Kosovo-Srbija: Može li Turska da posreduje tamo gde Zapad nije uspeo? 1foto EPA-EFE/GEORGI LIČOVSKI

Organizovani napad militanata koje podržava srpska država na javne zgrade na severu Kosova doveo je do sukoba policije i vojnika NATO-a sa muškarcima koji su imali maske i metalne palice.

Napad u kojem je ranjeno najmanje 30 pripadnka Kfora NATO je osudio kao „potpuno neprihvatljiv“.

Aktuelna kriza datira još od aprila, kada su kosovski Srbi bojkotovali lokalne izbore. Kao rezultat male izlaznosti, etnički Albanci su preuzeli kontrolu nad lokalnim skupštinama, koje su bile pretežno srpske, podseća Middleeasteye  u svojoj analizi.

Kada su izabrani albanski predstavnici pokušali da uđu u javne zgrade, napali su ih militant, koje podržava Beograd, sa oznakama „Z“ što je ruski simbol rata u Ukrajini.

U potezu koji je predsednica Komiteta za spoljne poslove britanskog parlamenta Ališa Kerns opisala kao “strateška nekoherentnost“, SAD su krenule sa sankcionisanjem kosovske vlade u Prištini zato što svoj proces donošenja odluka nije vodila prvo preko Vašingtona.

SAD se očigledno okreću protiv kosovskog premijera Aljbina Kurtija delimično zato što on pokušava da potvrdi suverenitet koji nikada nisu imali na umu za Kosovo, piše portal pozivajući se na izjavu kosovskog akademika koji je želeo da ostane anoniman.

SAD su u velikoj meri izbegavale da kritikuju Srbiju posle nasilja, u pokušaju da spreče bliskog ruskog saveznika da ne sklizne dalje u zagrljaj Moskve.

Ali Kosovo koje je sve nezavisnije, spremno da sledi sopstvene nacionalne interese, postalo je teškoća za Vašington da prihvati nakon što je Priština odlučila da dozvoli demokratski izabranim gradonačelnicima da preuzmu svoje funkcije.

U suštini SAD žele Kurtija van, baš kao što su htele 2020. Ali niko ovde to ne podržava“, rekao je akademik, govoreći za Middle East Eye iz Prištine.

U martu 2020, Kurti se suočio sa “političkim udarom“ koji su organizovali SAD nakon što je kosovski premijer odbio da sledi političke hirove tadašnjeg predsednika SAD. Pisalo se da je specijalni američki izaslanik za Srbiju i Kosovo Ričard Grenel izvršio ogroman pritisak na Kurtijevog mlađeg koalicionog partnera, desničarski Demokratski savez Kosova, koji je povukao podršku vladi.

Toliki je bio gnev javnosti na Kosovu zbog mešanja SAD-a da je godinu dana kasnije, kada su održani izbori u martu 2021. Kurtijeva partija, Pokret Samoopredeljenje (LVV), pobedila sa više od 50 odsto glasova čime je jasno stavljeno do znanja šta građani misle o mešanju SAD.

Kurti se tada, kao i sada, suprostavio Vašingtonu, koji je poslednjih godina pokušavao da primora Kosovo da potpiše politike za koje mnogi u zemlji ne veruju da je u njihovim nacionalnim interesima. Što je još gore, privatno, neki političari na Kosovu smatraju politiku SAD kao slabljenje suvereniteta Kosova.

“Kurti pokušava da sačuva suverenitet Kosova. Dok su evropske sile i SAD zaista mislile da će zadržati – i pokušavaju da zadrže – Kosovo u ovom suspendovanom, odloženom stanju suvereniteta gde nam je uvek potrebna njihova pomoć ili smo naterani da verujemo da nam je potrebna njihova pomoć “, rekao je akademik.

“I očigledno, trenutne tenzije nisu odvojene od veće geopolitičke igre moći između Zapada i Rusije.

Gubi se legitimitet

Kosovo je proglasilo nezavisnost 2008. nakon rata 1998-1999. u kome je Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), uz pomoć NATO-a, oterala srpske snage koje su krenule u sistematsku kampanju etničkog čišćenja, podseća portal.

Skoro 10.500 etničkih Albanaca je ubijeno ili nestalo, 20.000 žena je silovano, a više od 800.000 je nasilno proterano iz svojih domova.

Posle rata, Kosovo je bilo jedan od najotpornijih, ako ne i preterano revnosnih pristalica Zapada a posebno SAD.

Putevi su dobili imena po američkim predsednicima, novorođenčad su nazivali po Bilu Klintonu i bivšem britanskom premijeru Toniju Bleru. Priština čak ima prodavnicu posvećenu modnim izborima bivše državne sekretarke Sjedinjenih Država Hilari Klinton.
Politička elita u zemlji, sa većinskim muslimanskim stanovništvom, dugo je verovala da bi Zapad mogao usmeriti Kosovo na težak put institucionalizacije njegove državnosti.

Međutim, javno raspoloženje u zemlji sve više ne prihvata da je Zapad bezazlen igrač.
“U poslednje vreme građani Kosova osećaju da se SAD i EU neće zaustaviti ni pred čim da izvuku Srbiju iz ruske sfere uticaja“, rekao je politički aktivista blizak Kurtijevoj partiji.

“Čini se da su zapadne sile spremne da žrtvuju Kosovo, jednu od najprozapadnijih zemalja na svetu, u korist pobede nad Srbijom, izrazito proruskom nacijom“, dodao je aktivista, anonimno razgovarajući za portal.

Čini se da akcije SAD sve više potvrđuju tu percepciju.

Posle napada srpskih militanata na Kosovo i bezbednosne snage NATO-a, američki ambasador na Kosovu, Džef Hovenijer, svoju ljutnju je rezervisao prema Kosovu.
“Bio bih iznenađen ako bi bilo koji zvaničnik kosovske vlade mogao da poseti SAD u ovom trenutku“, rekao je Hovenijer.

Tokom godina, Kosovo se uskladilo sa svakim glavnim spoljnopolitičkim ciljem SAD. Složilo se da Vašington premesti ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim, i Kosovo je jedna od samo tri zemlje koje su to učinile, i označio je libansku grupu Hezbolah kao “terorističku organizaciju“. Kosovo je uvelo sankcije Rusiji, nakon njenog rata u Ukrajini, i ugostilo avganistanske izbeglice koje čekaju pregled za azil u SAD. U međuvremenu, Srbija je izbegavala uvođenje kaznenih mera protiv Rusije.

“Umesto da ojačaju poziciju Kosova, čini se da su je ove akcije oslabile. SAD jednostavno uzimaju Kosovo zdravo za gotovo“, rekao je aktivista Kurtijeve partije LVV.
Kosovo sada sve više traži “alternativne partnere koji bi se prema njima odnosili dostojanstveno. Turska je u dobroj poziciji za ovo“, dodao je aktivista.

„Ako se trenutna putanja zapadne politike nastavi i ako turska diplomatija postane aktivnija na Balkanu, potraga za širom mrežom će se intenzivirati na Kosovu.

Može li se Turska vratiti?

Zvaničnici turske vlade koji su razgovarali sa bliskoistočni portal sve su više usredsređeni na to šta Ankara može da uradi da pomogne u rešavanju tenzija u regionu.
Opozicioni član parlamenta iz Republikanske narodne partije (CHP) levog centra rekao je, pod uslovom da ostane anoniman, da želi da Ankara preuzme proaktivniju posredničku ulogu.

U međuvremenu, Talha Kose, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Ibn Haldun u Istanbulu, rekao je: “Imamo jake ekonomske i političke veze sa Srbijom. Takođe imamo jake kulturne, istorijske i političke veze sa Kosovom.”

Turska je, rekao je Kose, u posebnoj poziciji da posreduje s obzirom na to da ima “tople, iskrene i uravnotežene veze“ sa obe strane.

“EU se bori da igra konstruktivniju ulogu sa Srbijom i Kosovom. Ovo predstavlja diplomatsku priliku za Tursku“, dodao je on.

Diplomatski napredak u isporuci žitarica kojem je Turska posredovala prošle godine između Rusije i Ukrajine je koristan obrazac koji bi Ankara mogla u principu da iskoristi, rekao je Kose.

“Jedna greška koju EU stalno pravi je to što zauzimaju pozicije u unutraš njoj politici ovih zemalja“, rekao je on, dodajući da nesumnjivo postoji i “ruska uloga u tekućim tenzijama“.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić već je pozvao svog turskog kolegu Redžepa Tajipa Erdogana da pomogne u rešavanju tenzija.

“SAD, NATO i EU su na jednom mestu. Rusija, Kina su na drugom mestu, i imaju suprotstavljene pozicije i interese. Turska bi mogla da pomogne u sazivanju samita sa svim ovim zainteresovanim stranama“, rekao je Kose.

S obzirom na sukob u Ukrajini, to bi moglo biti “trenutno nemoguće“, ali “Turska bi trebalo da uspostavi kontakte sa ovim zainteresovanim stranama“.

Sinan Bajkent, stručnjak za spoljnu politiku Balkana, smatra da su SAD sve više “fokusirane na brza rešenja na Balkanu“ dok nastoje da pomere fokus na Kinu.
Kosovski dosije predstavlja nasleđeni “teret“ koji SAD žele da uklone sa svog dnevnog reda. “Žuri” da napuste region, rekao je Bajkent u razgovoru za portal iz Istanbula.
Prisustvo Turske je, s druge strane, “duboko ukorenjeno i istorijsko“, rekao je Bajkent, i za razliku od SAD, Turska nije zainteresovana za “privremeni status kvo koji je predodređen da na kraju propadne”.

“Izgleda da ni Brisel ni SAD nemaju za cilj trajni sporazum. Oni imaju tendenciju da posmatraju region kao šahovsku tablu, baš kao što to čini Rusija“, rekao je on i upitao: “da li im je zaista stalo do blagostanja balkanskih naroda?” Sumnjam u to, odgovorio je.
Dok su EU i SAD “doprinele nedavnoj eskalaciji“, Turska je postigla ravnotežu između svih regionalnih aktera, rekao je Bajkent, a samit bi mogao da okupi Albaniju, Kosovo i Srbiju.

SAD i EU verovatno ne bi pozdravile veću tursku ulogu na Balkanu.
Sa svoje strane, EU region smatra svojim „dvorištem“. Bajkent veruje da to, međutim, ne bi trebalo da odvrati Tursku od popunjavanja regionalne praznine kako bi posredovala između svih strana.

“Verujem da Ankara ima mogućnosti da nadgleda takav proces bez mešanja u unutrašnju politiku i odluke uključenih strana“, dodao je on.

“Ne vršiti pritisak, ne pretiti, ne ucenjivati, već koordinirati, razumeti i sarađivati. Ove akcije bi mogle da otvore novu perspektivu u region”, zaključuje Bajkent.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari