Čudnovati kljunari u vodama Melburna puni antidepresiva 1Foto: Pixabay/Pen_ash

Čudnovati kljunari, koji žive u zagađenim vodama nedaleko od australijskog grada Melburna izloženi su antidepresivima, a u organizam ih unose uobičajenom dnevnom ishranom – insektima i paucima, pokazala je studija.

Analizom uginulih insekata i pauka iz šest melburnških potoka, naučnici su otkrili tragove 69 različitih vrsta lekova. Naučnici su pojasnili da se lekovi prenose lancem ishrane, prenosi portal 021.rs. Insektima se hrane pauci, a oni su hrana čudnovatim kljunarima.
Lekovi su u potoke dospeli preko pogona za pročišćenje otpadnih voda koji ne uspevaju da uklone sve štetne supstance koje konzumiraju ljudi. Neki stižu kroz septičke jame ili propusne vodovodne i kanalizacijske cevi. Voda iz potoka i potočića oko Melburna, čak i iz onih s vrlo malo otpadnih, sadržala je „ceo koktel lekova“, rekli su istraživači, ne skrivajući da su neprijatno iznenađeni.
Ovo je prvo istraživanje u svetu koje upućuje na to da u lancu ishrane postoji niz farmaceutskih materija i da neke životinje mogu biti izložene i polovini dnevne doze antidepresiva koja se propisuje ljudima, rekla je autorka studije Erin Ričmond.
„Studija je pokazala da se brojni lekovi u tragovima zadržavaju u organizmima vodenih beskičmenjaka, ali i u vodenim tokovima odakle se ulivaju u kopnena područja koja ih okružuju. Tu ih konzumiraju pauci, ptice, šišmiši…“, objasnila je Ričmond.
„Antidepresivi su lekovi izvorno namenjeni otklanjanju depresije kod ljudi, čiji su simptomi potištenost, bezvoljnost, tuga, beznađe, očaj i manjak energije“, rekao je koautor studije Majkl Grejs.
„Sada kada smo otkrili lekove namenjene ljudima u organizmima životinja, moramo da pokušamo da otkrijemo kakav efekat oni na njih imaju i u kolikoj im meri štete“, kazao je Grejs.
Rezultati studije naučnika sa univerziteta Monaš u Melburnu objavljeni su u časopisu „Nature Communications“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari