Grad pretvara Galeriju Stare Kapetanije u kafanu? 1Foto: Marko Somborac

A možda nije samo do mrtve bebe, nego do prostora Stare Kapetanije, bio je jedan u moru komentara nakon incidenta u pomenutom izlagačkom prostoru o kome ovih dana bruje mediji.

Stara Kapetanija je po mnogo čemu jedinstven prostor koji postoji već 35 godina i po tome što su galerija i restoran jedan do drugog.

O Galeriji Stara Kapetanija, kao uostalom i o mnogim drugim institucijama kulture se govori kada se desi neki incident i to je ono što isto tako uvek uznemirava kulturne radnike, umetnike, kustose čiji je posao, kao što se dalo nedavno videti postao visokorizičan.

Ivana Đorđević kustoskinja Galerije Stara Kapetanija upravo na to skreće pažnju.

– Mi sami kao Galerija nemamo nikakvu podršku i možda bi mnogo lako taj prostor mogao da postane još jedna kafana ili nešto slično. Prostor ove Galerije pripada Gradu i dodeljen je na korišćenje besplatno pre više od trideset godina ali ga od skoro plaćamo Gradu i to činimo kao ustanova kulture. Mi nemamo ni sponzora, niti izvore prihoda osim što iznajmljujemo prostor umetnicima za izložbe da bismo platili režije. Stoga mi je užasno strašno što se Galerija sada stalno pominje u svim mogućim kontekstima, a niko ne primećuje da ona organizuje dobre izložbe i događaje više od tri decenije. Niko nema reakciju na to, a onda, zaista, disproporcionalno ovaj incident pobudi toliko pažnje, ističe Đorđević.

Spekulisanje u vezi sa tim da se Galerija Stara Kapetanija možda želi privesti drugoj nameni potkrepljuju i reči organizatorke festivala Novo doba Milice Ivić. Na pitanje Danasa da li ima bilo kakvu ideju šta je podstaklo mladiće da se tako nasilno obruše na Galeriju i izložbu, ona kaže „da razlozi nisu ni jednostavni, ni jednoznačni“.

– U ovoj situaciji treba razmisliti o Staroj Kapetaniji i pružiti podršku tom prostoru jer mi liči da taj napad može da ima veze i sa njima, jer je to jedina nekretnina na Dunavskom keju koja nije pretvorena u kafanu, a osim toga sve to deluje kao organizovani napad, a ne spontani afektivni izliv nekoga ko je bio pogođen crtežom. Stvarno ne mislim da ih je crtež pokrenuo. To čak zvuči malo romantično, da se ljudi uzbuđuju zbog umetnosti, zaključuje Milica Ivić. Ona je zabrinuta i kako će se tretirati uništeni radovi.

– Ti printovi su važni jer su napravljeni jako davno, zato što „Momci“ odavno više ne rade zajedno kao grupa, nego se bave pojedinačno svojim poslovima. Reč je o radovima koji su nastali od početka devedesetih do 1998-99. godine. Da su na toj izložbi bili izloženi samo printovi, to ne bi bio toliko veliki problem, ali uništeni originali imaju neospornu arhivsku vrednost. Što se mene tiče, sada je najveći problem kako će to da se tretira, jer kao što sam videla policija na uviđaju ove radove ne tretira kao materijalnu štetu jer nije niko povređen, to jest, nisu povredili nikoga od prisutnih, nisu ni provalili u prostor jer je Galerija u tom trenutku bila otvorena za posetioce. Sad se, zaista, otvara pitanje kako se tretira vrednost uništene građe. To je ono što me, trenutno, najviše interesuje, ko može da proceni tu štetu, pita se Milica Ivić.

Ministarstvo kulture: Napad nije smeo da se desi

Ministarstvo kulture i informisanja osuđuje svaki vid nasilja nad umetničkim slobodama i ugrožavanje fizičkog integriteta autora i posetilaca na kulturnim događajima, ali isto tako smatra da prikazivanje i afirmisanje skarednih i nemoralnih sadržaja, zaogrnuto plaštom navodne stvaralačke kreativnosti, s punim pravom izaziva negativne reakcije najvećeg dela javnosti. „Prizori sa iskasapljenim bebama odsečenih udova ili sa sekirama u glavama nedonoščadi, predstavljaju patologiju i devijaciju svesti a ne umetnost u bilo kom njenom obliku. Ma koliko to neko želeo da opovrgava, ovo društvo i dalje ume da razlikuje dobro i zlo u njihovim osnovnim sadržajima i postojaće sve dok to bude umelo“, navodi ministarstvo i dodaje da „napad nije smeo da se desi, ali ni izložba sa onako užasavajućim pojedinim radovima nije smela da bude otvorena“.

UDUS: Nedopustivo ponavljanje nesreće iz 1945.

– Povodom učestalih napada na umetnike poslednjih nedelja juče se oglasilo i Udruženje dramskih umetnika Srbije. „Udruženje dramskih umetnika Srbije u ovom vremenu oseća potrebu da ukaže javnosti da glumci nisu narodni neprijatelji i da podseti na nesreću 1945. godine, kada su glumci proganjani, hapšeni i streljani. Naše društvo ne sme da dozvoli da se tako nešto ikada ponovi“, ističe se u kratkom saopštenju UDUS-a.

Režim toleriše neonacističko nasilje

– Najnoviji napad grupe maskiranih huligana na izložbu stripova „Novo doba“ u Zemunu ukazuje na intenziviranje neonacističkih ispada usmerenih na širenje atmosfere straha i nesigurnosti, saopštile su Žene u crnom i Savez antifašista Srbije. Dodaje se da činjenica da policija nije reagovala (iako je unapred upozorena na veći broj pretnji organizatorima izložbe i premda je policijska patrola bila u blizini galerije u zgradi Stare kapetanije gde se napad dogodio) upućuje na saučesništvo režima u zastrašivanju građana/ki Srbije.

ULUPUDS: Obračuni sa umetnošću treba da su prošlost

– Smatramo da bi trebalo da okolnosti u kojima se na ovako agresivan način pojedini elementi društva obračunavaju sa umetnošću budu deo prošlosti i to onaj njen ne baš slavni deo, koji je crnim slovima ostao zabeležen u istoriji pojedinih nacija, navodi se u saopštenju ULUPUDS-a. Dodaje se da društvo koje izgubi dijalog kao način komunikacije i svoja delovanja svede na fizička obračunavanja sa protivnicima je društvo koje je dugoročno osuđeno na nemoć i nesigurnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari