"Putinove opcije se sužavaju, on neće dočekati još jednu zimu, a Zapad da se pripremi za ono što sledi": Britanski stručnjak za bezbednost Edvard Lukas 1Foto: EPA-EFE/STANISLAV KOZLIUK

U prošlosti je “general Zima” bio veliki saveznik Rusije. Ali sada hladni meseci pomažu Ukrajini, ukazuje Edvard Lukas, saradnik u Centru za analizu evropske politike i britanski stručnjak za centralnu i istočnu Evropu.

Pojašnjava da u vojsci kako temperatura pada, potrebno je više truda da se krećete i brže postajete gladni. Ako zalihe ne odgovaraju potrebama, moral tone. Dezertiranje, predaja, pljačka i pobuna počinju da izgledaju privlačnije. Prave borbe je sve manje.

“Ukrajinski vojnici su bolje opremljeni, bolje obučeni, bolje vođeni, bolje tretirani, a samim tim i visoko motivisani.
Rusi, naprotiv, plaćaju cenu za endemsku nesposobnost i korupciju svog sistema. Kada nosite pogrešnu odeću, hladnoća jako grize. Samo pitajte Nemce i Francuze, koji su napali Rusiju u letnjim uniformama”.

Dodaje, da moderna tehnologija pogoršava stvari: termalni potpis vozila, pa čak i ljudska toplina, upadljiviji su za infracrvene kamere.

“Rusi su od toga patili krajem prošle zime, pre devet meseci. Sad će ih opet boleti”, ukazuje Lukas.

Rusiji je preko potrebna pauza da bi se pregrupisala i preuredila, ali ima male šanse da uživa u njoj: Ukrajina sada prednjači. Udari dugog dometa imaju razoran efekat na ionako slabu rusku logistiku. Što duže ovo traje, veće su šanse za kolaps ruske vojske.

To će, naglašava, podići ulog u borbi za vlast koja se već vodi u Kremlju.

“Loše je izgubiti borbu u Ukrajini. Još je gore izgubiti jednog u Moskvi. Putinove opcije se sužavaju”.

Na bojnom polju, Rusija preraspoređuje snage koje je povukla iz Hersona kako bi ojačala svoje odbrambene položaje i nastavila sa skupim napadom na Bahmut. Stižu novomobilisane snage. Ali to nije prava linija fronta. Savremena urbana društva ne mogu opstati bez vode, kanalizacije i struje. Kremlj se nada da će njihovo sistematsko uništavanje naterati ukrajinske lidere na povlačenje.

Lukas izražava očekivanja da se zapadna “velikodušnost, kada je u pitanju podrška Ukrajini sada i njena obnova u budućnosti, poklapa sa lakim rečima hvale izrečene za zadivljujuću otpornost ove države”.

Druga velika nada Kremlja je da ukrajinski prijatelji izgube interesovanje i da smanje zalihe novca i opreme. Istina je da se podrška javnosti malo pomerila.

Ali Riši Sunak, novi britanski premijer, put u Kijev je stavio kao glavni prioritet, dodaje Lukas.

Ukazuje da ni navodna izolacionistička plima u Republikanskoj partiji nije uspela da prođe kroz Kongres.

“Levičarske demokrate koje su nakratko zaklele u podršci Ukrajini brzo su ućutale. Bela kuća je odbacila priče da pokušava da uvuče Ukrajinu u pregovore sa Rusijom”.

Ovo je, kaže, sumorni ishod za ruski hvaljeni arsenal taktika “hibridnog ratovanja“.

Tokom proteklih devet meseci, koristila je prekide u snabdevanju energijom, propagandu, sajber napade i zveckanje nuklearnim sabljama da bi zastrašila Zapad. “Ništa nije uspelo. Sve u svemu, zapadne zemlje pojačavaju svoju vojnu i drugu podršku Ukrajini. Mnogo je lakše podržati pobednika nego poraženog”.

Ipak, ovo nije razlog za čestitanje, konstatuje britanski stručnjak.

“Pravo pitanje za Zapad je zašto nije podržao Ukrajinu više, i to ranije. Takođe vredi podsetiti se koliko je upozorenja o ruskoj represivnoj, agresivnoj putanji ignorisano, tokom koliko godina”, naglašava.

Vidimo da se ruska politika približava temperaturi ključanja.

“Putin, po mom mišljenju, neće dočekati zimu. Zadatak Zapada je da se pripremi za ono što sledi, bilo da je to hunta, površno prijateljski režim ili haos koji vodi delimičnom ili čak potpunom raspadu ruske države”, zaključuje Lukas u tekstu za cepa.org.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari