Nećemo povući Zakon, Vučiću otvoren poziv da dođe u CG 1Foto: FoNet AP

Ističe da masovni protesti zbog Zakona, koje vidi kao u suštini političke, mada „obučene“ u crkveno ruho, sa naglašenim prosrpskim predznakom, ne mogu ugroziti vlast, niti politiku koju vlast vodi.

„Da smo smatrali da taj Zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog Zakona, čuli smo u prethodne četiri godine“, kaže Đukanović.

Ovo je važan period emancipacije Crne Gore, napominje Đukanović, i kako dodaje treba stvoriti sve institucionalne pretpostavke za dalji državni i duhovni razvoj crnogorskog društva, pa i obnovu, kako kaže, autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.

Na pitanje Tanjuga – ako nema povlačenja zakona, koji je izazvao proteste i veliko nezadovoljstvo vernika SPC i građana srpske nacionalnosti, koji su taj zakon doživeli kao nepoštovanje njihove volje, a time i prava – na koju vrstu dijaloga Vlada Crne Gore poziva SPC, Đukanović kaže: „Na razgovor kako implementirati taj zakon“.

Država ne otima imovinu SPC

Ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj Zakon legitimisao nameru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori.

„Reč je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza“, kaže Đukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000. O tome, tvrdi, svjedoče „neupitne istorijske činjenice“.

Zakon, dodaje, neće ugroziti verske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire, koje je i do sada koristila Srpska pravoslavna crkva.

Potrudiće se, kaže, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. „A oni, naravno, imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uverenja, uključujući proteste i okupljanja u organizaciji crkve”.

Crnogorski predsednik navodi da mu je „žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u suštini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija“, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano doživljavali izborne i političke poraze.

Oni, kaže Ðukanović, svesni svoje nekonkurentnosti traže „alternativni teren političkog delovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori i namećući se kao njegovi tobožnji zaštitnici”.

Beograd nije uzdrmao Crnu Goru

Na pitanje kako vidi optužbe jednog dela crnogorske vlasti na račun Beogada, pa i predsednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, Ðukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.

„Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvredljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno političke odgovornosti“, ocenjuje Ðukanović.

„Razumijem, naravno, zainteresovanost predsjednika Vučića da isprati ostvarivanje prava građana srpske nacionalnosti u CG i u drugim susjednim državama i njegovu zainteresovanost za položaj SPC na prostorima drugih država, gdje ona djeluje. Ali, naše upozorenje uvijek je bilo neskriveno i vrlo direktno – da se ta politika mora voditi veoma suptilno“, ističe Ðukanović i napominje da je još u svježem sjećanju 1990. godina i tadašnji pokušaj da se uređuju prava građana sprske nacionalnosti u, kako on tvrdi, drugim državama u regionu.

„Kako se to završilo, mogli smo da vidimo“, poručuje uz konstataciju:

„Neodmjereno, nedovoljno pažljivo bavljenje tim pitanjima, sa pozivom na brigu o pravima Srba gdje god da oni žive može odvesti u neprimjereni paternalizam i opasno ugrožavanje suvereniteta drugih država u našem regionu“.

Upitan na čiju adresu je upućeno to upozorenje, Ðukanović odgovara: „Svima koji tako postupaju“.

„Bili smo u prilici ovih dana da pročitamo određene izjave visokih beogradskih zvaničnika, uključujući i predsjednika Vučića. On je govorio o svom legitimnom pravu da vodi računa o položaju građana srpske nacionalnosti, budući da ih ima oko 28 odsto u Crnoj Gori. Naravno, razumijem njegovu zainteresovanost za položaj srpske manjine u Crnoj Gori. Ali, u elaboraciji takve politike govorio je i o Srbima u Crnoj Gori kao djelu jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa, koji bi trebao slijediti zajednički nacionalni interes, koji se, opet logično, definiše u Srbiji. A, odmah nakon toga smo mogli da čujemo i nezadovoljstvo zastupljenošću Srba u državnim organima Crne Gore“, primjećuje Ðukanović.

On, međutim, ističe da građani Crne Gore, bilo koje nacionalnosti da su, treba da slede i poštuju, nacionalne interese Crne Gore, a ne drugih država.

„Jer, nacionalni interesi drugih država, makar i susjednih, mogu biti vrlo suprostavljeni našim nacionalnim interesima“, ističe Ðukanović i podsjeća na, kako kaže, „obnovu nezavisnosti Crne Gore, kao nacionalni interes, koji je bio suprotan nacionalnom interesu države Srbije. Takođe, interes Crne Gore da bude članica NATO, bio je suprotan nacionalnom interesu države Srbije“.

Zato nije realno očekivati od Crne Gore, jasan je Ðukanović u definisanju prava, da širi prostor za rad u državnim organima građanima koji pristaju da po političkom pozivu djeluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore.

Na direktno pitanje ima li dovoljno Srba u organima Crne Gore, Ðukanović odgovara da vlast nema viziju da „uređuje Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih zajednica“, i da se pažljivo vodi računa o tome da državni organi budu konstituisani na bazi izborne volje građana i kriterijuma profesionalnosti.

Na pitanje da li zna da Vučić u Srbiji trpi kritike da je preblago reagovao na ponašanje Crne Gore povodom usvajanja zakona, i kad je reč o položaju Srba, te da se čuju opaske da on, Ðukanović, ratuje sa delom srpskog naroda, kao i sa Srbijom, a da za to nije dobio adekvatan odgovor, što se tumači i prijateljskim odnosima sa Vučićem, Ðukanović konstatuje da i sam prolazi kroz takve situacije.
Te zamerke, naime, vidi kao reakciju nacionalista i ljudi retrogradnog mišljenja „sa ove ili one strane“.

„A šta misle velikosrpski nacionalisti i kako bi oni želeli da uređuju odnose sa Cnom Gorom, to smo imali priliku da vidimo – pir pokušaja paljenja crnogorske zastave u Beogradu, poziv na linč crnogorskog ambasadora, kao i poziv ministra spoljnih poslova Srbije na prebrojavanje Crnogoraca u Srbiji koji podržavaju politiku Mila Ðukanovića“, ocenio je predsednik Crne Gore.

On dodaje da je reč „o retrogradnim političkim pojavama koje pripadaju prošlosti“, te da vjeruje da „ljudi koji su dobili legitimitet većinske javnosti u Srbji i Crnoj Gori, moraju da se ponašaju odgovorno prema zajedničkom istorijskom nasleđu i projekciji zajedničke evorpske budućnosti“.

Kada je reč o projekciji zajedničke evropske budućnosti, Ðukanović negira ocenu da je sa rezervom prišao ideji malog Šengena i pokazao nedovoljnu solidarnost, uz argumentaciju da je Crna Gora daleko odmakla u procesu pregovora sa Evropom.

Ističe da je argumentacija Crne Gore bila da ova inicijativa tretira pitanja slobode protoka ljudi, roba, kapitala i usluga, koja su već od 2011. obuhvaćena raznim drugim regionalnm inicijativama, u kojima učestvuju i Crna Gora i Srbija i Albanija i Severna Makedonija i druge države regiona.

„Naše je pitanje bilo – čemu sada stvaranje još jedne regionalne inicijative, praćeno podsjećanjem da je svaka inicijativa za regionalnu saradnju, što se nas tiče, kucanje na otvorena vrata“, objašnjava Ðukanović.

Želimo prijateljske odnose sa Srbijom

Na pitanje da ideju malog Šengena vidi kao velikosrpsku, Ðukanović kaže:

Ističe da odnose između Srbije i Crne Gore treba uređivati kao odnose dve susedne države, koje respektuju sve što smo kroz istoriju zajedno prošli i koje se odgovorno odnose prema zajedničkoj evropskoj budućnosti.

„Želimo prijateljske odnose dve susedne države, koje imaju puno istorijskih i aktuelnih kulturoloških bliskosti, želimo odnose međusobnog uvažanja dve nezavisne i suverene države“, poručuje Ðukanović.

Otvoren poziv Vučiću 

Na pitanje da li namjerava da poseti Srbiju, s obzirom na to da mu je takav poziv javno uputio Aleksandar Vučić, odnosno može li predsednik Srbije očekivati sličan poziv, Ðukanović kaže da je spreman na razgovor.

„Znam da imam otvoren poziv. Isti takav otvoren poziv ima i predsjednik Vučić. Prema mom sjećanju, predsjednik Crne Gore je posljednji bio u zvaničoj posjeti Srbiji, što znači da bi sada trebalo da predsjednik Srbije posjeti Crnu Goru“, podseća Ðukanović.

Dodao je da je u svim razgovorima koje su do sada imali on i Vučić potencirao otvorenost tog poziva.

„Pogledaću, ako taj poziv nije i formalno upućen, on će uslijediti“, poručuje Ðukanović.