Beyond language i ponešto o metafizici turizma 1

Ima tako divnih, potresnih, pronicljivih, iskrenih, lepo napisanih crtica koje zavređuju da se nađu na početku ovog teksta.

I ako se nekome – ko bude čitao ovu zaista divnu knjigu – učini da je ovaj početak samo jedna plemenita igra između Platona i Aristotela, i te kako greši.

Za to je potrebno bar deset godina, bez obzira što je Zevs, i kod jednog, i kod drugog – možda – sedeo/i u krilu (no, nešto više o ovome u tekstu Šta Aristotel duguje Platonu: tekst nulti).

Knjigu čine tekstovi devetnaest autora koje svakako treba spomenuti, a najbolje je da se to učini odmah i to onim redom kojim se pojavljuju u knjizi: Velibor Čolić, Nikolina Kulidžan, Nebojša Radić, Dragoslav Dedović, Mascha Dabić, Ivančica Đerić, Adnan Mahmutović, Božidar Stanišić, Ana Božićević, Snežana Žabić, Predrag Finci, Andrea Jurjević, Bekim Sejranović, Stevan Tontić, Jasmina Tešanović, Tomislav Longinović, Ammiel Alcalay, Nenad Jovanović i Žarko Radaković.

I na kraju, mada više na početku, spomenuti Vesnu Vircburger, koja je priredila knjigu Život na drugom jeziku (Službeni glasnik, 2019).

Možda bi sada bilo zanimljivo, kao da nema nade da će biti reči o onome o čemu zapravo treba da se govori, ispričati jednu književno-jezičko-filozofsku priču, recimo, od Paskala do Auerbaha.

Uzimaju se baš ovi autori iz dva razloga. Prvi je, dakle, da bismo se setili sudbine drugog u Istanbulu, a drugi razlog je da se Paskalova misao (Misao je svojstvo čoveka i njegovo čovečansko ja) prevede u Jezik je svojstvo čoveka i njegovo čovečansko Ja.

Ono što je Vesna Vircburger uspela – beyond language – jeste da iskustva svojih autora izmesti na horizont očekivanja, a nije mala stvar pitanje gde ćeš biti kad ne znaš kome ideš, ne bi li se time obezbedila (tekstovima) beskonačnost u konačnom.

Dakle, pitanje onoga što je izvan nije isto što i iznad, jer prvo je bliže onome što se naziva skok u egzistenciju: s velikim osvrtom na Kjerkegora i Jaspersa, donekle i Ničea. S namerom se sada ne čini osvrt na tekstove, pojedinačno, već ukazuje na preferenciju prevoda Paskalove misli, bez ikakve pomisli da to čini i sam Derida.

Jedan od najvažnijih zakona u komparativnom proučavanju književnosti jeste da je sve bitno, dakle, svaka zapeta, tačka, citat itd. I kad se čovek zagleda u bitnost, ali pošteno i koliko je to moguće, uočiće kod ovih autora i druge autore koji su, na izvestan način, učestvovali u stvaranju tekstova.

Izbegavaju se reči literarni uzori jer to nije cilj ove kraće beleške, već moć drugih kultura koje na jednom polju – sistemu – ocrtavaju jedinstven i univerzalan kulturološki obrazac koji je svima poznat, ujedno i svima dalek.

Tako, na primer, možete doći i do citata s početka ovog teksta dok budete čitali ovu knjigu, koji glasi: Živeti u svojoj zemlji je logično, ma kakav / to život bio.

U tuđini, nije (Miloš Crnjanski, Roman o Londonu) ili do Prustovog romana gde poslednja reč iz naslova više nije vreme nego prostor. Ovo nije knjiga koja je u potrazi za izgubljenim vremenom, ni prostorom, ni odvojenošću već knjiga koja govori o okolnostima života, ma kakav on bio ili je trebalo da bude.

Dakle, iskustva autora nisu samo predočena i kataloški svedena. Bilo bi pogrešno tako misliti, došlo bi do ukidanja svega onoga što knjigu Život na drugom jeziku čini, a to je duboka proživljenost sveta i sveta u sebi, imanentna postojanost sebe u drugome, i obratno, borba sa samim sobom i onim drugim u sebi.

Sad smo opet na horizontu očekivanja – beyond language – jer ništa ne garantuje da će neko, na tom putu metafizike turizma, spoznati sebe, nekmoli kojim će jezikom to priznati sebi.

Još jedna vrlina knjige jeste uspostavljanje dijaloške strukture koja je neprestano napeta, koja je sva u pitanjima čiji se odgovori naziru u prošlosti, a zapravo nas čekaju u budućnosti. A biti iznad okolnosti jeste kategorija vrline.

Izgleda da, koliko-toliko, postoji mogućnost da se ne izneveri horizont očekivanja ovoga teksta i da se ne dođe ponovo do Platona i Aristotela.

Dakle, i ako naiđete, a svakako hoćete, na bolne, potresne, teške, naizgled nemoguće, neizdržive situacije u kojima se da zamisliti i smestiti čovek, nimalo nemojte brinuti, jer – to je život. Okolnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari