Bojko Borisov, predsednik vlade u Sofiji, slovi za miljenika nemačke kancelarke Angele Merkel u Bugarskoj. Predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Baroso i ona gaje nadu da će Borisov opravdati osporavani ulazak Bugarske u EU.

Od njega se očekuje da zemlju „očisti“ od kriminala i korupcije, da modernizuje ekonomiju i institucije i podigne životni standard. Međutim, bugarski premijer je sve češće na meti optužbi da stvara policijsku državu. Pojedine kritičare 51-godišnji Borisov, bivši policijski general čija su slaba tačka uniforme i mačo maniri, podseća na lidera banana republike, koji je brutalan prema sopstvenom narodu i pokoran pred svojim moćnim stranim mentorima.

„Bugarska demokratija još nije dobrog kvaliteta. To nije stabilna demokratija“, kaže profesor istorije Dragomir Draganov. „EU je shvatila da je napravila veliku grešku kada nas je pustila u svoje okvire 1. januara 2007. Sada je samo u interesu birokrata EU, koji imaju ogromne plate, da obmanjuju evropske poreske obveznike da je Bugarska na pravom putu i da oni dobro obavljaju svoj posao“.

Vlada Borisova pokrenula je akciju masovnih hapšenja, o kojoj je bilo dosta reči u medijima. Ministar unutrašnjih poslova Cvetan Cvetanov gotovo je svakodnevni gost u jutarnjim TV programima u kojima objavljuje detalje poslednje „specijalne policijske operacije“. Međutim, u velikom broju slučajeva se ispostavilo da su ciljevi tih akcija sitni kriminalci poput makroa ili seoskih zelenaša, smatra ugledni borac za ljudska prava Mihail Ekimidziev.

Isti stav deli i Draganov. „Navodi da Bugarska postaje policijska država rezultat su preteranog hvalisanja Ministarstva unutrašnjih poslova“. Kako se navodi, vlada je više puta slala policiju s teškim naoružanjem da hapsi nenaoružane osumnjičene koji se nisu krili ili opirali pri hapšenju. Policija redovno predaje snimke ružnih scena medijima koji ih objavljuju.

Ankete javnog mnjenja pokazuju da se talas hapšenja dopada javnosti koja je izgubila strpljenje s prethodnom vladom pod kojom su mnoga dela ostala nekažnjena. „Potreba za pravdom brzo je prerasla u žeđ za osvetom“, rekao je Eimidziev, „Veoma je opasno naduvavati takav pritisak u društvu“.

Draganov smatra da izvršna vlast u Bugarskoj očito ne poštuje ljudska prava, dok većina građana ne zna mnogo o tome, te je sklona da prihvati nizak kvalitet demokratije“. Draganov, čija su specijalnost fašistički režimi 20. veka u Španiji i Italiji, smatra da između Bugarske i otvorene diktature stoji samo članstvo u EU. Tradicionalne partije u zemlji uglavnom su izgubile poverenje birača zato što nisu uspele da se uhvate u koštac sa hroničnim boljkama kao što je bezakonje i siromaštvo.

Američka ekspertska grupa Slobodna kuća pridružila je Bugarsku Italiji i Slovačkoj, jedinim zemljama EU u kojima su mediji samo „delimično slobodni“. Kritike na račun vlade uglavnom izostaju iz glavnih medija, a pojavljuju se samo u par TV šoua zabavnog karaktera, dok politička satira cveta. Borisov je u svom TV intervjuu rekao da bi „lako mogao da ih ukine“, ali to nije učinio zbog mogućih komplikacija sa EU. Borisov je nedavno pismenim putem pitao glavne i odgovorne urednike svih medija da li ga se boje, a oni su mu negativno odgovorili. „To je provokacija medija i zloupotreba same ideje o medijskoj slobodi“, rekla je Velislava Dareva, kolumnista i pobornik levice, „Vlada se ponaša kao reketaš, a mediji sebi dopuštaju da budu poniženi. Zamislite da vuk pita krdo jaganjaca da li se boje da će ih pojesti, a oni mu odgovaraju: „Ma ne, nikako.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari