Stanovnici oslobođenih sela kod Hersona: Bilo je kao u Černobilu, Rusi su kao zombiji 1foto EPA-EFE/STRINGER

Stanovnici jednog sela u blizini Hersona podelili su užasna iskustva koja su doživeli tokom ruske okupacije i česte raketne napade, prenosi Gardijan.

Nikolaj Bohun je pokazao na mesto u svojoj njivi gde je sletela kabina traktora. Nedaleko od velike plave olupine traktora je ogromna guma. I traktor i guma izleteli su sa puta u polje kada je prošlog meseca ruska raketa S-300 pala na obližnju poljoprivrednu zgradu. Napad se dogodio u 3 sata i 15 minuta posle ponoći.

„Čudo je da sam živ“, rekao je Bohun. prenosi Index.hr.

Porušene kuće i ograde

Njegova supruga Lubov i on žive u selu Mala Oleksandrivka, koje se nalazi na prvoj liniji fronta u Hersonskoj guberniji Ukrajine. U martu su ruske trupe došle u to područje i postavile svoje kontrolne punktove, dok su svoje tenkove parkirale iza lokalne škole. Vojnici samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR) uselili su se u Bohunovo, mirno naselje u blizini škole.

Ukrajinska vojska je s vremena na vreme ispalila rakete na ruske okupatore. Prošlog leta bomba je uništila Bohunov zid i pomoćni objekat. Druga bomba je pala u štalu i ubila većinu njegovih kokošaka, a volumen je oglušio njegovog psa. Bohun je pokupio ostatke bombi oko svoje kuće i stavio ih pored svojih zaliha dunja i oraha. Kaže da danas nalazi gelere u delu bašte gde uzgaja luk.

Rusi su 5. oktobra napustili Malu Aleksandrovku i preselili se u mesto udaljeno 10 kilometara. Početkom ove nedelje zvuci sukoba bili su svakodnevna pojava za stanovnike. Čula se stalna grmljavina ukrajinske artiljerije i minobacača. U utorak kasno ujutru, dve ruske rakete su preletele Bohunovu kuću. Jedan je eksplodirao u blizini.

Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu saopštio je u sredu da povlači svoju vojsku iz Hersona i okolnih sela na zapadnoj obali reke Dnjepar. To je značajan strateški gubitak za Moskvu, posebno nakon što je sličnu sudbinu doživeo u Kijevu u proleće, a zatim ponovo u Harkovu krajem leta. Povlačenje je usledilo samo pet nedelja nakon što je Putin anektirao to područje i rekao da će to biti Rusija zauvek.

Od tada su ukrajinske snage postepeno oslobađale mesta u blizini fronta. Ponegde su stanovnici sami podigli ukrajinske zastave. Neprijateljska vojna lica pakuju svoje stvari i odlaze. Nova ruska linija odbrane počinje da se formira na istočnoj obali Dnjepra. Ukrajinske snage su danas, u ranim jutarnjim satima, pucale na ruske vojnike koji su pokušavali da pobegnu. Prema lokalnim Telegram kanalima, došlo je do nekoliko eksplozija u hidroelektrani Kahovka, na prelazu preko Dnjepra kod grada Nova Kahovka. Ruski vojni blogovi kažu da je oko 20.000 ruskih vojnika zarobljeno na desnoj obali Hersona.

Hoće li se Herson sada pretvoriti u još jedan Mariupolj?

Neki strahuju da će Kremlj sada pokušati da uništi grad i pretvori ga u još jedan Mariupolj. Ali čini se da se rat polako ali sigurno okreće u korist Ukrajine. Načelnica vojne uprave grada Hersona Halina Lugova rekla je da se ruski kamioni i oklopna vozila povlače. Ali ona je naglasila da neke trupe ostaju.

„Moramo biti oprezni. Sve ovo će potrajati“, dodala je ona. Otprilike 70.000 stanovnika grada odsečeno je od spoljnog sveta, nedelju dana su bez telefonske veze, nedostaju im lekovi, a snabdevanje strujom je neujednačeno“, rekla je Lugova.

Bohun je rekao da mu je sada najveća želja mir. „Herson je Ukrajina, Krim je diskutabilan“, rekao je on.

U pojedinim selima nije „preživela” nijedna kafana ili apoteka

Rat je uzeo ogroman danak. Bohun je kroz suze otkrio da je njegov voljeni 23-godišnji unuk Maksim poginuo u aprilu u bici kod Odese. Njegovo selo je bez struje, gasa i centralnog grejanja, a bliži se zima. Rusi su ostavili nered kada su otišli. Na napuštenom kontrolnom punktu Putinovi vojnici su napravili rupe za spavanje od sanduka za municiju. Pronađeni su vreća za spavanje, poluprazna paklica cigareta i jedna čizma.

U blizini je ostavljeno protivtenkovsko oružje i rezervoar za naftu sa logom ruske energetske kompanije Lukoil. U nekim selima nije preživela ni jedna prodavnica, kafić ili apoteka. Opljačkane su kuće i prodavnice. Duž puta koji vodi do prve borbene linije jedva da ima kuća sa krovovima, a stubovi za struju su povijeni. Na terenu je ostavljen izgoreli ruski oklopni transporter označen slovom V, koje je zaštitni znak ruske invazije.

Bohunova komšinica Nadia Kotula rekla je da je izmerila krater koji je ostao posle noćnog napada raketom S-300 u oktobru – onog koji je pao na traktor. Rupa je bila duboka 5 metara. Ona je rekla da su u njenoj kući živela dva vojnika DNR.

„Nisu svi ruski vojnici bili loši“

„Bili su dobro vaspitani i veoma religiozni. Ostavili su svoju bibliju i paketić kafe. Nisu svi bili loši“, rekla je Nadia. U martu su gladni vojnici DNR-a pokucali na Bohunova vrata i molili za hranu. Rekli su da hleb nisu videli pet dana.

„Pitao sam ih šta rade ovde. Rekli su da samo izvršavaju naređenja i da bi bili kod kuće da nije bilo nadređenog. Možemo da budemo srećni da im nije bilo gore“, rekao je Bohun.

Rat je bio poguban i za životinje. Bohunov sin Andrej, koji je profesor slikanja i amaterski pozorišni reditelj, rekao je da su mine raznele nekoliko krava u selu. Izgladnjeli psi su pojeli većinu pataka. „Izgledalo je kao Černobilj“, rekao je Andrij i dodao da je pobegao ubrzo nakon početka okupacije. Rusi su tada mislili da će ostati ovde zauvek, rekao je on.

Ruski vojnici su održavali zabave u školi

Andrij je pokazao osnovnu školu u kojoj su sedam meseci živeli ruski vojnici. Sva stakla na školi su polomljena, a iz krova je virio projektil. Iza zgrade se nalazi tuš ugao. Oko škole su ostavljena brojna vozila, a vidljivi su i tragovi tenkova.

„Vojnici su u školi pravili zabave sa ženama. Subotom uveče se čula muzika“, rekao je Andrij.

U obližnjem selu Velika Aleksandrovka Rusi su napravili bazu u Domu kulture. Nikolaj kaže da je tamo organizovao brojne projekcije filmova, među kojima je i film Solaris poznatog ruskog reditelja Andreja Tarkovskog. Pred sam početak invazije sakrio je dva projektora ispod gomile kostima. Rusi su našli jednog, ali drugi je još tu.

Ruski vojnici su uništili i statuu ukrajinskog pesnika Tarasa Ševčenka. Nakon njihovog odlaska, meštani su otkrili da su vojnici Centar pretvorili u skladište za ukradene kućne aparate. Našli su hrpe mašina za pranje veša. „Jedna žena je našla svoju mašinu za veš, dokazala je sertifikatom da je zaista njena, a ukrajinska policija je vratila“, rekao je Nikolaj.

Napadači se porede sa zombijima

Prvo olakšanje prilikom ruskog povlačenja pratile su priče o užasu i gubitku. Lokalni tužioci rekli su ove nedelje da su pronašli još tela civila koje je ubila ruska vojska. Isti sumorni obrazac viđen u drugim okupiranim oblastima, uključujući Kijevsko predgrađe Buča. Najmanje pet ljudi je pogubljeno u selu Arhangelske u Hersonskoj oblasti, rekli su meštani. Jedan je bio pijani čovek koji je ignorisao naređenja da stane.

Ostali – dva bračna para – ubijeni su nakon što su videli kako ruski vojnici pljačkaju privatne kuće. Lena Služinskaja je ispričala da su 23. avgusta ubili njenog brata Kolju i njegovu suprugu Tanju. „Kolja ih je video kako bacaju odeću sa susednog balkona. Upali su mu noću u kuću i ubili ga“, rekla je ona, stojeći sa ostalim penzionerima na glavnom trgu u selu.

Lubov Kravčenko je uporedila napadače sa zombijima. Rekli su da su došli da nas oslobode i da smo mi Amerikanci i banderovci“, rekla je ona, misleći na militantnog ukrajinskog nacionalističkog vođu Stepana Banderu.

„Sve su pokrali. Žensku odeću, televizore i dečiju opremu. Stavili su ih u svoja oklopna vozila“, dodala je ona.

Kravčenko je rekla da je njeno selo doživelo 10 brutalnih vojnih rotacija. Svaka nova ruska jedinica bi opljačkala sve preostale stvari i odnela ih. „Kada su stigli naši ukrajinski momci, plakala sam. Bio je to divan trenutak. Ljudi nisu napuštali svoje domove kada su došli okupatori jer smo imali rođake i krave. Svi smo za Ukrajinu“, rekla je ona.

Po povratku u svoju ulicu pored škole, Nikolaj Bohun je rekao da nema nameru da ide nikuda. Mesecima je menjao zastave pod kojima je živeo i gledao karte.

„Imam 77 godina. Groblje je pored moje bašte, kad dođe vreme, preseliću se tamo“, zaključio je Bohun.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari