Zašto Bajden retko govori o svom naftnom rekordu? 1Foto: EPA-EFE/Ting Shen/POOL

U SAD je prošle godine eksploatisano više „crnog zlata“ nego ikada ranije – cene benzina su ponovo pale. To je dobro za predsednika Džozefa Bajdena u izbornoj godini, s jedne strane…

Donalda Trampa su nedavno na Foks Njuzu pitali da li zaista želi da postane diktator. „Ne, ne, samo prvog dana“, rekao je bivši predsednik. A tog prvog dana nakon izbora, hoće da zatvori granice i „buši, buši, buši“.

Međutim, to se već duže vreme radi, i to u rekordnim količinama: u SAD se prošle godine dnevno proizvodilo više od 13 miliona barela nafte. To je više nego ikada.

I to uprkos činjenici da Džozef Bajden voli da se predstavlja kao predsednik koji zagovara zaštitu klime i kaže da srednjoročno planira postepeno ukidanje fosilnih goriva.

Zato demokrata Bajden ima problem, kaže Džejkob Kirkegor iz vašingtonskog istraživačkog centra Peterson Institute for International Economics:

„Postoji tenzija između ove količine nafte i Bajdenove klimatske agende, koja je, naravno, važan deo njegove izborna kampanje.“

Rat u Ukrajini i porast cena

Nafta se proizvodi kao retko kad do sada, posebno u Teksasu – tamo je 2023. proizvedeno 40 odsto više nego 2022. godine.

Ovo je zakasnela reakcija na ogromno povećanje cena nakon početka ukrajinskog rata, objašnjava Kirkegor. Proizvođači nafte su tada izgradili nova postrojenja za bušenje: „Ali potom je potrebno još deset do dvanaest meseci da se proizvodnja zaista poveća“.

Bajdenova administracija podržava ovaj ogroman porast proizvodnje nafte: izdala je više dozvola za bušenje na državnom zemljištu nego Trampova administracija – uključujući, na primer, i za najveću i najkontroverzniju oblast na Aljasci, takozvani Willow-Project. Teksaška energetska kompanija ConocoPhillips hoće da počne sa eksploatacijom tamošnjih rezervi na Arktiku. Radi se o skoro devet milijardi barela sirove nafte.

Ekološki i klimatski aktivisti su zgroženi jer će planirani naftni objekti, između ostalog, uništiti i staništa polarnih medveda. A ljuti i zato što je Bajden prekršio jedno od svojih predizbornih obećanja. Ali, pošto je zemljište već bilo dato u zakup naftnim kompanijama, vlada nije imala drugog izbora, pravdaju se iz Bele kuće.

Republikanci – može i više

Bajden se trudi da što manje govori o ovom naftnom rekordu. Ako uopšte pominje naftu, on se hvali time da su se cene benzina skoro prepolovile: sa preko pet američkih dolara pale su na prosečno tri američka dolara po galonu. To je oko 70 evrocenti po litru.

Ili kritikuje naftne kompanije: Ostvarile su rekordne profite, ali skoro ništa nisu uložile u proširenje proizvodnje. To je „skandalozno“, rekao je Bajden tokom svog obraćanja o stanju nacije u februaru 2023.

Ali kada je istakao da će SAD biti zavisne od fosilnih goriva još najmanje deset godina, republikanaci su ga prezrivo ismejali. Zato što, baš kao i naftnoj industriji, većini republikanaca Bajdenova politika ne ide dovoljno daleko:

„Moglo bi se proizvesti mnogo više nafte da imamo vladu koja podržava fosilna goriva“, rekao je Rik Peri, bivši ministar energetike u Trampovoj administraciji i bivši guverner Teksasa. „Ali Bajdenova vlada to ne radi.“

Niske cene benzina – plus za predsednika?

Za stručnjaka za energetsku politiku Kirkegora, rekordna proizvodnja nafte i rezultirajuće niže cene benzina znače politički plus za Bajdena. On predviđa da će leva baza demokrata, klimatski aktivisti, na izborima u novembru ipak glasati za Bajdena, posebno ako je alternativa Tramp.

Zato je politički mudrije „pre svega se okrenuti biračima kojima su važne niske cene goriva“, objašnjava Kirkegor, i nastaviti tim kursom, pobrinuti se da cene benzina ostanu politički prihvatljive., piše na portalu tagesšau


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari