Rutinski, mnogi će reći, prelako izboreno finale SAD na Svetskom prvenstvu kao da je još više povećalo žal Džejmsa Hardena i saigrača što se u borbi za zlato neće sastati sa Španijom.

Francuska je još u četvrtfinalu raspršila nadanja većine navijača na prvenstvu, nateravši reditelje da promene glavne uloge i napišu novi scenario. Amerikanci su ne znojeći se previše, preslišali Litvaniju u polufinalu (96:68), čime su demantovali sve one, pogotovo Čarlsa Barklija, koji su tvrdili da puleni Majka Križevskog nisu prvi favoriti na šampionatu.

Ova generacija američkih košarkaša, bez najvećih vedeta, postala je deo njihove reprezentativne istorije, kao prva koja je došla u poziciju da brani osvojeno zlato sa prethodnog planetarnog šampionata. Ako bismo vreme vratili na 1994. godinu kada su prvi put za SAD igrali profesionalci iz NBA na Svetskom prvenstvu, videli bismo da su samo pomenute godine i 2010. zauzeli najviše mesto na pobedničkom postolju. Sada već daleke 1998. godine kao i 2002. naša zemlja bila je najbolja na svetu. Amerikanci 1998. nisu poslali profesionalce zbog štrajka (lok-auta) u NBA, dok su 2002. već u četvrtfinalu ispali od Dejana Bodiroge i saigrača. U Japanu 2006. doživeli su poraz u polufinalu od Grčke, tako da će Harden i saigrači biti prva generacija koja je došla u situaciju da brani zlato.

Način na koji je određen kostur žreba, prema kome domaćin šampionata i SAD nikako nisu mogli da se susretnu pre eventualnog finala, jasno je upućivao na nameru FIBA da ove dve selekcije odluče ko je najbolji na planeti. Amerikanci su Špance već videli kao rivale u finalu, tako da su trijumf Francuske u četvrtfinalu doživeli maltene podjednako tragično kao i selekcija Španije. Brojne kritike na račun njihove igre, koje su dolazile i iz Amerike, dodatno su motivisale vedete iz NBA lige. Čuveni Čarls Barkli išao je toliko daleko u prognozi, da je tvrdio kako će Španija gotovo sigurno savladati SAD u finalu Svetskog prvenstva. Nije poznato da li je takva vrsta kritike urađena planski, međutim primetno je da su Amerikanci od četvrtfinala zaigrali dosta bolje. Druga poluvremena protiv Slovenije u četvrtfinalu i Litvanije u polufinalu pokazatelj su kakav će pristup imati od početka finalnog duela. Stepen njihove motivacije sigurno bi bio najviši mogući da su se kojim slučajem za zlato borili protiv Španije. Sami igrači to nisu krili, već su svi odreda slično konstatovali nakon polufinalnog meča sa Litvancima.

– Veoma sam srećan zbog pobede nad Litvanijom u polufinalu, međutim, rastužio sam se kada je Francuska pobedila Španiju u četvrtfinalu. Imao sam veliku želju da se sa Špancima sretnemo u finalu i da se borimo za zlato u njihovoj zemlji – razočaran je Kenet Farid, jedan od najmotivisanijih košarkaša u redovima SAD na Svetskom prvenstvu.

Možda u nastupu Amerikanaca i njihovim izjavama ima i malo cinizma, teško je poverovati da su baš toliko razočarani posle ispadanja Španije u četvrtfinalu, s obzirom na to da je opšti utisak bio da im jedino domaćin šampionata može parirati. Naravno, pitanje je da li je to zaista bilo opravdano posle prerane eliminacije „crvene furije“, ali nema sumnje da će Amerikancima biti neuporedivo lakše u nedeljnom finalu nego da su se kojim slučajem sastali sa Španijom. Nervoza je takođe prisutna u redovima pulena Majka Križevskog. Sumnje u njihov kvalitet kao da su ih dodatno osokolile i ubrzale adrenalin. Sastavni deo njihovog ponašanja koji je u NBA ligi uobičajen, drugačije je „preveden“ na samom planetarnom prvenstvu. Unošenje u lice protivnika, uz evidentno smejanje, posle postignutog koša, pogotovo zakucavanja, konstantno koškanje, uzvikivanje raznih, često i nejasnih reči, koje predstavljaju izvesnu provokaciju, često deluju krajnje iritirajuće za protivnika, što takođe ukazuje da su Amerikanci posebno naoštreni i motivisani da se iz Španije vrate kao apsolutni šampioni sveta.

Rouz: Šteta za Španiju

– Mislim da je jedan od razloga zbog kojih smo došli ovde bio da baš protiv Španije igramo u finalu. Šteta što se to neće desiti, ali mi ćemo ipak snažno nastupiti u finalu jer naš cilj je jasan – poručio je plej Čikaga.

Kukoč sledi primer Đorđevića

Toni Kukoč, jedan od najboljih hrvatskih igrača svih vremena, izjavio je da želi da zameni Jasmina Repešu na mestu selektora „kockastih“. Kukoč se po završetku sjajne igračke karijere nije košarkaški angažovao. Veći deo godine provodi u Čikagu i nije baš omiljen u Hrvatskom košarkaškom savezu, zbog čestih kritika na račun domaće košarke. Kukoč je spreman da sledi primer Aleksandra Đorđevića, ali samo pod uslovom da je atmosfera zdrava i da su uslovi dobri.

Farid je luckast

Kenet Farid nije bio zadovoljan tretmanom američke selekcije u Španiji. On smatra da su se prema njima ophodili arogantno i bez poštovanja. Posebno su ga pogodile izjave da su slabiji od Španaca na centarskim mestima. Na sve to, Džejms Harden, kapiten SAD, imao je kratak i simpatičan komentar: “ Kenet, pa Kenet je malo luckast“, duhovito je prozborio poznati „bradonja“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari