Poruka bitnija od uživanja 1

Draga Gioia,

Ideja da izdavačkoj kući Clio predložim prevođenje knjige Vidovnjaci holandskog istoričara Gvida van Hengela potiče prvobitno od moje pasije za mapiranjem kulturnih veza između Srbije i Nizozemlja.

Tome sam, uostalom, posvetila dobar deo svoje akademske karijere.

Međutim, ova knjiga posvećena intelektualnom udruživanju s početka 20. veka, nadaleko prevazilazi puki istoricizam i jednako odiše vidovitošću kao njeni protagonisti.

Stotinu godina nakon umrežavanja Mitrinovića, Gutkinda, Van Edena i drugih umnih glava, u ovom našem 21. veku ideja u saradnji zarad dobrobiti čovečanstva nije ništa izgubila na aktuelnosti i značaju.

Štaviše, sadašnja kriza izazvana pandemijom korone otvara ista ona pitanja kojima su se bavili junaci ove knjige: kuda ide ovaj svet?

Kako ga usmeriti da ne posrlja u svoju propast?

Dodatnu motivaciju da se obratim tebi i Lutzu s predlogom za saradnju predstavljala je činjenica da zajedničkim prevodom možemo pokazati kako su naši jezici, srpski i hrvatski – ili naški, kako su ga govornici zvali i pre našeg kratkotrajnog državnog suživota – kadri da budu jedinstven kanal komunikacije između nas kao prevodilaca kao i između autora i čitalaca.

Ne bi nam ovo, uostalom, bio prvi put da to dokažemo.

Ironijom sudbine, Holanđani i Flamanci, govornici zajedničkog, nizozemskog jezika koga mi u Srbiji nepozvano razdvajamo nazivajući ga holandskim i flamanskim, spoznali su i podržali moju ideju prevodilačke saradnje.

Sećaš se koliko smo se radovali kad su 2015. i 2018. finansijski potpomogli organizovanje i održavanje naše zajedničke prevodilačke radionice, najpre u Beogradu a onda i na Rijeci.

Rezultat tih radionica su dva broja godišnjaka Erazmo, jedan posvećen najnovijoj holandskoj i flamanskoj literarnoj produkciji a drugi pisanju holandske i flamanske štampe povodom osnivanja Kraljevine SHS.

Prvobitno je bilo zamišljeno da srpska i hrvatska redakcija rade odvojeno, ali smo ubrzo uvideli da je to besmisleno gubljenje vremena.

Bilo je zabavno raditi plenarno, porediti razlike i sličnosti, a i zavideti pomalo jedni drugima na rešenjima koja nam naše različite norme ne dozvoljavaju.

Ja sam se prevodeći poeziju ponekad i svesno oglušavala o tu normu: umesto hiljadugodišnje upotrebila sam tisućljetno jer je metrički jednostavno daleko bolje odgovaralo.

Žao mi je jedino što će ova naša najnovija prevodilačka radionica po svoj prilici u potpunosti proteći onlajn.

Ništa od naših vožnji barkom i razgovora o prevodilačkim začkoljicama uz vino i girice.

Ništa od opuštanja u kafani nakon celodnevnog rada.

Ništa ni od promocije knjige uživo na Sajmu knjiga koji se najverovatnije neće održati.

Ali, možda je utoliko bitnije da ovaj naš poduhvat privedemo kraju.

Jer poruka ove knjige, a i poruka našeg zajedničkog rada, bitnija je ipak od našeg malog ličnog uživanja.

Srdačni pozdravi, Jelica

Beograd, mart 2020.

**

Jedinstvena platforma za diskusiju

Draga Jelice,

Kad si mi koncem prošle godine najavila mogućnost suradnju na zajedničkom prevodilačkom projektu, nitko od nas ni slutio nije da će se ona realizirati u ozračju pandemije korona virusom i globalne krize, niti da ćemo u njezinom završnom procesu komunicirati posredstvom video konferencija.

S radošću možemo kazati da se prijevod knjige Vidovnjaci nizozemskog povjesničara Guida van Hengela sada privodi kraju.

Knjiga obuhvaća razdoblje 1920-ih i 1930-ih godina, a u njezinu središtu nalaze se povijesne ličnosti; nizozemski književnik i psihijatar Frederik van Eeden, njemačko-židovski filozof Erich Gutkind i bosansko-britanski mislilac Dimitrije Mitrinović.

Munjevit razvoj prirodnih znanosti u prva tri desetljeća dvadesetog stoljeća sa sobom je donio razočaranje svijetom, liberalizam i kapitalizam u očima mnogih rezultirao je materijalizmom, licemjerjem i duhovnom prazninom.

Kad je izbio Prvi svjetski rat, propast Zapada bila je neizbježna.

Ekonomski razvoj Europe s početka 20. stoljeća pratila je određena idejna i filozofska nadgradnja, za razliku od današnje Europe koja se okrenula isključivo ekonomskim pitanjima, a njezino idejno i filozofsko promišljanje je marginalizirano.

U današnjem vremenu, kad se opet raspreda o propasti Europe, rasprave od prije stotinu godina iznova su postale aktualne.

Zajedno s našim kolegama, Milom Vojinović i Radovanom Lučićem Lutzom, rješavali smo uobičajene prevodilačke dvojbe, a najviše smo se savjetovali oko transkripcije i terminologije.

Kao i za prijašnjih suradnji, dogovorili smo se da ćemo transkripciju provoditi sukladno zasebnim standardima srpskog i hrvatskog jezika (kao primjerice Čarls Perdom – Charles Purdom, Rudolf Štajner – Rudolf Steiner i sl).

Isto smo odlučili učiniti i s terminologijom (Kružok Forte – Forte-Kreis, Nova Evropa – Nova Europa, Jevrej – Židov).

Što se formalnih problema usklađivanja tiče (fusnote, izvori, navodnici) složili smo se da ćemo se držati uzusa koje propisuje izdavačka praksa u Srbiji.

Velika prednost ovakvih zajedničkih projekata jest što se može pronaći jedinstvena platforma za diskusiju, premda se južnoslavenski jezici međusobno neminovno udaljavaju.

Prevođenje je samotnjački proces, pa je ovakvo prožimanje iskustava posebno dragocjeno u prevodilačkom radu.

Ne sumnjam da ćemo ovaj zajednički projekt, kada nam to uvjeti budu dopustili, obilježiti i na već spomenuti žovijalniji način.

Dotad, srdačan pozdrav s barke na sjevernom Jadranu, Gioia

Rijeka, septembar 2020.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari