Dogovor Ciprasa i Zaeva primer za Vučića i Tačija 1Foto: EPA-EFE/ NAKE BATEV

Pošto jesen stiže u Evropu, vreme je da se uberu plodovi teškog višemesečnog diplomatskog rada širom Balkanskog poluostrva.

Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (BJRM) će 30. septembra održati konsultativan referendum, koji bi mogao da dovede do toga da zemlja promeni ime u „Republika Severna Makedonija“.

Ovo nije puka lingvistička vežba. Ako rezultat referenduma bude pozitivan, mogla bi da se stavi tačka na 27 godina dugo koškanje između makedonskih i grčkih vlada. Grčka se žestoko protivi tome što njen severni sused koristi ime „Makedonija“ bez atributa jer region u Grčkoj nosi isto ime. Štaviše, drevno kraljevstvo Makedonija ima veliki kulturni i istorijski značaj za Grke modernog doba.

Ako ogroman deo makedonskog izbornog tela izađe na referendum i glasa tako što će podržati promenu imena i ostale stvari u vezi s tim, biće veća verovatnoća da će makedonski parlament usvojiti potrebne ustavne amandmane. U tom slučaju bi poslednja reč pripala grčkom parlamentu, koji bi takođe morao da glasa o promeni.

Zbog spora oko imena, Grčka blokira pridruživanje BJRM-a (privremeno ime koje je u upotrebi od 1993.) EU i NATO. Ali, pre tri meseca, makedonska i grčka vlada su konačno postigle dogovor o rešavanju svojih bilateralnih sporova. Implikacije onoga što su se dogovorili se mogu jasno videti u formulaciji pitanja za makedonski referendum: „Da li podržavate članstvo u EU i NATO prihvatanjem sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke?“

Federika Mogerini, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost, i Metju Nimic, lični izaslanik generalnog sekretara UN za spor oko imena, imali su ključne uloge u obezbeđivanju uspeha pregovora. Nimic, koji je prvo počeo da radi na ovom pitanju 1994, upozoren je da raspored diplomatskih zvezda neće u skorije vreme ponovo biti tako pogodan.

U vreme oživljavanja nacionalizma „Prespanski sporazum“, koji je dobio ime po jezeru koje obuhvata granice Grčke, BJRM-a i Albanije, predstavlja pravo osveženje. Makedonski premijer Zoran Zaev i njegov grčki kolega Aleksis Cipras pokazali su izuzetnu smelost i odgovorno rukovodstvo da bi zaključili sporazum. Obojica su morali da upotrebe prilično političkog kapitala, suprotstave se nacionalističkim snagama kod kuće i izdrže glasanja o nepoverenju koja su inicirale opozicione partije.

„Prespanski sporazum“ nudi održivi model za rešavanje sporova na drugim mestima jer otelotvoruje holistički pristup rešavanju konflikta koji je zasnovan na obećanju o obostranoj koristi na duge staze. Tako na primer, pod jednom od njegovih tačaka se navodi da „u vreme nove industrijske revolucije produbljivanje saradnje među državama i društvima je sada neophodno kao nikada ranije, naročito kada je reč o društvenim aktivnostima, tehnologiji i kulturi.“

Ta izjava strana koje su u dugogodišnjem sporu predstavlja nadahnuće za region koji je upleten u bezizlazne razmirice u vezi sa etničkim i nacionalnim identitetima. Balkanu, i ne samo Balkanu, je potreban novi narativ zasnovan na realnim prioritetima ljudi, što je upravo ono što pruža „Prespanski sporazum“.

Kako to već biva, još jedan zamrznuti spor u regionu bi uskoro mogao dovoljno da bude ublažen da se krene u pravcu ka njegovom rešavanju. EU je 2011. inicirala dijalog između Srbije i Kosova koji je od tada doneo značajne beneficije u vezi sa slobodom kretanja, trgovinom, ekonomskim prilikama, bezbednosti, pravdom, povezanošću i mnogo toga drugog.

Uprkos postepenoj normalizaciji bilateralnih odnosa, suštinski spor između dve zemlje i dalje je nerešen. Obe strane su itekako svesne da status kvo podrazumeva visoku cenu tako što ometa njihove težnje ka pristupanju EU i tako što se nameće nepodnošljivi teret njihovim ekonomijama.

U saradnji s Mogerini, predsednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hašim Tači su u poslednjih nekoliko meseci ubrzali pregovore s ciljem da postignu definitivan, sveobuhvatan i pravno obavezujući sporazum. Naravno, diktiranje uslova za rešavanje konflikta nije isključivo pravo EU i jasno je da će prihvatanje odgovornosti na lokalnom nivou biti ključno za bilo kakav sporazum koji možda može da se iznedri iz tog procesa.

U ovoj fazi dijaloga je od suštinske važnosti da prevagnu oprez i umerenost. Vučićeva i Tačijeva zaostavština će uglavnom zavisiti od njihove spremnosti da formulišu realističan predlog koji se slaže s vrednostima na kojima počiva EU. Oba lidera imaju priliku da izbegnu maksimalističke pozicije i ugledaju se na racionalnost grčke i makedonske vlade.

Manje obećavajuća je situacija u Bosni i Hercegovini, gde su opšti izbori raspisani za 7. oktobar uprkos činjenici da zemlji trenutno fali efikasan izborni zakon. Pošto je od kraja rata 1995. u klopci teritorijalnog i administrativnog haosa, BiH je zemlja kojom je izuzetno teško rukovoditi. Etnocentrizam i dalje dominira njenom politikom, a aktuelna izborna trka nije izuzetak.

Dodatno komplikujući stvari, političar secesionista Milorad Dodik, koji je upravo odslužio poslednji mandat na funkciji predsednika Republike Srpske (jednog od dva pretežno autonomna entiteta na koje je zemlja podeljena), doneo je zabrinjavajuću odluku da se kandiduje za tripartitno predsedništvo BiH. Nadajmo se da će konstruktivniji duh koji odnosi prevagu u ostalom delu regiona konačno prodreti u BiH i da će međuetničke inicijative uzeti maha, što veliki deo bosanskog građanskog društva već dugo zagovara.

Malo ima sumnje da je poslednjih nekoliko decenija Balkanu donelo više frustracije nego napretka. Ali, ako „Prespanski sporazum“ bilo šta pokazuje, onda je to da nijedan konflikt nije nerešiv kada se upotrebi diplomatska kreativnost i politička volja. Ako se predstojeće nedelje od suštinskog značaja dobro završe, region koji je krajem prošlog veka razorio nacionalizam bi sada mogao da prkosi današnjem globalnom trzaju ka šovinizmu. U vreme kada toliko mnogo zemalja izgleda namerava da gradi zidove, bilo bi ironično i izuzetno zadovoljavajuće videti da Balkan gradi mostove.

Autor je bio visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost i generalni sekretar NATO. Sada je predsednik Centra za globalnu ekonomiju i geopolitiku ESADE

Copyright: Project Syndicate, 2018.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari