Od vežbi gađanja do izložbi: Šta Ukrajinci rade sa olupinama ruskih tenkova? 1foto EPA-EFE/YURI KOCHETKOV

Komanda ukrajinskih snaga od početka ruskog napada svakodnevno izveštava o uništenoj ruskoj vojnoj opremi. Prema tim podacima, do sada je uništeno više od 2.750 tenkova, 5.580 oklopnih vozila, 4.170 vozila druge vrste i 1.770 artiljerijskih sistema. Pored toga, kako tvrdi ukrajinska strana, tu su i PVO-sistemi, avioni, helikopteri…

Iako je teško proveriti informacije jedne od sukobljenih strana, stručnjaci holandskog projekta „Oriks“ (Oryx) su analizom dostupnih snimaka sa fronta došli do podataka o gotovo 7.600 vojnih objekata ostavljenih na tlu Ukrajine. Dobru trećinu tih vozila, kako tvrde iz „Oriksa“, ukrajinske snage su osvojile u gotovo netaknutom stanju. Nakon uspešnog prodora u području Harkova, Rusiju u Ukrajini zovu „najvažnijim isporučiocem tenkova ukrajinskoj vojsci“. Ipak, većina vojne opreme je, prema mišljenju stručnjaka, potpuno uništena.

O olupinama se brinu jedinice „kanibala“

Kako novinarima DW objašnjavaju u ukrajinskom Ministarstvu obrane, vojne komande pojedinih područja vode spiskove vojne opreme koju su ostavili Rusi i to onda prenose ukrajinskoj vojsci. „Specijalne jedinice koje zovemo ’kanibali’ odlaze na teren i proveravaju ostatke. One i dovoze ono što može da posluži za održavanje ukrajinske vojne opreme“, kaže predstavnik Ministarstva.

Ipak, već mesecima na poljima i putevima Ukrajine i dalje leži mnoštvo olupina ruskih tenkova, samohodne artiljerije i oklopnih vozila. U ukrajinskoj vojsci procenjuju da poneke od tih olupina mogu da posluže za vežbe gađanja, ali ih najpre treba dopremiti na vojne poligone.

Još od ukrajinskog kontranapada na području Kijeva ovog proleća, te olupine probudile su znatiželju trgovaca starim gvožđem. Jedan savremeni tenk težak je gotovo 50 tona, a ukrajinsko izdanje lista „Forbs“ (Forbes) u to vreme je izračunalo da je samo materijal vredan oko 45 miliona dolara. Otada su se gubici ruske vojske, kako procenjuju u Ukrajini, povećali više od tri puta.

Specijalan, ali neuporabljiv čelik

Poznato je da je i nakon rata u Iraku uništena vojna oprema postala veliki i opasan problem. Tamo je inače najveći problem bila municija kojom su uništavani irački tenkovi: specijalna municija protivtenkovskih topova za napade iz vazduha sadrži teške, ponekad i radioaktivne metale, što je bio rizik za ljude koji su nakon rata raščišćavali te olupine.

Takva municija se u ratu u Ukrajini gotovo uopšte ne koristi, ali ukrajinske firme za preradu starog metala svejedno nisu preterano zainteresovane za olupine. „Oklopi na tim vozilima napravljeni su od specijalnih legura čelika koje imaju posebne karakteristike. Na primer, imaju visoku tačku topljenja, pa se zbog toga teže preoblikuju. U zavisnosti od sastojaka koji su u njemu, taj čelik ne može tek tako da se ubaci u visoku peć i pretvoriti u predmet za svakodnevnu upotrebu“, objašnjava Valentin Makarenko, direktor firme „Interpajp Vtormet“. Problem se javlja već i kod transporta, jer oklop po pravilu ne može da se seče običnim gasnim aparatom za varenje.

Čeličane ionako rade smanjenim kapacitetom

Ukrajinsko udruženje prerađivača starog metala „UAVtormet“ ukazuje da je tržište takvih sirovina u toj zemlji zasićeno i da mu vrednost pada. Ujedno je od početka rata više metalurških kombinata moralo da prekine sa radom: proizvodnja čelika u Ukrajini se u prvih devet meseci ove godine smanjila za 66 odsto, a prerada metalnog otpada za čitavih 73,5 procenata. Zbog visokih carina, ni izvoz tog metalnog otpada nije rešenje.

Iz najvećeg metaloprerađivačkog koncerna Ukrajine, „Arkelor Mitala“ iz Krivog Roga, za DW objašnjavaju da imaju i više nego dovoljnu zalihu starog metala – više od 80.000 tona, „tako da ne postoji potreba za korišćenjem uništene vojne opreme, koja pored toga i nije pogodna za našu proizvodnju“, kaže Volodimir Hajdaš iz odeljenja za odnose s javnošću tog koncerna.

Izložbe koje podižu moral građana

I u centru Krivog Roga izloženi su primerci uništene vojne opreme ruskog agresora, a kako kaže zamenik gradonačelnika Sergej Miljutin, nakon najnovije ofanzive ukrajinskih snaga prema Hersonu, stalno im stižu novi eksponati: „Mislim da će to postati trajna izložba, kako do naše pobede, tako i nakon nje“, kaže gradski službenik.

Vlada Ukrajine inicirala je stvaranje takvih izložbi u čitavoj zemlji, pa čak i van nje, kako bi građanima podigla moral i pokazala da ruski napadač uopšte nije nepobediv. Jedna od prvih takvih izložbi organizovana je na trgu Sv. Mihaila u Kijevu i ona zaista jeste svojevrsna atrakcija i za građane i za posetioce tog grada.

U Odesi su neke od tih olupina preuzeli i umetnici, i od septembra je tamo otvorena izložba njihovih dela, često neobičnih boja ili zanimljivih kompozicija. Jedan od umetnika je Igor Matroskin. On kaže da izložbe podsećaju ljude na to koliko su blizu fronta, ali im isto tako pokazuju da se oružje u neveštim rukama na kraju pretvara samo u komad starog gvožđa. Matroskin takođe smatra da takve izložbe neće izgubiti na značaju ni nakon rata.

Potrebna je pomoć Zapada

Međutim, olupina jednostavno ima previše i zato ih treba ukloniti – po mogućnosti ekološki prihvatljivo. Eksploziv koji se nalazio u tim vozilima već odavno je aktiviran, gorivo i ulje su, ili izgoreli, ili iscureli u tlo. Ipak te vojne konstrukcije morale bi na pravi način da se recikliraju, a u tome Ukrajinci uopšte nemaju iskustva, ukazuje Makarenko iz firme „Interpajp Vtormet“.

U ukrajinskom Ministarstvu odbrane svesni su da je to problem i kažu da vlada radi na planu zbrinjavanja olupina. Ali Ukrajina sigurno, kako naglašavaju, nikad neće naći novac da to i plati. „Tu je potrebno ciljano tražiti međunarodnu pomoć, jer evropske firme za recikliranje otpada raspolažu i odgovarajućom tehnologijom i imaju iskustva u takvim poslovima.“ U udruženju „UAVtormet“ smatraju da bi između ostalog i zbog toga vlada u Kijevu morala da požuri s uklanjanjem svih carinskih barijera za izvoz takvog metalnog otpada.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari