Kontrabasista Strahinja Mitrović: Kao da sam rođen pod srećnom zvezdom 1

Prvo me ja zanimao sport, a muzikom sam počeo slučajno da se bavim – kaže Strahinja Mitrović, kontrabasista, student druge godine prestižne akademije “Guildhall” u Londonu.

Studije u inostranstvu upisao je kod Rinata Ibragimova, čuvenog kontrabasiste, koji je preminuo prošle godine, ali je pre toga videvši da Strahinja ima talenat ali ne i dobar instrument za sviranje, odlučio da mu nabavi adekvatan kontrabas – rad graditelja Albaninija iz 1750. Profesorova ćerka Lina, čuvena violinistkinja, nakon smrti oca, u dogovoru sa majkom odlučila je da ovaj instrument pozajmi Strahinji na korišćenje dok god mu treba.

Na njemu će Strahinja svirati u septembru na takmičenju, gde su pre više godina ovaj kontrabas i njegov raniji vlasnik već jednom odneli pobedu.

On se, sticajem okolnosti, praktično sam izdržava od svoje 13. godine.

Uvek je bio odličan đak. Završio je srednju i nižu muzičku školu „Vatroslav Lisinski“, u klasi Bogdana Živanovića i dugi niz godina je bio član Art Link kamernog orkestra u Beogradu.

Ključnu ulogu u tome da muzika postane njegovo opredeljenje je imala njegova profesorka muzičkog iz osnovne škole Zvezdana.

„Ona je primetila da imam sluha i zaslužna je što sam otišao na prijemni. Tako je sve počelo“, objašnjava.

Bilo je to kad je imao 13 godina, što je kasno za inicijaciju u svet klasične muzike, a uz to bio je to period u kome je Strahinja zbog porodičnih problema morao prerano da se osloni na sopstvene snage, budući da je sticajem nesretnih okolnosti roditeljska podrška izostala.

„U poslu kakva je muzika to je pogotovo teško, jer uvek neko stoji iza nekoga. Uvek ima tu neki roditelj ovo, neki roditelj ono. Nisam imao nikoga. Morao sam sve sam. Imam 15-16 godina, a treba da razgovaram o nekom novcu, o koncertu, da sebi organizujem festival… Ali imao sam i sreće. Moja razredna Tatjana Babić i još nekoliko profesora dosta su mi pomogli… LJudi koje sam upoznao kroz svoje sviranje i učenje“, ističe Strahinja.

Dodaje da je imao sreće i zbog toga što je svirao u kamernom orkestru Art Link, gde su bili najtalentovaniji muzičari iz zemlje.

„Do svoje 17. godine sam se borio. Mnogi me nisu shvatali ozbiljno, neki opet jesu, sve je kako-tako išlo dok se nije pojavila šansa da se nastavi sa školovanjem u inostranstvu, za šta je ipak potreban veći novac“, objašnjava Strahinja.

Prema njegovim rečima, finansijska podrška je naročito važna i kad idete na takmičenja u inostranstvo.

„Sve to je trebalo sam da organizujem i da zaradim“.

„Pobeđivao sam na svim takmičenjima. Znači pobedim, dobijem novac od toga, pa idem na sledeće takmičenje. Apliciram kod svih fondacije kod kojih mogu – Republički fond, Fond grada Beograda…”, kaže Strahinja, dodajući da je u to vreme više puta dobijao pozive od inostranih profesora, ali zbog loše finansijske situacije nije mogao na svaki i da odgovori.

Presija je, kaže, bila ogromna. U najtežim momentima su mu, kako kaže, pomogle knjige Irvina D. Jaloma, Eriha Froma… „Krenuo sam da čitam psihologiju i filozofiju i kroz to naučio da šta god da se dešava, da su to okolnosti, momenti, a ne nešto što je dugoročno. I, uvek mi je bilo važno da se borim dok god je to moguće za ono što mislim da zaslužujem .“

„Instrument je jako važan za sviranje“, ističe Strahinja, dodajući da kad neki jako dugo svirate, gotovo da postanete jedno. „Tokom sviranja vi govorite kroz instrument. Vežbate pet-deset sati dnevno na njemu. Sve vaše misli prolaze kroz to… Jednostavno, postoji neka prisnost sa instrumentom, što možda zvuči smešno jer je to objekat. Međutim, klasična muzika je kao filozofija i poezija. To nije samo neka priča, ona je iznad mene, a instrument je sluga naše muzike. I, onda, kad vam neko da instrument koji je proizvod tako velikog majstora, to bude i privilegija i odgovornost“, objašnjava Strahinja.

Strahinja Mitrović studije u Londonu nastavio je sa Luisom Kabrerom. Na fakultetu je po ceo dan. Deset sati dnevno, jer između časova vežba. Na opasku da je kao dečak morao da se osamostali, što i nije baš lako, uzvraća da je ono što ga je držalo „ogromna upornost i iskrena ljubav prema tome što radim“.

Strahinja Mitrović je stipendista SBB fondacije koja i ove godine ima otvoren konkurs i poziva mlade talente da se prijave.

Konkurs za četvrtu generaciju stipendista programa Stipendija prof. NJegoš B. Šolak otvoren je do 17. marta a zainteresovani se mogu prijaviti na sajtu sbbfondacija.rs

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari