Ne mesečarimo kroz umanjenu Evropu 1Foto: EPA-EFE/ CLAUDE PARIS POOL

Evropa nije nikada od Drugog svetskog rata bila tako bitna. A ipak, nikada nije bila u takvoj opasnosti.

Simbol za to je Bregzit. On simbolizuje krizu Evrope, koja ne uspeva da odgovori na potrebe naroda za zaštitom od velikih šokova modernog sveta. Takođe simbolizuje evropsku zamku. Ta zamka nije zamka članstva u Evropskoj uniji. Zamka leži u laži i neodgovornosti koja može da je uništi.

Ko je britanskom narodu rekao istinu o njihovoj postbregzitovskoj budućnosti? Ko im je govorio o gubitku pristupa evropskom tržištu? Ko im je spominjao opasnost po mir u Irskoj zbog ponovnog uspostavljanja bivših granica?

Nacionalistička štednja ne nudi ništa; ona predstavlja odbacivanje bez alternative. A ta zamka preti celoj Evropi: oni koji šire bes uz podršku lažnih vesti obećavaju sve i ništa.

Moramo da ostanemo jaki, ponosni i jasni usred ove manipulacije i da prvi od svih kažemo šta današnja ujedinjena Evropa predstavlja. Ona je istorijski uspeh: pomirenje razorenog kontinenta u okviru projekta za mir, prosperitet i slobodu bez presedana. To ne smemo nikada da zaboravimo. A taj projekat nas danas i dalje štiti. Koja zemlja može da deluje sama usred agresivnih strategija velikih sila? Ko može da tvrdi da je suveren, da mu ne treba ničija pomoć, usred ere digitalnih giganata?

Kako bismo odolevali krizama finansijskog kapitalizma bez evra, koji predstavlja motor-pokretač cele Evropske unije? Evropa je i onih više hiljada projekata dnevno koji su izmenili lice naših regiona: renovirane škole, izgrađeni putevi, dugoočekivani pristup brzom internetu. Ti napori predstavljaju dnevni angažman jer Evropa, kao ni mir, nikada se ne može uzimati zdravo za gotovo. Neumorno u ime Francuske težim tome da povedem Evropu napred i branim njen model. Pokazali smo da je ono za šta nam je rečeno da je neizvodljivo – uspostavljanje evropskih odbrambenih kapaciteta i zaštita socijalnih prava – zapravo bilo moguće.

Ipak je potrebno da činimo više i brže jer postoji druga zamka: zamka statusa kvo i pomirljivosti. Suočeni s velikim krizama u svetu, građani nas često pitaju „Gde je Evropa? Šta Evropa radi?“ Ona je u njihovim očima postala bezdušno tržište.

Ipak, Evropa nije samo tržište. Ona je projekat. Tržište je korisno, ali ono ne treba da omalovaži potrebu za granicama koje štite i vrednostima koje ujedinjuju. Nacionalisti su obmanuti kada tvrde da brane naš identitet povlačenjem iz Evrope jer je evropska civilizacija ta koja nas ujedinjuje, oslobađa i štiti. Ali i oni koji ne bi ništa menjali su obmanuti jer oni negiraju strahove koje osećaju naši narodi, sumnje koje potkopavaju naše demokratije. U odlučujućem smo trenutku za naš kontinent, u trenutku kada je potrebno da zajedno politički i kulturološki promenimo obličje naše civilizacije u svetu koji se menja. To je trenutak evropske obnove. Stoga, odolevajući iskušenjima izolacije i podela, predlažem da tu obnovu ostvarimo zajedno oko tri ambicije – ambicije za slobodom, zaštitom i napretkom.

Branimo svoju slobodu

Evropski model je zasnovan na slobodi čoveka i raznolikosti mišljenja i stvaranja. Naša prva sloboda je demokratska sloboda: sloboda da biramo svoje lidere dok spoljne sile nastoje da utiču na naše glasanje na svim izborima. Predlažem osnivanje Evropske agencije za zaštitu demokratija koja će svim državama-članicama obezbediti evropske stručnjake koji će štititi njihove izborne procese od sajber napada i manipulacije. U tom istom duhu nezavisnosti takođe treba da zabranimo da strane sile finansiraju evropske političke partije. Treba da imamo evropske zakone koji će otkloniti sve podsticaje mržnje i nasilja na internetu jer je poštovanje pojedinca osnov naše civilizacije dostojanstva.

Štitimo svoj kontinent

Budući da počiva na internom pomirenju, EU zaboravlja da sagleda realnosti sveta. Ipak, nijedna zajednica ne može da razvije osećaj pripadnosti ako nema granice koje štiti. Granica je sloboda u domenu bezbednosti. Zato je potrebno da ponovo razmislimo o Šengen zoni: svi oni koji žele da budu njen deo treba da poštuju obaveze odgovornosti (striktne granične kontrole) i solidarnosti (jedna politika o dodeli azila sa istim pravilima za prihvatanje i odbijanje (pridošlica)). Biće nam potrebna zajednička pogranična snaga i Evropska kancelarija za azil, stroga kontrola instrukcija i evropska solidarnost čemu će svaka zemlja doprineti pod upravom Evropskog saveta za unutrašnju bezbednost. Kada je reč o pitanju migracije, verujem u Evropu koja štiti i svoje vrednosti i svoje granice.

Isti standardi treba da se primenjuju na odbranu. U poslednjih nekoliko godina je ostvaren suštinski napredak, ali je potrebno da uspostavimo jasan kurs: ugovor o odbrani i bezbednosti treba da definiše naše osnovne obaveze u vezi s NATO i našim evropskim saveznicima: veću potrošnju na odbranu, pravu funkcionalnu klauzulu o međusobnoj odbrani i Evropski savet bezbednosti sa Ujedinjenim Kraljevstvom u svojim okvirima u cilju priprema naših kolektivnih odluka.

Potrebno je i da naše granice garantuju fer konkurentnost. Koja bi sila na svetu prihvatila kontinuiranu trgovinu sa onima koji ne poštuju nijedno njeno pravilo? Ne možemo da patimo u tišini. Potrebno je da izvršimo reformu svoje politike o konkurentnosti i preoblikujemo trgovinsku politiku s kaznama ili zabranom kompanija u Evropi koje kompromituju naše strateške interese i suštinske vrednosti kao što su standardi za očuvanje životne sredine, zaštita podataka i fer plaćanje poreza; i uz usvajanje evropske preferencije u strateškim industrijama i našim javnim nabavkama, kao što to rade naši američki i kineski konkurenti.

Obnovimo duh napretka

Evropa nije sila drugog ranga. Evropa u celini je predvodnik: uvek je određivala standarde napretka. U tom kontekstu je potrebno gurati projekat koji vodi ka zajedničkom cilju, a ne konkurentnosti: u Evropi, gde je stvorena socijalna bezbednost, potrebno je uvesti „socijalni štit“ za sve radnike, od istoka ka zapadu i od severa ka jugu, garantujući istu platu na istim radnim mestima i minimalnu evropsku platu koja bi bila prikladna za svaku zemlju, a o čemu bi se kolektivno diskutovalo svake godine.

Povratak na put napretka se takođe tiče vođenja napora za ostvarenje ekološkog cilja. Da li ćemo moći da pogledamo svoju decu u oči ako ne otplatimo svoj „klimatski“ dug? Potrebno je da EU postavi svoj cilj – bez uglja do 2050. i dvostruko manje pesticida do 2025. – i prilagodi svoju politiku u skladu sa onim merama kao što je ona da Evropska klimatska banka finansira ekološku tranziciju, da Evropska snaga za bezbednost hrane unapredi kontrolu hrane i da se suprotstavi opasnostima lobija, da se izvrši nezavisna naučna procena supstanci opasnih po životnu sredinu i zdravlje. Potrebno je da celokupno naše delovanje bude vođeno tim imperativom: od Evropske centralne banke do Evropske komisije, od evropskog budžeta do Investicionog plana za Evropu. Potrebno je da svim našim institucijama klimatske promene budu jedno od pitanja u okviru mandata.

Napredak i sloboda se tiču mogućnosti da ljudi žive od svog rada – potrebno je da Evropa razmišlja o otvaranju radnih mesta u budućnosti. Upravo iz tog razloga je potrebno da ne samo sprovede regulaciju globalnih digitalnih giganata tako što će uvesti evropski nadzor glavnih platformi (hitne kazne za nefer konkurentnost, transparentne algoritme itd.), već i da finansira inovacije tako što će novom Evropskom savetu za inovacije dati budžet na istom nivou kao što imaju SAD da bi se predvodili novi tehnološki prodori kao što je veštačka inteligencija.

Potrebno je da se Evropa orijentisana ka svetu okrene ka Africi, s kojom treba da uđemo u sporazum za budućnost, te da krenemo istim putem i ambiciozno i nedefanzivno podržavamo razvoj Afrike merama kao što su investicije, akademsko partnerstvo i obrazovanje za devojčice.

Sloboda, zaštita i napredak. Na tim stubovima je potrebno da obnovimo Evropu. Ne možemo da dopustimo da nacionalisti bez rešenja eksploatišu bes naroda. Ne možemo da mesečarimo kroz umanjenu Evropu. Ne možemo da postanemo uljuljkani u kolotečini i pustim željama. Evropski humanizam zahteva akciju. Narod se svuda zalaže da bude deo te promene.

Zato, hajde da do kraja godine organizujemo Konferenciju za Evropu s predstavnicima evropskih institucija i država-članica da bismo predložili sve promene koje su potrebne našem političkom projektu, uz velikodušnost, čak i za amandmane na ugovore. Biće potrebno da se prisutni na konferenciji pozabave panelima građana i čuju akademike, zastupnike kompanija i radnika i verske i spiritualne lidere. Na njoj će biti definisana mapa puta za EU koji te ključne prioritete pretvara u konkretna delovanja. Biće nesuglasica, ali da li je bolje imati statičnu Evropu ili Evropu koja napreduje, nekada različitim brzinama, i koja je otvorena prema svima?

Narodi će u toj Evropi zaista povratiti kontrolu nad svojom budućnošću. U toj Evropi će, siguran sam, Ujedinjeno Kraljevstvo pronaći svoje pravo mesto.

Zapećak u vezi s Bregzitom je lekcija za sve nas. Potrebno je da pobegnemo iz te zamke i učinimo predstojeće izbore za Evropski parlament i naš projekat značajnim. Na evropskim građanima je da odluče da li će Evropa i vrednosti napretka koje otelotvoruje biti nešto više od samo prolazne epizode u istoriji. To je alternativa koju predlažem: da zajedno iscrtamo put ka obnovi Evrope.

Autor je predsednik Francuske

Copyright: Project Syndicate, 2019.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari