
I reče Ministarstvo (dezin)informisanja da je Danas prekršio sve norme objavljivanjem Koraksove karikature sa predsednikom kao Hitlerom i maskiranim batinašima koji se penju uz njegovu ruku i da je naslov “Vučić kreirao atmosferu za napade na studente” dehumanizacija predsednika i kršenje Zakona o javnom informisanju.
I još dodaju da je reč o “namernom narušavanju stabilnosti i ugleda države i njenih najviših zvaničnika”.
Tako ovo ministarstvo vidi dvomesečni studentski protest zbog blokade državnih institucija i najblaže rečeno zataškavanja istrage o odgovornosti najviših državnih zvaničnika za pad rekonstruisane nadstrešnice i pogibije 15 ljudi u Novom Sadu.
Očekivane su ovakve reakcije ministarstva, ali bi bar elementarno trebalo da su pismeni. Što bi rekla jedna koleginica – pročitajte svoj tekst pažljivo i sa razumevanjem.
Možda je i bilo pažljivo, ali ne baš i sa razumevanjem napisanog. Jer niti je Danas pozivao na rušenje države, niti je predsednik spomenut u tom kontekstu.
Ali im je zgodno došlo da dignu dževu, pošto su studenti medijski gurnuli predsednika u drugi plan i potpuno ogolili nepostojanje državnih institicija i vladavine prava u Srbiji.
A šta sve u medijskom prostoru ne vidi i oko čega se ne uzbuđuju korisnici zgrade Ministarstva informisanja, iako im, kao i Danas, resorno pripadaju. Ima toga i previše.
Od toga da baš državni zvaničnici, kojima i predstavnici ovog ministarstva pripadaju, kreiraju atmosferu linča, progona i mržnje prema novinarima, medijima, opoziciji, koji ukazuju na organizovanu pljačku države pod izgovorom da je reč o napretku, potpuni kolaps institucionalnog sistema, nepostojanje vladavine prava…
Ne vidi Ministarstvo informisanja posebne rubrike na medijskim sajtovima posvećene kritičarima režima, nepotpisane mrzilačke komentare i tekstove koji su identični u režimskim porno tabloidima sa nacionalnom frekvencijom, ne vidi svakodnevne progone nevladinih aktivista, opozicije, intelektualaca, ne vide ni spotove koje svakodnevno proizvode režimski propagandisti i protivno Zakonu o javnom informisanju i medijima, emituju ih 24/7 na televizijama s nacionalnom frekvencijom.
Nijednom rečju nisu osudili kampanju koju je Pink vodio protiv ubijenog Olivera Ivanovića, medijske kampanje protiv opozicionih lidera – Dragana Đilasa, Pavla Grbovića, Radomira Lazovića, Dobrice Veselinovića, Zdravka Ponoša, Miloša Jovanovića, Marinike Tepić, Zorana Lutovca, Saše Jankovića, Bojana Pajtića, studentkinje Mile Pajić i studenata Ivana Bjelića i Nikole Ristića, Sergeja Trifunovića, profesora Čedomira Čupića, Dragana Bjelogrlića…nevladinih aktivista, novinara, intelektualaca, kritičara režima i stanja u državi…
Niti im smeta svakodnevna beskrajna količina laži i progona na nacionalnoj i religijskoj osnovi koje režimski porno-tabloidi proizvode protiv svakog ko uopšte ima bilo kakvo mišljenje koje je suprotno vladajućem.
Ne vide ih jer podržavaju i aplaudiraju takvom sadržaju. I nije ih briga što je to sve kršenje Krivičnog zakona i Zakona o javnom informisanju. Nešto kao scena iz reklamnog video skeča u kojem Nebojša Glogovac glumi političara kojeg “boli k.” za sve. Jer ih zaista i nije briga. Pošto nisu njihovi.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.