Prebacivanje fokusa sa monetarne na fiskalnu sferu 1Foto: Fonet

Već tri meseca unazad čelnici nekoliko vodećih centralnih banaka ukazuju na to da se merama monetarne politike samo kupuje vreme i naglašavaju da su neophodne i druge aktivnosti.

Konkretno, Banka Engleske je u prethodnom kvartalnom biltenu jasno pokazala da monetarni multiplikator, koji opravdava intervenciju centralnih banaka, ipak, ne funkcioniše onako kako se očekovalo. U takvim okolnostima, moglo bi se reći da je lopta u vladinom dvorištu. Osim toga, sve međunarodne institucije, naročito Međunarodni monetarni fond i G20, pozivaju na povećanje javne potrošenje kako bi se pogurao privredni rast do nivoa pre krize. Ovo su samo neke od konstatacija koje su izneli analitičari Sakso banke koji tvrde da će u četvrtom kvartalu fiskalna potrošnja biti na vrhu agende investitora širom sveta s obzirom na to da su okolnosti veoma povoljne za povećanje javne potrošnju.

– Pravi podsticaj javne potrošnje u vezi je sa istorijski niskim stopama zaduživanja na finansijskim tržištima. Globalni uslovi kreditiranja labaviji su nego ikada pri čemu se prosečni prinosi na globalne državne obveznice kreću oko 0,9 odsto što je znatno ispod desetogodišnjeg proseka od 2,30 odsto. U nekim slučajevima, u Nemačkoj recimo, više od 80 odsto suverenog tržišta obveznica nosi negativne kamatne stope – ističe Kristofer Dembik, direktor Sektora makro analize Sakso banke

 

Azija i Evropa: Najveći izazovi

Komentarišući fiskalne podsticaje Dembik ukazuje na podatak da su od početka godine investicije državnih kompanija u Kini porasle za 24 odsto u nastojanju da se nadoknadi zastoj u realizaciji privatnih investicija. Cilj najavljenog paketa stimulativnih mera, koje podrazumevaju ravnopravni pristup privatnih investitora sektorima obrazovanja i medicinske nege, kao i investiranje u ruralne oblasti, jeste ublažavanje negativnih efekata i sprečavanje naglog pada privredne aktivnosti. Stručnjaci Sakso banke procenjuju da će, ako budu usvojene, ove mere pomoći oporavku kineske ekonomije.

– Nasuprot tome teško da se sličan efekat može očekivati od podsticajnog paketa, vrednog oko 28 biliona jena (direktna potrošnja iznosi samo 7,5 biliona jena) koji je Japan odobrio u avgustu. To će, najverovatnije, izazvati trenutnu eksploziju u industrijskoj proizvodnji, ali će se pozitivni efekat brzo „istopiti“ zbog deflatornog načina razmišljanja kompanija i domaćinstava. Utoliko pre što takav način razmišljanja nije lako promeniti. Podsetiću da je slična situacija bila u Americi tridesetih godina prošlog veka a izlaz iz tog ćorsokaka pronađen je u izbijanju Drugog svetskog rata – komentariše Dembik.

Za razliku od Japana, rizik od deflacije nije jedini problem sa kojim se Evropa suočava. U Sakso banci ukazuju na to da, uprkos slabim inflatornim pritiscima, nije registrovana promena u ponašanju kompanija i domaćinstava. Procenjuju da bi u takvim okolnostima fiskalna politika mogla da bude delotvorna. Uz opasku da Evropa nije čekala „zeleno svetlo“ MMF-a da krene sa fiskalnim podsticajima, Dembik podseća da je u aprilu 2015, aktiviran Junkerov plan koji obećava, imajući u vidu činjenicu da je Fond za strateške investicije (EFSI) odobrio projekte vredne 20,4 milijardi evra (četvrtina iznosa predviđena je za pokretanje malog biznisa, kao i za start ap projekte) sa trogodišnjim ciljem od 60 milijardi evra.

– Povratak na ekspanzivnu fiskalnu politiku mogao bi da označi odustajanje od pravila koje podrazumeva fiskalni deficit od tri odsto bruto domaćeg proizvoda. U Italiji, recimo, BDP u prethodnih petnaest godina nije povećan ni za jotu, a od Španije i Portugalije se očekuje da ne ispune svoj cilj smanjenja deficita u 2016. i 2017. godini. U slučaju Francuske, imajući u vidu ekonomski program glavnih predsedničkih kandidata desnice i levice, ishod izbora će predstavljati pauzu od obećanog deficita od tri odsto, kao što se desilo ranije početkom 2000. godine – tvrdi ovaj analitičar.

Sve ukazuju na to da tzv. kejnezijanski pristup programima podsticaja nije prihvaćen u većini država, sa izuzetkom Velike Britanije koja će se, po svemu sudeći, opredeliti za strategiju povećanja potrošnje, odnosno ulaganja u infrastrukturu, kako bi se što bezbolnije prevazišla neizvesnost izazvana bregzitom. U većini slučajeva, mere podrazumevaju smanjenje poreza na dobit kako bi se sprečilo seljenje kapitala u Irsku i podstakla ulaganja.

 

Pragmatizam umesto staromodnog protekcionizma

U ovoj debati o javnoj potrošnji, primetno je odsustvo Sjedinjenih Država. Učinak američke ekonomije i predstojeći predsednički izbori ne utiču povoljno na fiskalni podsticaj. U Sakso banci, međutim, tvrde da Hilari Klinton, ukoloko pobedi, neće oklevati da koristi fiskalnu polugu ukoliko se pojave znaci ekonomskog usporavanja. Ona bi mogla da bude inspirisana paketom podsticaja koji je koristio Bil Klinton 1993. godine kako bi rast Sjedinjenih Država vratio na pravi put. S druge strane, teško je proceniti koje će odluke doneti Donald Tramp u takvim okolnostima. NJegov ekonomski program sadrži interesantne mere, kao što su smanjenje poreza na dobit do 15 odsto, ali i apsurdne i opasne predloge kao što je raskidanje postojećih trgovinskih sporazuma kao i nametanje teških poreza na uvoz.

– Poslednji kvartal u 2016. biće prilika da se ponovo preispita uloga države u ekonomiji. Nažalost, to je debata koja je sistematski pogrešna jer je pod uticajem ideologije, a trebalo bi da prevlada pragmatizam. Povećanje javne potrošnje nije ni loša, ni dobra opcija i sigurno ne predstavlja čudotvorno rešenje, što se uostalom najbolje vidi na primeru Japana. Uspešnost primene te strategije zavisi od dijagnoze ekonomskih kretanja. Međutim, dobra je vest da će se vlade država više uključiti u rešavanje problema, kao i to da monetarna politika više ne predstavlja zamenu za fiskalnu, što je bio slučaj od 2008. godine – kaže Dembik.

Preporuka analitičara Sakso banke je da se akcenat stavi na unapređenje pametne državne uprave, koja se oslanja na nove tehnologije, kako bi se smanjili operativni troškovi. U fokusu takvih državnih uprava je suočavanje s padom produktivnosti i sprovođenje odgovarajuće industrijske politike, što većina bogatih država, u proteklih 25 godina, nije uradila. „Moja poruka vladama glasi: klonite se po svaku cenu staromodnog protekcionizma i shvatite da je podrška industrijama osuđenim na propast gubljenje novca i vremena. Takve strategije nemaju nikakvu šansu za uspeh“, ističe Dembik.

 

Izbori slabe apetit za štednjom

– Više od trećine zemalja Evropske unije već je predstavilo, ili planira da predstavi, lepezu fiskalnih stimulansa u nameri da daju vetar u leđa privrednom rastu. Ipak, samo tri države imaju dovoljno snažne javne finansije da to i sprovedu u delo. Reč je o Nemačkoj, Švedskoj i Austriji. S druge strane, izbori i referendumi koji će se u narednim mesecima dogoditi u Italiji, Španiji i Austriji, kao i u Francuskoj (u aprilu 2017. godine) zasigurno će podstaći populizam i oslabiti apetite u vezi sa štednjom, odnosno fiskalnom konsolidacijom – procenjuje Kristofer Dembik, direktor Sektora makro analize Sakso banke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari