Automobili i igračke najbezbedniji proizvodi u Srbiji 1Foto: D.R.

Tek kupljena odeća, pre prvog pranja, sadrži najviše hemikalija, dok istraživanja pokazuju da ono što zovemo „kineskom robom i tekstilom sa buvljaka“ sadrži manje hemikalija od markirane odeće iz tržnih centara, rekao je danas predsednik Udruženja Zaštite potrošača Nenad Bumbić, na panel diskusiji “Plastika nije igračka” u Domu Omladine.

Potrošači u Srbiji se brinu o bezbednosti samo kada su u pitanju dve grupe proizvoda – hrana i igračke. Ali ono što je potpuno paradoksalno jeste to što postoje određene hemikalije koje su dozvoljene za korišćenje odeće, koja deca nose ceo dan, a iste te hemikalije ne smeju da se koriste pri proizvodnji igračaka, koje deca koriste samo par sati dnevno.

“Tek kada su proizvođači počeli da deklarišu da određen proizvod za decu ne sadrži hemikaliju, poput bisfenola A (obeležava se kao BPA), mi kao potrošači, znamo da ta hemikalija postoji. Pre toga nismo znali ni da postoji, ni da je štetna, ali sad kada ističu da proizvod to ne sadrži, zaključujemo da je verovatno u pitanju nešto štetno“, objasnio je Bumbić.

Godišnje oko 50.000 dece u Evropi završi u bolnici zbog korišćenja igračaka koje su opasne. Međutim, u Srbiji se u poslednjih deset godina i dalje masovno uvoze igračke koje dovode do najvećih povreda, poput bicikla ili vozila za igranje za decu, a kada bi se uporedili rezultati efikasne zaštite pri korišćenju nebezbednih igračaka, Srbija bi bila veoma bezbedna zemlja po tom pitanju.

U Srbiji je smešno to što u Americi ne možete da kupite „kinder jaje“, ali to je potpuno logično rešenje: kada određeni broj dece bude povređen usled korišćenja nebezbednih igračaka, ta igračka se izbacuje sa tržišta. Znate koliko je igračaka ove godine povučeno sa tržišta u Srbiji? Nijedna. Očigledno je da kod nas nema nebezbedenih igračaka“, istakao je Bumbić.

Najbezbedniji proizvodi u Srbiji bi bili automobili- s obzirom na to da su sami proizvođači angažovani za određivanje bezbednosti vozila, niko ne prijavljuje greške koje će mu doneti trošak.

Jedan od većih problema kada je u pitanju količina prisutnosti plastike predstavlja odeća. Na odeći možemo često pronaći informaciju da li je u pitanju pamuk, tekstil ili neka druga vrsta materijala, ali ne i na koji način je dobijena boja odevnog predmeta. Tek kupljena odeća, pre prvog pranja, sadrži najviše hemikalija. Takođe, istraživanja pokazuju da ono što zovemo „kineskom robom i tekstilom sa buvljaka“ sadrži manje hemikalija od markirane odeće iz tržnih centara.

U proizvodnji u Srbiji se koriste tri vrste hemikalija: one koje plastiku čine mekanom i otpornom, hemikalije koje čine plastiku čvršćom (najčešće bisfenol), i hemikalije koje ne doprinose plastici, nego su se tu našle slučajno, što se često dešava kada je u pitanju reciklirana plastika. Ove hemikalije nemaju akutne, ali imaju hronične efekte, većina je kancerogena i zabranjena u velikom broju država u svetu.

„U medicini ne postoji direktna veza između doza i posledica- nikad ne možete biti sigurni da li je i koliko količina otrova koju ste uneli štetna. Inhalacijom prašine ili unošenjem hrane i tečnosti iz različitih pakovanja izloženi smo ogromnim količinama endogenih smetnji. Ono što je veoma opasno jeste to što se te smetnje međusobno dopunjuju i jačaju, što dovodi do koktel efekta“, objasnila je magistar endokrinologije dr Marija Miletić.

U Srbiji postoji zakonska obaveza koja dozvoljava svakom potrošaču da se informiše da li proizvod koji kupuje sadrži štetne hemikalije, a ako prodavac nije obavešten u obavezi je da kontaktira proizvođača, međutim, to se retko dešava.

„Ako vi kupujete nešto što je na akciji, što vam treba danas ili sutra, nemate vremena da čekate odgovor proivođača. Zato se radi na razvoju aplikacija gde brzo možete da se informišete o svakom proizvodu. Trenutno je aktivan projekat u vezi sa definisanjem svih hemikalija u proizvodima, jedinstven u celoj Evropskoj uniji, a koji će za javnost biti dostupan za dve godine“, objasnila je dr ALHem i naučna saradnica IHTM Jelena Milić.

ALHem je jedan od eksternih učesnika na tom projektu tako da će aplikacija biti dostupna i na srpskom jeziku.

„Opet vam treba i taj plastični telefon da se informišete o plastici. Konstantno smo u dodiru sa plastikom – imamo na sebi naočare, aplikaciju na majici, telefon u ruci. Bacićete plastiku u reku, poješće je riba, a vi ćete pojesti ribu. Plastika mora da se zameni prirodnim polimerima što se neće desiti za jedan dan ni za deset godina. Ali moramo zajedno da idemo ka tome, i moramo da počnemo još danas“, zaključila je Miletićeva.

U sklopu 9. Green festa koji traje od 13. do 16. novembra u Domu omladine održaće se niz filmova u vezi sa ekologijom, panel diskusija i radionica edukativnog karaktera. Celokupni program možete pogledati na sajtu festivala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari