"Italijani treba da prikazuju naše rezultate, a mi da ih sklanjamo. Zbog čega?": Profesorka Snežana Šerbula o uzrocima kraćeg životnog veka građana Bora 1Foto: EPA/KOCA SULEJMANOVIC

Snežana Šerbula, profesorka Tehničkog fakulteta u Boru, navela je da zbog zagađenosti vazduha i arsena građani ovog grada žive 10 godina kraće, kao i da Batut ovaj izveštaj ne sme da prikaže.

Tokom debate „Kvalitet vode, vazduha i zemljišta, zaštita vitalnih resursa“, koju je organizovao časopis i portal Nova ekonomija, u sklopu inicijative „Srbija 2030 – koji je naš put“, Šerbula je kazala da je sarađivala sa Batutom oko uticaja zagađenosti vazduha na zdravlje građana Bora.

Batut ovaj izveštaj nije objavio, ali je profesorka navela da su joj određeni zaposleni obećali da će izveštaj izbaciti u saradnji sa italijanskim izdavačem.

– Znači, Italijani treba da prikazuju naše rezultate, a mi da ih sklanjamo. Zbog čega? Verovatno znate šta se kod nas dešava, istakla je Šerbula.

Govoreći o zagađenosti u Boru iznela je statističke podatke o materijama koje prouzrukuju zagađenost, te da problem nisu PM čestice, već arsen koji od 1994. do 2023. godine nije pao ispod dozvoljene granice, već ga ima čak i previše u vazduhu.

Branimir Jovančićević, profesor Hemijskog fakulteta, kaže za Danas da mu je poznat podatak da građani Bora žive 10 godina kraće, ali objašnjava da razlog za to nije samo arsen.

Naime, u Boru se bakar dobija iz rude halkopirit, i da je u tom procesu dobijanja jedan od proizvoda je i sumpor-dioksid.

– To je kiseli oksid, koji se inače koristi za dobijanje sumporne kiseline. Svaki rudnik, odnosno fabrika za proizvodnju bakra i halkopirita, prati i fabrika za dobijanje sumporne kiseline. Međutim, kineska firma to ne radi, zato što je trenutno tržište sa sumpor-dioksidom prezasićeno, i ona ga zbog toga najvećim svojim delom emituje u atmosferu, navodi Jovančević.

Dalje objašnjava da sumpor-dioksid, kao kiseli oksid, gradi sumpornu kiselinu koja je hidroskopna i gradi PM čestice, jer na sebe apsorbuje teške metale, čađ, prašinu, pa time između ostalog apsorbuje i arsen.

– Arsen je vrlo toksičan element, u prirodi se često nalazi u prirodnom stanju. Međutim, u ovom procesu, i zahvaljujući sumpornoj kiselini, on se koncentruje u PM česticama, postaje sastavni deo njih, ali i značajno doprinosi toksičnosti PM čestica. Dakle, nije svaka PM čestica podjednako toksična, zavisi šta će sumporna kiselina da apsorbuje, kaže Jovančević.

Ističe da je arsen toliko toksičan, da je o tome toliko toga napisano i rečeno, te da se smatra jednim od najtoksičnijih elemenata periodnog sistema. Toksičnost je toliko jaka da vrlo brzo prelazi viši nivo, odnosno u kancerogenost, a onda i mutogenost.

– Vrlo je tužno što su građani Bora i Majdanpeka srećni što rade za kinesku kompaniju zbog toga što primaju platu, jer zbog te plate zapravo žive kraće. To je velika tragedija tih građana, oni praktično rad plaćaju svojim životom. Ako su predodređeni da žive 80 godina, zbog toga što su u Boru živeće 70 i tako dalje, navodi Jovančićević.

Kaže da je sam Aleksandar Vučić rekao da kineske kompanije dolaze u Srbiju zato što ovde ne moraju da vode računa o životnoj sredini, te da oni zbog njegovih reči misle da mogu da rade šta god požele, pa i da ispuštaju sumpor-dioksid više nego što se inače radi u drugim okolnostima i drugoj državi.

– Sve je u rukama onih koji gazduju rudnikom i proizvodnjom bakra i halkopirita. Ukoliko bismo mi njih naterali da više obrate pažnju na životnu sredinu svakako bi stanje bilo bolje. Jedino oni mogu da doprinesu da aero zagađenje bude manje. Takođe je interesantno da se mnogi polutanti talože na zemlji i na površinskim i podzemnim vodama. Ceo predeo oko Majdanpeka polako postaje mrtav region, to je strašna stvar, objašnjava Jovančićević.

Tome na prvom mestu doprinosi, kako on objašnjava, nemaran odnos vlasnika fabrika i rudnika prema životnoj sredini. Za početak bi trebalo „naterati“ kineske kompanije da poštuju zakone o životnoj sredini.

– Životna sredina u Srbiji je generalno dosta narušena, a glavni razlog je nepoštovanje zakona. Imamo ih dovoljno, oko 40 zakon o zaštiti životne sredine, ali zbog njihovog nepoštovanja situacija je takva kakva jeste. Njih ne poštuju ni domaće kompanije, ni građani, niko, pa zašto bi onda, u krajnjem slučaju, ih poštovale strane kompanije koje dođu ovde, zaključuje Jovančićević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari