Zašto se FSS odrekao provizije od prodaje fudbalera u inostranstvo 1foto Peđa Milosavljević /Starsport

Šurbatović: Savez nije zadržavao ni dinara. U prethodnih pet sezona na taj način ostvaren je prihod od 2.903.777 evra, a namenski je investirano u infrastrukturu klubova 4.078.737 evra

U situaciji kada većina ovdašnjih fudbalskih klubova ima male budžete, skromne prihode i velike dugove, svaki dinar ili evro „viška“ na računu predstavlja dobitak, pa je fudbalska javnost sa odobravajućim iznenađenjem dočekala najavu ukidanja takse solidarnosti, čime će se Fudbalski savez Srbije posle pola decenije od njenog obnavljanja verovatno već na sednici Izvršnog odbora sledećeg utorka, odreći svojih tri odsto provizije na transfere domaćih igrača u inostranstvo.

– Savez je uvek poštovao volju klubova. Kada je uvođena tzv. taksa solidarnosti, podsetiću vas, uvedena je upravo na inicijativu naših najvećih klubova i dva puta jednoglasno potvrđena na sednicama Skupštine FSS. U ovom trenutku raspoloženje klubova je da se ona ukine i mi ćemo to ispoštovati – potvrđuje za Danas nameru FSS generalni sekretar krovne fudbalske organizacije Jovan Šurbatović, mada ostaje nejasno zbog čega su pre odbijani klupski apeli iste vrste a baš sada će im se izaći u susret.

Ista globa na štetu klubova, postojala je i u vreme „velike“ Jugoslavije, u iznosu od pet procenata, da bi jedno vreme prodavci bili oslobođeni takve vrste nameta. Tačnije, sve do 1. avgusta 2016. godine, kada su je prema ranijim izjavama našeg sagovornika predložili upravo klubovi (među njima i Partizan), da bi je isti (sa sve Crvenom zvezdom) 13. juna 2019. jednoglasnim glasanjem na Skupštini podigli sa dva na tri procenta.

I time, objasnio je tada Šurbatović, dali svoj udeo u infrastrukturnim investicijama, kupovini opreme za platežno nesposobnije profesionalne i amaterske klubove, pokrivanje troškova takmičenja ženskog fudbala i futsala…

– Važno je napomenuti da su ova sredstva investirana u infrastrukturne projekte klubova i da Savez nije zadržavao ni dinara. Naprotiv, praksa je bila da FSS po ovom osnovu pomaže klubovima u znatno većem iznosu – uverava nas i danas prvi operativac finansijski najbolje stojeće sportske organizacije u zemlji.

Kontra opštim pretpostavkama da su se na taj način slivale značajne količine novca u kasu FSS, jedan od uticajnijih ljudi sa Terazija 35 tvrdi su realne cifre znatno manje.

– U poslednje vreme, inače, zbog malog broja značajnijih međunarodnih transfera, ta sredstva su gotovo beznačajna pa i ta vrsta solidarnosti pomalo gubi smisao. Konkretno, u prethodnih pet sezona ostvaren je prihod od 2.903.777 evra, a namenski je investirano u infrastrukturu klubova 4.078.737 evra – daje nam brojke sagovornik.

Bez obzira na visinu benefita od krnjenja klupske zarade, koje uskoro odlazi u prošlost, postavlja se logično pitanje koliku će rupu u budžetu FSS napraviti ukidanje takse solidarnosti. I kako će ona biti popunjena, tako da ne trpe dosadašnji uživaoci pomoći.

– Nema nikakve rupe u budžetu, to su mali prihodi u odnosu na celokupan budžet – 2,5 odsto, a inače sva sredstva tako prihodovana svakako idu klubovima. Ponavljam, nema tu Savez nikakav interes. Ideja je bila da veći i finansijski potentniji klubovi koji ostvaruju velike međunarodne transfere pomažu klubovima sa manjim budžetima – brani Šurbatović ideju na izdisaju.

Zoran Stojadinović, poznati fudbalski menadžer i jedno vreme sportski direktor Crvene zvezde, takođe dobro poznaje pomenutu materiju.

– Prvo, valja objasniti ljudima da takva vrsta otkidanja od klupskih prihoda ne postoji nigde drugde u Evropi. Ne samo u Španiji, Nemačkoj, Engleskoj, Italiji i Francuskoj, nego ni u manje razvijenijim i siromašnijim fudbalskim zemljama. Moje informacije, čak, kažu da „ugrađivanja“ Saveza u transfere  osim u Srbiji, na celom svetu, ima još jedino u Argentini. Smeju nam se ljudi kada čuju šta radimo, jer u uređenim sistemima jedino menadžeri, kao posrednici u ugovaranju kupoprodaje, imaju propisano pravo na proviziju – kaže sagovornik Danasa.

Za njegovo poimanje stvari, najavljeno ukidanje ove takse je dobra i normalna stvar, pa ga pozdravlja, ali mu istovremeno nije jasna jedna stvar.

– Ako smo se već godinama pravili pametniji od svih ostalih i smatrali da takvom praksom činimo veliko i dobro delo zašto onda posle svega odustajemo?! Ako je ta taksa uvedena da bi nam fudbal napredovao zbog čega ga sada svojom voljom  unazađujemo?! Voleo bih da nam ljudi odgovorni za politiku FSS objasne tu kontradiktornost – pita (se) Stojadinović.

Odgovore možda dobije narednih dana, nedelja, meseci… a možda nikada, jer za neke stvari, prosto, nema racionalnog ili barem ne javno izgovorljivog rešenja. Kao što je pređašnja odluka klubova da sami sebi nametnu dodatno finansijsko opterećenje ili (ne menja suštinu) pristanu na tu obavezu za vreme predsednikovanja Slaviše Kokeze, kome se gubi javni trag nakon iznuđene ostavke na mesto prvog čoveka FSS, zbog optužbi da je sarađivao sa kriminalnim klanom Veljka Belivuka.

Zvuči neverovatno, ali je istina da su klubovi, u zemlji gde je tolikim ljudima draže da komšiji „crkne krava“ nego da se njegova oteli, izglasali „carinjenje“ a onda tražili da se ukine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari