Jedno od najstarijih preduzeća u Priboju Trgovinsko preduzeće „Bratstvo – jedinstvo “ još postoji, ali samo na papiru. Još uvek se 70 radnika vode kao radnici „Bratstva“, ali platu godinama ne primaju i ne dolaze na posao jer nemaju gde ni da dođu. Od 50 lokala na najboljim lokacijama u Priboju ostali su samo poslovna zgrada i magacin. Zbog neplaćenih računa, isključeni su im struja i telefon. Na posao dolaze samo tri radnika radi obavljanja administrativnih poslova.

Direktor preduzeća Slavka Javorac dala je ostavku na mesto direktora, ali formalno ona je još uvek direktor. Na posao nije došla dve godine. Preduzeće postoji samo na papiru pa nije ni čudo što ni direktor, ni radnici ne dolaze na posao . Sva imovina je rasprodata, na osnovu sudskih odluka da bi se povezao radni stažradnicima do 2004 godine i isplatile minimalne zaostale zarade, potvrdio je za naš list Goran Petrić, radnik u komercijali, koji povremeno dođe na posao ako je potrebno da se obavi neki od administrativnih poslova za radnike. „Ovo je zaista apsurdna situacija. Radnici nisu proglašeni za tehnološki višak i zbog ovakve situacije nisu u mogućnosti da ostvare nikakva prava. U preduzeću ne funkcionišu ni Skupština preduzeća ni Upravni odbor, a o Sindikatu radnika da i ne govorimo“, dodaje Petrić.

Problemi u ovom preduzeću počeli su za vreme hiperinflacije 1993. godine. Bilo je sve manje obrtnih sredstava za nabavku robe, počelo je zatvaranje prodavnica i kolektiv polako počinje da tone. Oko 190 radnika napustilo je preduzeće. Neko je otišao u penziju, neko na tržište rada, neki su pokušali da pronađu posao na drugom mestu ali još uvek 70 radnika čeka da primi platu.

– Radnici čekaju platu, a svi mi znamo da te plate neće biti. Ono što je izvesno je da će biti prinudna likvidacija. Verujem da će naše preduzeće biti jedno od 600 preduzeća u Srbiji koje će biti ugašeno po ovom postupku, navodi Petrić. „Možda bi se radnici i odrekli plata od 2004 do 2008. godine ali ne i radnog staža jer bi povezivanjem radnog mnogi ostvarili i pravo na penziju“, ističe Goran Petrić. On dodaje da se i pored ovako beznadežne situacije ipak radnici nadaju bar povezivanju radnog staža.

– Sasvim su opravdani zahtevi ovih radnika jer nisu oni svojom krivicom ostali bez posla i ne samo radnici „Bratstva“ nego i UPI „Bić“-a i svih drugih firmi koje su u ovom procesu tranzicije propale. Bez posla su ostali profesionalni trgovci koji su radili u „Bratstvu“ koje je nekada bilo sigurno veći trgovinski gigant od nekih trgovinskih kuća koje sada dolaze u Priboj. Lokalna samouprava može da pomogne ovim radnicima ako u ovu opštinu dovede velike firme što i radi. Dolaskom „Swis lajna“ , „Maksija“, i „Ideje“ postoji šansa da neko od ovih radnika nađe i posao, mišljenja je predsednik opštine Priboj Lazar Rvović.

Ekonomski opravdana rešenja često se u stvarnom životu pokažu socijalno manje prihvatljiva. Prema poslednjim podacima u Priboju je registrovano oko 1.700 privatnih firmi. Sudeći po delatnosti, Pribojci najviše vole da se bave trgovinom, ali po broju kafića ni ugostiteljstvo im nije strano, jer je više od hiljadu radnji čija je osnovna delatnost trgovina ili ugostiteljstvo. Ovi statistički pokazatelji za mnoge su dokaz da je u gradu na Limu vrlo lako u nekom od kafića ili prodavnica dobiti posao.

Međutim, stvarnost je ipak bolna. U trgovinama se traže najčešće mlađi radnici, pa za mnoge radnike “ Bratstva“ potraga za poslom i dalje je samo bezuspešan pokušaj. Zora Slović, kao trgovac radila je 30 godina u „Bratstvu“. Sada je nezaposlena i kako kaže godinama pokušava da nađe posao .

– Na koja god sam vrata pokucala svi su mi rekli da su im potrebni mlađi radnici i da ne ispunjavam uslove za rad u trgovini. Kad god sam se obraćala Tržištu rada oni kažu tražite posao, a u Priboju ga je teško naći. Za penziju mi je potrebno još bar četiri godine radnog staža, a kako ću i gde zaraditi taj stažne znam, žali se Zora Slović.

– Ako ova Vlada Srbije slovi za demokratsku i socijalno odgovornu, onda bi trebalo da malo povede računa i ovim društvenim preduzećima kakvo je „Bratstvo“ koje je pre 15 godina imalo monopol u ovoj pograničnoj opštini i bilo okosnica razvoja ovog kraja. Nismo mi krivi što smo dovedeni u ovakvu situaciju. Neka država reši bar na sličan način status ovih radnika kao što se rešava problem radnika Zastave jer sudbina radnika ovakvih društvenih preduzeća kojih na nivou države ima oko 600 ne bi trebala da se razlikuje od sudbine radnika u velikim sistemima, zaključuje radnik „Bratstva „Goran Petrić.

D. Gudurić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari