Danas u Beogradu 142. Kritična masa biiciklista za bezbednost svih u saobraćaju 1foto (BETAPHOTO/Ambasada Holandije, UN Srbija, Udruženje Ulice za bicikliste, KC Grad /Jadranka Ilić)

„Ulice za bicikliste“, beogradsko udruženje građana koji bicikl koriste kao prevozno sredstvo, danas priređuje grupnu vožnju gradskim ulicama, mesečnu 142. Kritičnu masu kojom još jednom ukazuje na važnost bezbednosti svih u saobraćaju i nedovoljne mere koje se preduzimaju.

Vožnja od 15,4 kilometra s motom „Bezbedno do svake škole“ kroz veći deo centra Beograda i kroz Novi Beograd počinje sa Trga Nikole Pašića u 16:30 i završava se kod Palate Srbija, ispred Ministarstva unutrašnjih poslova.

„Ulice za bicikliste“ najavljuju da je ova Kritična masa posvećena „sistemskoj nebrizi i povlađivanju svih instanci sistema vozačima motornih vozila – počevši od Grada Beograda, preko Agencije za bezbednost saobraćaja i na kraju Uprave saobraćajne policije“.

Udruženje namerava da ukaže i da se „aktuelno nasilje u društvu manifestuje i kroz nasilje i bahatost u saobraćaju, što ugrožava sve građane, a najmlađi su najugroženiji“.

Navedeno je da su loši rezultati Strategije Srbije za bezbednost saobraćaja jer ona nije postigla svoj cilj da 2020. godine ne bude poginule dece u saobraćaju, ali ni ostale zacrtane ciljeve.

„Ne možemo a da se ne osvrnemo i na vapaje udruženja roditelja čija su deca stradala na pešačkim prelazima, a to je da se bezbednosti saobraćaja pristupa iz perspektive relativizovanja odgovornosti vozača motornih vozila ali i samog sistema, što se vidi i po kaznama za prekršioce koje su maltene simbolične“, piše u najavi vožnje.

Udruženje navodi da roditelji pre svega zahtevaju smanjivanje brzine u naselju na 30 kilometara na čas i postavljanje „ležećih policajaca“ pred pešačke prelaze da se saobraćajne nezgode ne bi ponavljale. U tome ih „Ulice za bicikliste“ podržavaju pošto Beograd ima i po nekoliko puta više poginulih i povređenih pešaka i biciklista nego neki drugi gradovi Evrope.

Skandinavski gradovi su smanjenje pogibija na nulu postigli pre svega ograničavanjem dozvoljene brzine vozila na ulicama na 30 kilometara na čas, izgradnjom biciklističke infrastrukture, sužavanjem saobraćajnih traka i tehničkim merama usporavanja saobraćaja.

A „kod nas – sve se radi suprotno. Stiče se utisak da saobraćajna struka i kreatori saobraćajne politike vozače automobila posmatraju kao neku decu kojoj je nemoguće ‘doakati’, pa je zbog toga potrebno sve ostalo podrediti njihovom infantilnom ponašanju i protočnosti motornog saobraćaja“, ocenile su „Ulice za bicikliste“.

To udruženje navodi da se, „s druge strane, krivica za saobraćajne nezgode vrlo perfidno prebacuje na ranjive učesnike saobraćaja, pešake, trotinetaše i bicikliste. Od njih se očekuje da šljašte i blješte u retro-reflektujućoj odeći, budu uočljivi, da paze, da nose biciklističke kacige, štitnike i drugu bezbednosnu opremu“.

Udruženje navodi da „iako je učinkovitost ovakve obavezne opreme za bicikliste i trotinetaše vrlo upitna jer se ove mere retko primenjuju u EU, a i nije dokazan njihov efekat, postavlja se i pitanje kapaciteta saobraćajne policije da kontroliše sprovođenje ovih mera koje bi donela, zbog hroničnog manjka ljudstva“.

„Zbog toga se na kraju nažalost stiče utisak da sistem želi da se opere od odgovornosti jer ne može saobraćaj da učini bezbednijim na sistemski način, kroz tehničke mere i represiju, i onda za ranjive korisnike propisuje obaveznu opremu (retroreflektujuće prsluke, trake, kacige) koja im neće suštinski pomoći, ali će kreatore saobraćajne politike oslobodiiti odgovornosti jer, na primer, pešak nije bio dovoljno uočljiv (nije imao ništa svetlo i reflektivno na sebi), a biciklista (ili trotinetaš) nije imao kacigu“, piše u tekstu.

Najavljenim izmenama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima saobraćajna policija nije izašla u susret biciklistima i trotinetašima i nije prihvatiila njihove predloge i zahteve, „već su trotinetaši opterećeni novim besmislenim obavezama, kao što su registracija trotineta, obavezne kacige i reflektujući prsluci, mere koje se nigde nisu pokazale kao efikasne“, navode „Ulice za bicikliste“.

Dok izostaju suštinske promene, kao što su smanjenje brzine vozila u gradovima, uvođenje obaveznog rastojanja prilikom preticanja biciklista i trotinetaša, biciklističke ulice i izgradnja biciklističke infrastrukture, proširuju se bulevari i nastavlja se štetna motorizacija društva, piše na kraju najave Kritične mase u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari