Vaspitno-odgojni razgovor sa Vučićem

Kako je naveo, sastanak još nije dogovoren, ali će ići, kaže, iako postoje otpori.

„Otići ću na svaki sastanak koji može da spreči loš scenario i da utiče da se stvari smire i idu u pravom smeru“, kazao je Izetbegović gostujući u programu FTV. Dodao je da mu neće „pasti kruna sa glave“ ako ode u Beograd.

„Želim da razgovaram i da postignem da ne dođe do sukoba, da jedni druge bolje razumemo i da uskladimo interese. Da nije bilo SNSD i Dodikove politike ovo bi danas bila skoro normalna zemlja, sa mnogo višim životnim standardom, bili bismo pred vratima Evropske unije i ušli bismo u NATO“, dodao je lider SDA.

Vehid Šehić, kopredsednik Igmanske inicijative za BiH, kaže za Danas da je uvek pristalica razgovora, dogovora, kompromisnih rešenja.

„Ali, ono što mi smeta, kao građaninu BiH, već se govori nekakvom pomirenju i zbližavanju Bošnjaka i Srba, što je meni neprihvatljivo jer u BiH stvarni mir može biti kada, kako oni to vole reći, sjednu Bošnjaci, Srbi i Hrvati odnosno predstavnici ta tri naroda koji vrlo često zloupotrebljavaju tu činjenicu da oni predstavljaju sve svoje narode što ne odgovara i izborni rezultati to pokazuju. Formula 2:1 u BiH je pogubna i to je pokazalo vrijeme od 1990.tih naovamo“.

Šehić kaže da bi želeo da u razgovorima učestvuju svi a da se, kaže, političari ne kriju iza naroda. „Jer narodi, tu mislim i na običnog čovjeka, žive u daleko boljim odnosima nego što bi se to moglo pretpostaviti gledajući političare. Mi smo svjedoci da oni kad su određeni problemi uvijek narode stave ispred sebe zaboravljajući činjenicu da iako ih neko dovodio u neki odnos nepovjerenja, to je isključivo krivicom političara a ne naroda. Tako da bih ja narode ostavio i zaštitio od takvih politika“, zaključuje naš sagovornik, ponavljajući da je dobro da razgovaraju.

Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva, za Danas konstatuje da je politika koju vode vladajuće stranke u BiH toliko paradoksalna, prevrtljiva i bez jasnog cilja, da „mislim da ni predsjednicima tih stranaka više nije jasno kuda su pošli i kako će tamo doći“. Više je nego očito, kaže, da je „Dodik kod Vučića išao na vaspitno-odgojni razgovor u kojem mu je on prenio stavove stranaca, a najvjerovatnije i upozorenja da bi mogao sagoriti u igri s vatrom, koju je započeo“. Stoga, dodaje, da ne treba da čudi potpuna promena Dodikove retorike nako tog sastanka.

Indikativno je i to da je Dodik nakon sastanka spomenuo i potrebu da se produži misija EUFOR-a Althea u BiH. „Možete zamisliti zbunjenost građana u Republici Srpskoj, kojima svaki mjesec govore šta je najvažnije za njihov opstanak, a da ono, što su im prošli mjesec rekli da je najvažnije, više nije bitno“, ukazuje Marić.

Nakon što se, ukazuje, Dodik „pokunjeno vratio iz Beograda“, red je došao na Bakira Izetbegovića i njegov vaspitno-odgojni razgovor s Vučićem. „Za razliku od Izetbegovića, Dodik je član Predsjedništva BiH pa je logično da je razgovarao sa predsjednikom susjedne države. Međutim, pitanje je u kojem svojstvu Izetbegović ide na razgovor s Vučićem jer nije uobičajeno da član kolegija Doma naroda parlamenta jedne države razgovara s predsjednikom druge države. Nije logično ni da predsjednik jedne političke stranke ima zvanične razgovore sa predsjednikom susjedne države“, navodi naša sagovornica.

Ako bi već neko trebao da razgovara sa Vučićem, kaže Marić, onda bi to trebali biti Džaferović i Komšić. „Zaobilaženjem članova Predsjedništva, Izetbegović se stavlja iznad institucija BiH i pristaje na nametnutu podjelu države na tri reprezentacije: bošnjačku, srpsku i hrvatsku, kojima upravljaju samoprozvani selektori Dodik, Čović i Izetbegović.

Odlaskom na zvanični sastanak sa Vučićem, Izetbegović posebno ponižava Džaferovića i sve one koji su svoj glas dali njemu, da ih zastupa u Predsjedništvu BiH“. Vučić je, podseća naša sagovornica, već „prije par godina uspio Izetbegovića navući na taj tanak led i priču sa međudržavnih odnosa prebaciti na međunacionalne“.

Izetbegoviću, kaže, imponuje to što može glumiti predstavnika svih Bošnjaka iako je „svjestan da ta funkcija u BiH niti postoji, niti bi je on osvojio, sve i da postoji. Dodaje da je Izetbegović, pristajući na tu igru, otvorio prostor Dodiku i Čoviću da se i oni predstavljaju vođama srpskog i hrvatskog naroda. „Na taj način je još jednom pokazao da se ne razlikuje od njih i da ni njemu nije stalo do BiH. Čak je i međunarodna zajednica prihvatila taj narativ pa pregovore o rijetkim reformama vode sa samoproglašenim nacionalnim vođama umjesto sa zvaničnim predstavnicima vlasti“.

Pitanje je, kaže Marić, da li će nakon Izetbegovića u Beograd ići i Čović, koji je izgubio izbore za člana Predsedništva BiH, ali mu to nije smetalo da se proglasi predstavnikom Hrvata.

„Ukoliko i on ode po upute kod Vučića, postavlja se pitanje ko upravlja BiH i kome je BiH ostavljena u amanet, Vučiću ili Erdoganu, kao što je to Izetbegović nekad ranije izjavio“, zaključuje naša sagovornica.

Mijatović: Paket pokušaja prodaje države

Uveliko se priča po krugovima međunarodne zajednice kako je Dodik pristao na vraćanje u institucije BiH, a da zauzvrat dobije Zakon o državnoj imovini po svojim željama i proglasi veliku nacionalnu pobedu u entitetu i time dobije prostor za kampanju i još jednu pobedu na izborima na krilima lažnog nacionalizma, kaže Vojin Mijatović, potpredsednik SDP BiH.

Paralelno sa tim, kaže, Dragan Čović, lider HDZ, se primirio jer je dobio obećanje da će proći izborni zakon po njegovim željama. „Kada ovo sve analizirate vidimo da je najava odlaska Bakira Izetbegovića u Beograd očigledno deo ukupnog paketa, jer su sva tri lidera etnonacionalih grupa pritisnuta najavljenim sankcijama SAD-a, a svakako je priča po istim međunarodnim krugovima kako su Bošnjaci dobili zakon o zabrani negiranja genocida i da su sa tim zadovoljeni njihovi zahtevi“.

BiH je, naglasio je Mijatović, nezavisna, suverena država svih građana, a nikako savez etnonacionalih plemena i ničija očevina da sa njom može trgovati.