Letovanje je važnije od politike 1

Ministarka Vesna Bratić od početka izaziva potrese, mislim da ona svojim rigidnim političkim neznanjem i kapricom jednostavno mora da diže prašinu, kaže za Danas Brano Mandić, novinar i pisac iz Podgorice, komentarišući sporne odluke ministarke prosvete i nauke u Vladi Crne Gore

Dodaje da dok nije počela da raspoređuje „šoviniste po školskim zbornicama, bila je dio pravoslavne egzotike, tek jedna zabrađena madam iz mrakova naših univerzitetskih hodnika i ništa više“.

Sad već smeta, ističe Mandić navodeći da je to je „ista ona osoba koja kune po čat boksovima i veb komentarima, to je ista gospođa kojoj je Boris Dežulović „đubre ustaško“. Šta više tu ima da se priča? Pritisak i ostavka, nema drugog lijeka“.

*U skupštinsku proceduru na predlog Demokratske Crne Gore podneta je rezolucija o genocidu u Pivi i Velici, mesec dana nakon što je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici, kojom je zabranjeno negiranje genocida. Tada su Demokrate bile uzdržane. Kako se ovo može tumačiti?

– Mislim da se trguje kostima i da se politički igra sa glasačima kod kojih se provocira trauma prošlosti. Mislim da je sve to skupa bijedno, izvinite na izrazu. Piva i Velika su neka vrsta simboličke kompenzacije za Srebrenicu. Da bi lakše priznali Srebrenicu, evo uzmite ove tablete. Zovu se Piva i Velika. To dalje znači, eto i „nas pravoslavce“ su ubijali u Drugom svjetskom ratu i mi poslije 70 godina imamo konačno ljude od integriteta da se tim zločinom zorimo. Baš tu riječ koristim, jer držim da se ovdje mjeri ko je veća žrtva, ko je više stradao. Čovjeku pozli kad pomisli koliko je to pervertiran način mišljenja. Srebrenicu je trebalo iskoristiti upravo da se stavi tačka, a ne da se otvara novi lanac emotivnih ucjena i političke nekrofilije.

*Kažu da veliki broj turista iz Srbije boravi u Crnoj Gori. Znači li to da zaoštreni politički odnosi između dve države ne utiču na svakodnevni život građana?

– Jednom godišnje smogneš za odmor, i stvarno treba da si veliki mazohista pa da prije puta proučavaš politička koškanja. Politika je niži oblik realnost od ljetovanja, i te se dvije stvarnosti ne dotiču. Građani su valjda duboko svjesni nemoći obje države, i da sve te velike riječi malo znače. Političar ovog doba može da te izbaci iz takta da opsuješ, to je njegov domet, ali ne može da ti kaže gdje ćeš na more. Odlazak na ljetovanje je važna porodična odluka i donosi se kad se ugasi televizor.

*U svojoj poslednjoj kolumni za Vijesti „Starali pa mladili“ bez dlake na jeziku pravite presek političke garniture u Crnoj Gori i bavite se smenom generacije na vlasti. Šta bi, po vašem mišljenju, inteziviralo politički život u Crnoj Gori, podstaklo konkurenciju unutar samih partija i isturilo građanina Crne Gore u prvi plan?

– Trebalo bi da se desi neko čudo, neka viša emancipacija odozgo, koju litije ipak nisu prizvale. Šalu na stranu, mislim da su partije ozbiljan problem i da slobodni pojedinci moraju da istupe, da se izborni zakon više prilagodi vanpartijskom djelovanju. Grupe građana, udruženja, otvorene liste, kreativci sa više slobode, to je neki put političkog oporavka. Ovako, partije se jesu zarotirale i pretumbale, no mala je razlika u odnosu na vrijeme DPS-a. Koja četnička pjesma više i koji lopov manje. Ostalo je suštinski isto i mora da se mijenja.

*U četvrtak 29. jula je premijerski sat. Šta biste, da imate mogućnost, pitali premijera Zdravka Krivokapića?

– Pravo da vam kažem, sva su ta poslanička pitanja jedna obična predstava, pripremljena danima unaprijed i tu nema nikad jakog odgovora ni zanimljivog obrta. Tako da premijera ne bih ništa pitao, nego bih tražio da ne progovora koji minut, da mu priđem i dobro ga osmotrim. Jer Krivokapić je meni, možda mi se neće vjerovati, enigmatičan. Volio bih da ga osmatrim izbliza i konačno prelomim da li je riječ o diletantu bez političke pameti, ili vrlo sračunatom i vještom čovjeku. Nije jednostavan za analizu, koliko god ga htjeli staviti u kalup. Tako da se može desiti da ovako „neznaven“, Krivokapić u politici dogura više nego mnogi koji mu se podsmijavaju.

Carević kao crnogorski Palma u pokušaju

*Kakve su šanse Marka Carevića, gradonačelnika Budve, u trci za predsednika države koju najavljuje?

– Gospodin Carević je neka vrsta crnogorskog Palme u pokušaju. Ipak, crnogorski mentalitet je drugačiji, a loza radi drugačije od šljivovice, pa je i Carević ograničen politički projekat. Previše su crnogorska sela razbacana i bezvodna da bismo imali tako zadrigle domaćine. Ovo je podneblje izgradilo jedan poseban cinizam i milion žila kočnica koje ne daju da se kao društvo do kraja oslobodimo. Ali sa druge strane, iste te kočnice spašavaju nas od pojava kao što su Bato Carević, Daka Davidović ili Palma. Ne prolazi to u Crnoj Gori, ne zato što smo duboki, pametni ili bolji od Srbije, nego zbog brojnog stanja i geografije. Slično je i sa tabloidima – koliko god pokušavali da kulturu tabloida preselimo u Crnu Goru, ipak se ta raskoš ludila može ostvariti samo na većem uzorku. Ili rijaliti – ne bi mogao da produciraš rijaliti u tako maloj zemlji. Tu već živiš neku vrstu rijalitija, čim se rodiš. E pa, Carević je u svoj rijaliti povjerovao i neka ćera dok može. Ali, puno bi mu bilo do predsjednika.

Komentari

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Jedno reagovanje na “Letovanje je važnije od politike”

Komentari

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.