manjka im ni kvalitetnih pojedinaca u napadu. U svemu su otišli na jedan viši nivo, plus imaju privilegiju da im većina reprezentativaca dolazi iz Barselonete, znači da su sinhronizovani do automatizma, što selektoru olakšava nagodradnju i(li) nijansiranje. Sviđalo se to nekome ili ne, ova trofejna generacija Srbije stasala je u Partizanu, a danas smo svi raštrkani po stranim klubovima i ligama. Za razliku od Mađarske, gde su Ferencvaroš i Solnok ekipe – matice, Mladosti i Juga u Hrvatskoj, Jadrana iz Herceg Novog u Crnoj Gori, grčkog Olimpijakosa…

# Ima li mesta blagoj frustraciji zbog te rezultatske premoći Španije ili ste svi ubeđeni da je pitanje trenutka kada će odnos snaga opet biti u našu korist?

– I to što se reprezentacije smenjuju u tim trijumfalnim nizovima i periodično su nepobedive za neke protivnike za najviši plasman obara rasprostranjenu tezu o vaterpolu kao sportu usko skoncentrisanog kvaliteta. I mi smo ih imali i imaćemo. Kao što smo u nekom trenutku bili maltene nedodirljivi za konkurenciju i spojili sve moguće titule tako ćemo opet savlađivati Španiju. Možda već na Olimpijskim igrama. Samo se nadam da ćemo ih svi dočekati zdravi i u dobro tempiranoj formi.

# Prošlo je skoro godinu dana od petog mesta na šampionatu Evrope i nešto više od istog plasmana na Svetskom prvenstvu. Da li ste „svarili“ prekid kontinuiteta u vrhunskim rezultatima na velikim takmičenjima?

– Ne može se konstantno biti u usponu i(li) na vrhu. Normalno, prirodno i ljudski je povremeno doživeti pad. U našem slučaju se to desilo na kraju jednog, malo je reći šampionski odrađenog olimpijskog ciklusa, tj na poslednjem EP, jer SP pre toga nije najbolji reper, s obzirom da je na to takmičenje planski poslat sastav bez velikog broja startera. Takođe, svi smo malo stariji nego pre četiri godine. Umorniji isto, jer svi igramo važne uloge u svojim klubovima, a oni svuda imaju visoke ambicije. To nikako ne znači da smo počeli da otaljavamo „posao“ u reprezentaciji, to niti možemo niti umemo. Nadamo se da ćemo u Tokiju opet zavrteti točak uspeha. Ako sve bude kako smo zamislili, počev od psihološke spremnosti za odbranu zlata iz Rija.

# Šta ako Igre opet budu odložene ili otkazane? A to uopšte nije nemoguće.

– Iskreno, ne želim ni da mislim o tome. Sve dok srpski i Međunarodni olimpijski komitet ne saopšte, odnosno ne odluče suprotno od toga, za mene su Igre u Tokiju motivišuća realnost. Imamo datum i radimo po ranije predviđenom programu i planu. I mi, sugurni olimpijci i oni što još imaju šansu da nam se priključe.

# Da li biste pristali na imunizaciju, u slučaju da primanje vakcine bude obavezan uslov za učešće na Igrama?

– I to ćemo videti sa OK Srbije. U međuvremenu se ne bih bavio polemikama na nivou glasina. Da li bi trebalo konsultovati sportiste u vezi vakcinacije? Naravno da – da, nismo mi gomila „mesa“ nego ljudska bića sa pravom na svoje mišljenje. Pogotovo što nismo rizična grupa, pa bi vakcine možda pre trebalo potrošiti na bolesne ili, na bilo koji način, ugrožene kategorije stanovništva nego na nas zdrave.

# Najveća zdravstvena pošast u 21. veku nanela je svima štetu. Koliko vaterpolu?

– Možda ne deluje tako na prvi pogled, ali sport je jako stradao. Na svakom polju i u svakom smislu. Naročito finansijski loše stojeći, poput vaterpola. U isto vreme, neke gazde klubova su pandemiju iskoristile kao izgovor za kašnjenje u isplatama zarađenog i smanjivanje budućih primanja. Vaterpolo organizacija, pak, nije izvukla kolateralnu korist od ovog zla koje nas je sve snašlo. Ili debelo kasni sa „mamljenjem“ dece. Ako je jedna Italija, još u vreme svog velikog stradanja na početku prve evropske faze pandemije, utvrdila da je vaterpolo najbezbedniji sport u doba korona virusa ne razumem zašto FINA i LEN nisu našle načina da odvoje klince od televizora, tableta i telefona i dovedu ih na bazene. Ne igra se vaterpolo zbog marketinških prava nego zbog toga da mlađi naraštaji stasaju u fizički i psihički zdrave i stabilne ljude, sa jednim širim pogledom na svet. Ostali ili ne ostali u sportu.

Bez dugoročnih planova

# Vaš povratak u Partizan bio je iznuđen situacijom u Grčkoj, gde ste igrali, a kakve su šanse da namerno pustite „sidro“ na Banjici?

– Sport je tamo imao suroviji tretman u vreme pandemije nego bilo gde u Evropi, posebno vaterpolo, a ja nisam mogao da dozvolim sebi više od dve ture od (po) 20 dana bez treninga i utakmica. Ne u olimpijskoj godini, pa sam zbog prekida lige i problema sa vizom za suprugu i decu, napustio njihovo prvenstvo, čiji početak, vidim, neće pre marta. Povratak u Partizan nametnuo se kao najbolje rešenje, mada ću ovde morati previše da igram, povremeno čak tri meča u pet dana. No, ne žalim se. Niti pravim planove. Pitajte me u junu da li ostajem, pa ću moći nešto određenije i smislenije da vam kažem. Sada samo mogu da primetim da nam je liga sve kvalitetnija i zanimljivija.

Partizan još nije spasen

# Pitanje za vas kao člana Upravnog odbora VK Partizan. Šta se promenilo i popravilo od kada je letos došla nova uprava?

– Partizan još nije spašen, ali se ide ka onome oko čega smo se okupili mi njegovi bivši igrači. Hvala roditeljima koji su sa svojom decom svašta izdržali pre dolaska nove uprave i ostali na Banjici. Hvala i onima što su odlučili da se vrate u najbolju školu vaterpola. Omogućeno im je da opet rade na svom bazenu, u toploj vodi, da to čine kao u naše vreme. Sve ide svojim tokom, s idejom da efekti i korist budu dugoročni. Kratkoročna politika je i dovela Partizan na rub propasti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari