Meksički grad postao ratna zona: "Pustite nas da se međusobno poubijamo" 1EPA/Isaac Esquivel

Nemesio Osegera Servantes, poznatiji kao „El Menčo“, umro je u pritvoru u nedelju, nedugo nakon hapšenja tokom krvavog oružanog sukoba u Halisko, a meksička predsednica pohvalila je specijalne snage zbog hvatanja najtraženijeg čoveka u zemlji.

Međutim, u Kulijakan, žarištu delovanja drugog meksičkog kartela u severnoj državi Sinaloa, uklanjanje moćnog vođe moglo bi da izazove još veće nasilje dok se zaraćene frakcije bore za kontrolu.

Upravo je takav vakuum moći nastao nakon što je vođa kartela Sinaloa, Ismael Zambada Garsia, završio u američkom zatvoru, što je pokrenulo haos širom te savezne države, piše BBC News, prenosi Index.hr.

„Strah je svuda i stalan je“, kaže 53-godišnji bolničar Hektor Tores sa suvozačkog sedišta vozila hitne pomoći u Kulijakanu. Upravo se vraća sa intervencije u garaži u centru grada. Vlasnik leži mrtav u svojoj kancelariji, a krv se razliva po belim pločicama.

Dok su Hektor i njegov 28-godišnji kolega Hulio Cezar Vega ulazili, utrčala je žena jecajući. Bila je to supruga ubijenog, ali pomoći nije bilo. Hektor je proverio vitalne znake i prekrio telo.

Kartel u ratu sam sa sobom

Poslednjih godinu i po dana kartel Sinaloa, jedna od najvećih i najozloglašenijih narko-bandi na svetu, u ratu je sam sa sobom. Do raskola je došlo nakon što je sin jednog od vođa izdao drugog. Hektor kaže da nasilje u Kulijakan nikada nije bilo ovako loše niti je trajalo ovako dugo. Prošle godine broj njihovih intervencija porastao je za više od 70 odsto.

Tokom nedelje koju je novinar BBC News proveo s Hektorom i Hulijom, gotovo svaka intervencija završila se isto – mrtvim telom u zgradi ili pored puta i ožalošćenim članovima porodice koji traže odgovore. Malo ko preživi napade kartela i niko nije bezbedan. Napadaju se škole, bolnice, pa čak i sahrane.

„Kartel Sinaloa bio je kao porodica. Svi su bili ujedinjeni. Bili su prijatelji, jeli su za istim stolom“, objašnjava Hektor. „Bili su kao braća, roditelji, ujaci, sestre, a odjednom su počeli da se bore i našli su se u smrtonosnom sukobu.“ Taj porodični posao prerastao je u preduzeće vredno milijarde dolara koje proizvodi smrtonosnu drogu fentanil i preplavljuje američke ulice opioidima koji su odneli desetine hiljada života.

Američki predsednik Donald Tramp proglasio je kartel terorističkom organizacijom, a fentanil oružjem za masovno uništenje, zapretivši Meksiku vojnom akcijom ukoliko ne stave trgovinu pod kontrolu.

U unakrsnoj vatri

I Hektor i Hulio nose pancire teške 14 kilograma. Hulio kaže da su ključni. „Nikad ne znamo da li su napadači još uvek na mestu događaja ili su obavili posao i nestali. Zato uvek rizikujemo da nas uhvate u unakrsnoj vatri.“ Dok se vraćaju u bazu, sunce zalazi, a grad, koji je nekada noću bio živ, uskoro će opusteti.

Meksička vlada poslala je hiljade vojnika u Sinaloa i postavila kontrolne punktove na većini puteva. Ispostavilo se da su prilikom ubistva vlasnika garaže iz iste zgrade oteta tri muškarca. Teško naoružani vojnici i marinci sada proveravaju automobile tražeći bilo kakav trag.

U Kulijakan otmica može biti gora sudbina od smrti. Ranije ove nedelje telo je bačeno na trotoar ispred velikog tržnog centra. Bilo je jasno da je žrtva mučena – telo je bilo netaknuto, ali lobanja oderana, a oči uklonjene. Pored leša ostavljena je poruka ispisana velikim slovima, upućena suparničkoj frakciji.

Mrtvog čoveka optuživala je za izdaju i završavala upozorenjem: „Dolazimo po ostale.“ Culiacán je inače prosperitetan grad, pun tržnih centara i luksuznih auto-salona. Sutradan je telo još jedne žrtve, unakaženo na isti način, ostavljeno pored glavnog puta.

„Ubistva se nisu smanjila“

Na svakom novom mestu zločina je i Ernesto Martines, koji o nasilju ovde izveštava već 27 godina. U četvrti San Rafael ubijen je šesnaestogodišnji dečak. Noge Emanuela Aleksandera još su bile zapetljane u ramu bicikla dok je policija obeležavala više od deset čaura oko njegovog tela.

Martines objašnjava da je „nekada bilo više policije, više vojske, više bezbednosti“. „Na svakom uglu bio je kontrolni punkt, a ubistva su se ipak nastavljala, nisu se smanjila, ostala su na proseku od pet do šest dnevno. I taj trend se nastavlja.“

Rešenje kartela: Pustite nas da se poubijamo

Šta bi moglo da zaustavi nasilje? Na sastanku sa jednom od frakcija kartela Sinaloa, odgovor je bio jednostavan. Vlada bi trebalo da se skloni i pusti ih da se međusobno poubijaju, bez obzira na opasnost po civile, dok ne ostane samo jedna frakcija.

Meksički grad postao ratna zona: "Pustite nas da se međusobno poubijamo" 2
EPA/Isaac Esquivel

Na sastanak su stigli naoružani i maskirani. Na pitanje da li oseća krivicu, „Marko“ (ime je izmišljeno) kaže: „Da, iskreno da, jer mnogo puta stradaju nevini. Umiru deca. Mnogo je nevinih žrtava.“ Njegov kolega „Migel“ (takođe izmišljeno ime) bio je nemilosrdniji: „Još će mnogo ljudi umreti jer se kartel i dalje bori, a situacija je sve gora. Rat će se nastaviti. Ništa se neće smiriti dok ne ostane samo jedna frakcija.“

Majke u potrazi za svojom decom

Nasilje ne povećava samo broj mrtvih, već i nestalih. Sin Rejnalde Pulido, Havijer Ernesto, nestao je u decembru 2020. Ona ga i dalje traži, kao i mnoge druge, predvodeći grupu „Majke koje uzvraćaju udarac“. Jednog prohladnog jutra, Rejnalda i desetak drugih majki, uglavnom u belim majicama sa fotografijama svojih najmilijih, krenule su u potragu.

Uz vojnu pratnju lepile su plakate nestalih po banderama. Zatim su na obližnjem polju metalnim šipkama, pijucima i lopatama tražile bilo kakav znak improvizovane grobnice. Dok zabadaju šipke u zemlju, mirišu tlo, tražeći prepoznatljiv miris ljudskih ostataka.

„Snagu mi daje saznanje da ih niko drugi neće tražiti“, rekla je Rejnalda. „A majka će uvek tražiti svoje dete, makar morala da ide na kraj sveta.“ Posle sati potrage na podnevnom suncu, nisu pronašle ništa osim životinjskih kostiju.

Na pitanje misli li da će ikada pronaći sina, kroz suze odgovara: „To se i sama često pitam. Ali ja sam svog sina već pronašla u 250 tela koja sam locirala i u tridesetak ljudi koje sam pronašla žive. I oni su moja deca. U svakom od njih je delić moga sina.“

U fabrici fentanila

Glavni uzrok bede u Kulijakan je trgovina fentanilom. U podrumu u vlasništvu kartela, „Roman“ (izmišljeno ime), koji proizvodi drogu, pokazuje svoju najnoviju pošiljku – više od pola tuceta paketa belog praha namenjenog Njujorku. Svaki paket teži kilogram i vredi 20.000 dolara, ali u Njujorku, kaže, cena može da dostigne i do 29.000 dolara.

Ne oseća nikakvu odgovornost ni sram. Kaže da će fentanil nastaviti da teče, bez obzira na sve. „Iako nas predsednik Donald Tramp naziva teroristima, samo bih ga podsetio da sve dok ima kupaca, mi ćemo se ovim baviti. Niko ih ne tera da to konzumiraju.“

Odgovor vlasti

Meksička vlada tvrdi da napreduje u borbi protiv trgovine drogom i da je smanjila snabdevanje Sjedinjene Američke Države fentanilom za 50 odsto. U Meksico Sity predsednica Klaudia Šajnbaum okrivila je za porast nasilja u Sinaloa unutrašnju borbu za moć unutar kartela i naglasila da njena vlada „pokušava da izbegne štetu za civile“.

Prvi preživeli od novembra

Na kraju, ponovo poziv za Hektora i Hulija. Pucnjava u centru grada. Prolaze kroz policijsku traku i pronalaze muškarca na trotoaru kako krvari od prostrelne rane u grudima. Još diše. Dok mu Hektor pruža pomoć, Hulio žuri do drugog muškarca iza ugla, koji je u kritičnom stanju.

Obe žrtve, ispostavilo se da su slučajni prolaznici, hitno su prevezene u bolnicu. Vojnici su okružili bolnicu u slučaju novog napada. Kasnije stiže vest da su muškarci preživeli. Hektor i Hulio skidaju krvave rukavice i dele cigaretu. „Ovo su prvi koje smo našli žive od novembra“, kaže Hektor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari