Odsjaji duše

Prepoznajem ih po nasmijanim licima ljudi, po osjećaju blage euforije i sreće koja se krije u ćoškovima naših duša. Prepoznajem ih po prelijepim pejzažima naših šuma i polja koji obasjani dobijaju nov izgled, okupan i čist kao vjernikova duša.

Po mirisu sjeničkih avija, ponosnih i svečanih, spremnih da raširenih ruku i toplog srca prime musafire….Magla u očima, ponos u srcu i stari, poznati osjećaj radosti i ispunjenosti duše napijene sa čistog izvora ZemZem vode, duše koja ide tebi oá Bejtullahu.

Duše koja ima jednog Rabba na koga se oslanja, koja ima svoje puteve kojima blagi vjetar puše i dopire do srčanih dubina, koja u prolaznosti ovog dunjaluka vidi samo ispit i obavijana štitom sabura ima samo jednu misao, misao posvećenu Onome koji je stvori i dobro joj svako podari.

Duše koja uči od tebe Halilulahu, Allahov prijatelju Ibrahime a.s.,primjeru čestitosti i jačine imana, zahvalan na svakom zalogaju, na svakom gutljaju, na svakom udisaju i pored teških iskušenja čestit i postojan u vjeri. Obnovitelju Bejjtulaha, učini Mekku svetinjom, a tavaf oko Kabe barijerom između roba i griješenja.

„I oglasi ljudima hadž!-dolaziće ti pjeske i na kamilama iznurenim; dolaziće ti iz mjesta dalekih.“ (El-Hadždž, 27)áá

áNa ovaj poziv odazivaju se milioni hodočasnika iz svih krajeva zemaljske kugle. Odazivaju se muslimani od istoka do zapada i od sjevera do juga i hrle Ka'bi kući Tewhida. Odazivaju se hodočasnici sa iskrenom tevbom i nijetom da hadž obavljaju isključivo u ime Allahu džellešanuhu Oblačeći Ihrame muslimani/muslimanke najsnažnije se sjete smrti i shvate da sva ovosvjetska dobra pripadaju Allahu, i da su bijeli Ihrami – ustvari ćefini i da pred svoga Gospodara idu samo sa svojim djelima, a da je sve drugo prolazno kao: bogastvo, vlast, ugled, položaj, čast, … i da je hadž trenutak da se lišava egoizma – sebičnosti i da se vjernik utapa grupu koja je simbol jednakosti i zajedništva – gdje su svi apsolutno jednaki: gospodar i sluga, vladar i potčinjeni, bogat i siromah, sit i gladan, jak i slab. Spremni da se na Arefatu sretnu sa svojim Gospodarom, sami u svojim dovama, mjestu gdje je Muhammed a. s. održao govor koji je aktuelan za sva vremena i sve generacije muslimana sve do Sudnjeg dana.

I učini nam kurban sunnetom i praksom do Sudnjega dana, da hodočasnici poklanjaju i žrtvuju kurbana svake godine pored Ka'be, a sa njima muslmani svijeta kako bi osjetili potpunu pokornostá Allahu dz.s. Kurban znači: Mi, Gospodaru naš, slijedimo put Ibrahima,a.s. koji je bio spreman žrtvovati svoga sina.

… i kurbanom velikim ga iskupismo. (As-Saffat, 107.) Ni tada nisi poklekao,nad najvećim iskušenjem u historiji čovječanstva, san o žrtvovanju rođenog sina, bol i ogromna roditeljska tuga nisu te pokolebale, ljubav prema Gospodaru bila je jača od svega. Odazvao si se skrušeno i časno svome Gospodaru, primjeru skromnosti i poslušnosti. Ali nož ne sječe kao što vatra ne prži, osim sa Allahovom dozvolom, Njegova milost i nagrada jača su od iskušenja i nedaća, Ismail je iskupljen a kurban postade simbol žrtve i odanosti na Allahovom dz.s.putu.

Nedavno pročitah hikaju o jednom čovjeku što je zalutao u pustinji. Nemilosrdna sunčeva žega ga je gotovo ispila. Odjednom je ugledao oazu.“Fatamorgana“-pomislio je-„igra svjetla i vazduha koji me želi zavarati. Približio se oazi ali ona nije izčezavala. Video je datule, travu, stijene iz kojih je izvirala voda.“To je razumije se fantazija gladnoga“, razmišljao je „pa jasno sad čujem žuborenje vode. Halucinacija sluha! Kako je priroda nemilosrdna! „Skapao je u tim mislima i umro. Sat kasnije su došla dva beduina. Reče jedan:“Možeš li ovo razumjeti? Datule mi rastu gotovo uz sama usta, leži pored samog izvora i skapao je od gladi i žeđi?“

Možemo li zamisliti da naša duša skapa prazna, ophrvana tugom i brigama, a znamo da ovi mubarek dani nisu fatamorgana već prilika da zastanemo i razmislimo.