Kome (ne)treba DS
Izražavanje sopstvenog mišljenja, ili stava, čak i kada je potkrepljeno činjenicama, nosi sa sobom određeni rizik – barem rizik da „mislilac“ ne bude shvaćen.
Izražavanje sopstvenog mišljenja, ili stava, čak i kada je potkrepljeno činjenicama, nosi sa sobom određeni rizik – barem rizik da „mislilac“ ne bude shvaćen.
Može se reći da su rizici i izazovi stalni saputnik razvoja našeg društva i države.
Od 3. juna Srbija, formalno, nema zakonodavnu i izvršnu vlast. To znači, pored ostalog, da je i ministru odbrane Aleksandru Vulinu istekao mandat i da je Vojska Srbije (VS) ostala bez rukovodioca koji ‘odlučuje’ o bitnim pitanjima iz delokruga Ministarstva odbrane (MO).
Nemački državnik Oto fon Bizmark definisao je politiku kao umetnost mogućeg. To znači da u politici sve zavisi od okolnosti, odnosa i rasporeda snaga i ukrštanja različitih interesa.
Samo korak nas je delio od najavljivanog i očekivanog ‘zlatnog doba’. Međutim, (nat)prirodne sile omele su ispunjenje obećanog.
I pored procena da je oružana agresija na Srbiju malo verovatna, proteklih nekoliko godina vlast potencira neophodnost jačanja vojske, kao garanta sigurnosti ne samo zemlje, nego i regiona.
Već dugo živimo u okolnostima neprestanih afera – koruptivnih, kriminalnih, špijunskih,… U društvima kojima stremimo one su sporadične, dok kod nas imaju dugu tradiciju.
Ostaci veza između finansijskih lobija, kriminalnih struktura i države, iz perioda ’90-ih, omogućili su da se privatizacija i upravljanje javnim dobrima pretvore u izvor sistemske korupcije, a ne u razvojni mehanizam koji društvo treba da povuče napred.
Tri godine od formiranja interresorne radne grupe, koju su, pored predstavnika Ministarstva odbrane i drugih ministarstava, činili predstavnici Generalnog sekretarijata predsednika Republike, BIA-e i Kancelarije za evropske integracije – 21. avgusta je u Narodnu skupštinu prispeo predlog najvišeg strateškog dokumenta – Strategije nacionalne bezbednosti Republike Srbije.
Među građanima Srbije je, usled olakog plasiranja manipulatorskih tema, sve izraženija umišljenost da su prisluškivani, da im nisu bezbedni lični podaci i da ih neko prati.
Svedoci smo sve prisutnije, često bez realne osnove, zapaljive retorike i mnogih političko-bezbednosnih „akrobacija“, koji se medijski spinuju kako bi se u javnosti podstakao ili održao osećaj nesigurnosti i ugroženosti.
Prirodne nepogode se dešavaju. Ugrožavaju ljudske živote, degradiraju životnu sredinu, uzrokuju velike materijalne štete i gubitke.
Korupcija je globalni problem.
Mnogo je razloga zbog kojih je Balkan bio i ostao zona interesovanja i poligon sukoba velikih i moćnih. I danas neko raspiruje vatru ispod kazana u kojem se voda, nikada do sada, nije ohladila.
Ustaneš ujutru, sedneš da popiješ kafu, uključiš televizor kad – na delu je dirigovani haos! Perspektivu nude i bolji život obećavaju ljudi koji se „hrane“ konfliktima.