Georgiev: Veći je problem to što Srbija nije zatvorila nijedno poglavlje 1Slobodan Georgiev Foto: Medija centar

Nisam siguran da je odluka Evropske unije (EU) da Srbija ove godine ne otvori ni jedno pregovaračko poglavlje snažna poruka Beogradu da nisu zadovoljni, više je stvar inercije u odnosima EU i Srbije, a ne neki događaj koji je „ove ovde“ posebno uznemirio, izjavio je u intervjuu FoNetu direktor vesti Njuzmaks Adrija, Slobodan Georgiev.

On je, u serijalu Kvaka 23, ocenio da je mnogo veći problem to što „Srbija ni jedno poglavlje nije zatvorila“, ali je konstatovao da ova tema, u vreme pandemije i zdravstvene krize, „teško da zanima veliki broj ljudi“.

Ovaj stav potkrepio je nedavnim razgovorom predsednika Aleksandra Vučića sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel, „tokom kojeg nije upućena neka stroga poruka na račun Srbije i njenog ponašanja u kontekstu evropskih integracija“.

Kako je rekao novinarki Danici Vučenić, to može da se dovede u vezu i sa tim da su „Nemci na početku svog šestomesečnog predsedavanja EU jasno poručili da novih poglavlja neće biti zbog zastoja u pregovorima sa Prištinom, kao i zbog neispunjavanja obaveza iz poglavlja 23 i 24“.

„Mi bismo voleli da se nešto suštinski dogodi, ali se ne dešava, jer ova vlast nema nikakvu evropsku agendu, već je priča o EU u funkciji očuvanja rejtinga i odnosa sa spoljnim svetom“, ukazao je Georgiev, uz retoričko pitanje: „Kada ste čuli da Vučić i Brnabić pričaju o stanju demokratije u Srbiji?“

Na drugoj stani, prema njegovom mišljenju, postavlja se pitanje zašto samu EU ne zanima „ovaj deo njene teritorije“ sa kojim ne zna šta da radi i zašto  Zapadni Balkan, koji je njen „pupak i meki trbuh“, tretira „kao rupu za koju kažete neka ih oni tamo, šta mi tu da radimo“.

Govoreći o izveštaju specijalnog izvestioca Evropskog parlamenta (EP) za Srbiju Vladimira Bilčika, on je primetio da se „ton izveštaja“ ovog političara, koji pripada Evropskoj narodnoj partiji, čiji je SNS pridruženi član,  „malo zaoštrio, ali da to nije dovoljno“.

Smatra da su predstavnici EP, uključujući i Bilčika, prošle godine, pred izbore, imali šansu da urade daleko više u pogledu izbornih uslova, ali nisu, čime su dali „municiju“ za Vučićevu izjavu da bi bio najveći demokrata kada bi potpisao akt o nezavisnosti Kosova.

Georgiev tu Vučićevu izjavu ne smatra „cinizmom“, već „politikom“, podsećajući na činjenicu da  nećemo ući u EU ako ne rešimo poglavlje 35 o odnosima Beograda i Prištine.

Kako je napomenuo, tim odnosima se decenijama niko nije bavio, niti smo, posle poraza Miloševića, „želeli da ubedimo Albance da su ravnopravni sa Srbima i da su nastupile nove okolnosti u kojima mogu najnormalnije da žive“.

Uočava, ipak, da predsednik Srbije reaguje jedino „na silu“ i da razgovara sa ljudima koji su moćniji od njega, poput Nemaca i Evropljana, svestan da Nemcima „ne može u potpunosti da zalupi vrata“.

U komunikaciji sa njima, prema tumačenju Georgieva, mora da balansira, dok „slabije ponižava i ne vidi razlog da sa njima vodi bilo kakav razgovor“.

Upitan zašto SNS u parlamentu i van njega kreira atmsoferu linča prema opoziciji, umetnicima i novinarima, on je odgovorio da je „SNS paralelni svet i da je za njih Skupština argument za spoljni svet da uopšte postoji,  a na unutrašnjem planu je instrument za odnose sa javnošću“.

„Radikali se ponašaju kao radikali, nema nikakve razlike u ponašanju Vučića 1993, 2013, i 2020. godine. Ta stranka je antisistemska stranka, tako su napravljeni, tako se ponašaju i to je radikalski koncept upravljanja kosmosom“, predočio je Georgiev.

Kako je uporedio, svojevremeno je u Srpskoj radikalnoj stranci (SRS) „Vojislav Šešelj bio jedini čovek koji je znao odgovore na sva pitanja, koji mogao sve da reši i kome je sve bilo podređeno, a danas je taj čovek Aleksandar Vučić“.

Postoji, međutim, ogromna razlika, jer je Vučić na“ vlasti i „porazio je i preuzeo sve institucije“ sem opozicije, koja je, takođe, institucija u demokratskom poretku, ali jedino nju „ne može da preuzme, pošto ne može istovremeno da bude i vlast i opozicija“.

Georgiev vidi krivicu i u predstavnicima institucija, poput javne administacije i pravosuđa, „koji ne rade svoj posao u skladu sa Ustavom i zakonima, već su dozvolili da budu Vučićeve sluge“, za razliku od poslanika, „koji rade za Vučića i od kojih  i ne očekuje ništa drugo već da se ponašaju kao kerberi“.

Prema njegovom viđenju, „Skupština je pretvorena, ne u Glavni odbor SNS, ni u Centralnu otadžbinsku upravu SRS, već ne liči ni na šta, jer su poređali neke klince koji se dokazuju dok traje direktan prenos, kao što se i Vučić dokazivao po skupštini devedesetih, unoseći u nju skandale“.

Budući da se ovih dana obeležava 30 godina od prvih višestranačkih izbora, Georgijev je konstatovao da smo se vratili „na to isto mesto“ i podsetio na situaciju u kojoj su početkom devedesetih tadašnji opozicioni lider Vuk Drašković i njegova supruga Danica bili prebijeni i uhapšeni.

Reči koje se sada „upućuju Draganu Đilasu iz Skupštine, da je ubica dece, da je dogovarao NATO bombardovanje i da je saveznik korone su nedopustive, tako se ne sme govoriti, jer je pitanje šta iza toga sledi“, upozorio je Georgiev.

U kontekstu pretnji i napada na neistomišljenike, on ne misli da će se taj govor promeniti i ukazuje „da pretnje sada dolaze i od poznatih ličnosti, a ne samo od anonimusa, ali da to ne sme nikoga da spreči da radi svoj posao“.

Problem vidi i u društvu koje za 30 godina nije uspelo da se izbori za demokratiju, jer ne veruje u demokratiju, niti u koncept vladavine prava i vladavine zakona iznad vladavine pojedinca.

Zato se „nismo nigde pomerili i nismo ništa uradili za sve ove decenije, sem što su u međuvremenu izmišljeni mobilni telefon i internet, pa stvari izgledaju malo drugačije“, zaključio je Georgiev.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari