Foto: EPA-EFE LUDOVIC MARIN POOL

Ova izjava nije u medijima potisnula iz prvog plana sastanak G7 u Kanadi ili šou Donalda Trampa i Kim DŽong Una u Singapuru, ali u javnosti ostaje kao puno značajnija i sadržajnija informacija za koju se, uz zabrinutost, očekuje dopuna i šire objašnjenje.

Nadovezujući se na to saopštenje državnog tužioca, u kom on insistira na „visokom stepenu rizika“ koji prati pomenuti podatak, mediji su, kao i nekoliko debata na televiziji, već obradili različite aspekte situacije. I tu je državni tužilac bio prilično precizan. Riječ je o osuđenicima koji se uopšte nisu pokajali i koji su možda postali još „tvrđi“ u svojim uvjerenjima, s obzirom na vrijeme provedeno u zatvoru.

Uz to treba istaći da su im svojevremeno izrečene kazne bile uglavnom blage jer do 2015. godine, vlast još nije u pravoj mjeri shvatila prijetnje i opasnost Islamske države.

Tek je poslije prvih spektakularnih atentata postalo sasvim jasno o kakvim se opasnostima i rizicima radi, sa posebnim oprezom u slučajevima odlaska ili pokušaja odlaska pojedinaca ili cijelih porodica na ratišta u Siriji i Iraku.

Vlasti navode da je u Francuskoj danas u zatvoru oko 500 osoba označenih kao zatvorenici-teroristi (uključujući i osuđene za apologiju terorizma). Oni se nalaze u manje-više neizbježnom dodiru sa oko 1200 radikalizovanih zatvorenika osuđenih na osnovu različitih drugih optužbi, prekršaja ili zločina. Insistiranje na ovoj činjenici podvlači raširenu predstavu o francuskim zatvorima kao „inkubatorima“ islamističkog radikalizma.

Izlazak na slobodu do kraja 2019. godine ovih četrdesetak osuđenika postavlja pitanje mjera koje demokratsko društvo kao što je Francuska može primijeniti prema ovoj kategoriji „oslobođenika“ koji teoretski postaju potpuno slobodni ljudi nakon što su „isplatili svoj dug društvu“ izdržavši kaznu.

Na raznim stranama, sa evidentnim političkim računicama, evociraju se različite mjere, uglavnom vanzakonske ako ne i nezakonite, koje idu i do protjerivanja, odnosno oduzimanja državljanstva svim onima koji imaju dvojno. Mnogi bi išli i dalje, da zakon izričito ne kaže da Francuska ni u kom slučaju ne može staviti nekoga u status apatrida. Ipak, i na nivou vlasti, uz punu svijest o suptilnosti situacije, ali na osnovu odredbi koje su ostale na snazi iz perioda vanrednog stanja, priprema se serija obaveza i uslova kojih će se morati pridržavati kategorija pojedinaca „koji predstavljaju opasnost za državnu bezbjednost“.

Najrazumniji političari i istinski branioci države prava (sudije, advokati i mnogi novinari) smatraju da već postoji dovoljan instrument na raspolaganju bezbjednosnim službama: „Dosije S“. Trebalo bi samo da se povećaju materijalne mogućnosti i posveti dovoljan broj službenika za njegovo efikasno funkcionisanje.

„Dosije S“ ima za preteču registar iz šezdesetih godina u kom su se nalazila imena disparatnih kategorija lica: maloljetnika pobjeglih od kuće, bjegunaca iz zatvora, osoba kojima je bilo zabranjeno da napuste teritoriju Francuske, stranih diplomata sa detaljima njihovih kretanja…

Slovo „S“ je prvo slovo francuske riječi sigurnost (u smislu „državna sigurnost“). Prema izjavi samog Emanuela Makrona danas „Dosije S“ sadrži 19.745 imena. Tu su imena svih radikalizovanih islamista za koje se smatra da predstavljaju terorističku ili apologetsku opasnost. U njemu postoji određena gradacija u stepenu opasnosti. Za neka imena (4604 u februaru ove godine) se kaže da je dosije „zaključen“. Za druge osobe (3557), dosije „miruje“ i one više nisu predmet aktivnog praćenja. Ostali su više-manje pod stalnim nadzorom policijskih organa ili službi bezbjednosti. Zanimljivo je da se samo 40 odsto imena počinioca serije atentata posljednjih godina u Francuskoj nalazilo u „Dosijeu S“.

U „Dosijeu S“ se nalaze, u manjini, i imena ostalih „neprijatelja“ francuske demokratije, na primjer: famozni zadisti sa njihovim ekološko-antikapitalističkim projektom društva, aktivisti u anarhističkim komunama ili pripadnici razbijačkih black-bloc grupacija.

Svi analitičari podvlače neophodnost usavršavanja i boljeg koordiniranja metoda praćenja, obrade podataka i njihove razmjene između različitih službi za što su neophodna ogromna ljudska, materijalno-tehnička i finansijska sredstva koja su danas nedovoljna.

Konkretno, podaci i informacije, koje treba zatim potvrditi i dopuniti stižu raznim kanalima. Osim klasičnih metoda kojima se služe sve obavještajne službe, u Francuskoj postoji i specijalna telefonska linija, tzv. zeleni broj, koji ponekad koriste i članovi porodica kad uoče promjene u ponašanju, oblačenju ili drugim postupcima njihovih sinova, kćeri, braće ili sestara.

Novi radikalizovani islamisti su predmet posebne pažnje. Bliže i šire okruženje osumnjičenih su predmet aktivne, suptilne i diskretne obrade. Ta operacija se u žargonu „službe“ zove „analiza mokraće“.