Saznanje da u inostranstvu ne mora sve da bude mučno – motiv za napuštanje Srbije

Naši ljudi u svetu: Ana Janošev kaže da joj je Austrija pružila pristojan život, dobru zaradu i mogućnost da „po prvi put uštedi novac“

Ostavite komentar


  1. “Postoje mesta gde nije nužno da ti se gej prijatelji plaše da prošetaju ulicom u strahu da ih neko prebije,“ Kaže autorka ovog teksta. To mesto nije naravno Srbija … tamo se (u Srbiji) iz koneksta na osnovu argumentum a contrario treba zaključiti – homoseksualce Srbi prebijaju čim izađu na ulicu. Ovo je samo jedan primer osećanja u kome se nalaze neki naši radni emigranti, a to je – ostrašćenost i skoro potpuna negacija svega što je vezano za zemlju koju su napustili. Ovim se samo zalažem za iznalaženje mere u stavovima povodom, zemlje koju ste napustili i one u kojoj boravita. Poznato je da ovo nije lako ostvarljiv cilj.

    Željko Vujotić

  2. Tek kad izadjes iz zemlje i budes negde godinu -dve vidis iz kakvog stanja drustva si izaso i kakva nam je vlast…da zaplaces ..ovamo ne bi ostao jer nije tvoje a ne bi se ni vratio u sodomu i gomoru koju politicari i lopovi napravise..

  3. Gospodine Vujoticu, ne znam pod kakvim staklenim zvonom vi zivite u Srbiji. Ne vidim apsolutno nikakvu ostrascenost u razmisljanju i pisanju gospodjice Ane Janosev. Vrlo realno i mirno pise o svetu gde je zivela i o svetu gde je sada. Na zalost, mnogi ne vide, ili ne zele da vide, sta se desava, ali lazni patriotizam i zatvaranje ociju pred stvarnoscu nece dovesti do promena u Srbiji. Verujte mi da se istina moze sagledati mnogo realnije sa geografske i vremenske distance. Mislim da odlazak mladih, sposobnih i vrednih ljudi dovoljno govori o uslovima zivota u Srbiji. Pri tome ne mislim samo na ekonomske motive.

  4. Kad se pročita ceo tekst vidi se nelogičnost naslova. Trebao bi ,bar prema rečima pisca, da glasi: “ U Beču je sjajno, u Srbiji bljak“
    Ali devojka želi da se ne zameri nikom, da ne poruši mostove, fina joj je Srbija, ali ipak tamo živi. Bila sam mnogo puta van Srbije , turistički, i da mogu živela bih u nekoj uređenoj zemlji, normalnoj zemlji , gde predsednik države ne kuka svaki dan sa televizije i obraća se društvenom talogu u smislu obrazovanja, znanja i sposobnosti i iz sve snage se trudi da tog taloga bude sve više.

  5. Pošto živim dve i po godine u Austriji, radim u Štajerskoj a živim blizu Beča, da kažem svoj utisak, jako različit od njenog. Dve napomene: nisam neobrazovan, naprotiv imam doktorat već 15 godina i došao sam na mesto šefa u moju firmu. Druga napomena, nisam došao iz Srbije, već nakon 20 godina, iz jedne romanske zemlje. Prvo, ogroman broj Austrijanaca je ksenofoban: dešavalo mi se više puta da mi nakon što kažem ime, ne daju termin kod doktora. Drugo, „gde ne moraš da povlačiš veze za odlazak u bolnicu“ nije tačno. U mojoj firmi su se vakcinisali prvo oni koji su imali vezu kod doktora. Inače, Austrijanci imaju i naziv za to: vitamin B (Beziehung = veza). Treće, na mom odeljenju muku mučim jer su lenji, neaktivni i moraš sve da ih moliš (svi su Austrijanci, uz jednu Hrvaticu). Četvrto, ništa nije besplatno: to plaćamo ogromnim porezom, u mom slučaju 41%, iliti oko 30.000€ godišnje. Peto, „uvek imaš šta da radiš“ – ko je živeo u romanskoj zemlji, ubija se od dosade. Jednom rečju: nije mi jasno na koji način Austrija ima standard koji ima. Fascinantno.

  6. Mi smo u Becu vec nekih 6 godina i super nam je, tu nam se rodila cerkica, ja sam se zaposlio u drzavnu firmu, PREKO KONKURSA, sto je u Srb jednostavno nemoguca misija, zena radi u vrticu tako da se za sada ne zalimo. Dok nisam nasao ovaj posao radio sam bukvalno najgore poslove ali to je svakako put i od svojih zacrtanih ciljeva nisam odustajao. Isto vozim bajs, kad je lepo vreme idem poprilicno cesto na posao iako je ruta 13km, ali s obzirom da je od tih 13km, cak 8km iz Dunav apsolutno mi ne predstavlja problem a o drzavi sve najbolje, bukvalno…sa svabama se ne slazem nesto posebno, cast izuzecima ali to nas bas nesto posebno (za sada) ne pogadja. Pozdrav

  7. Potpuno besmislena poruka teksta. Ajde da se emigriralo 1992-1999 ali posle toga ekonomija ide samo na bolje što se da videti i iz podataka Svetske Banke (koji kontrolišu SAD inače nenaklonjene Srbiji). Dobra opcija je da se studira za džabe u inostranstvu, stekne iskustvo, i onda kada si najproduktivniji vrati u Srbiju kao stručnjak i zaposli ili u našoj nauci ili u velikim stranim firmama. Na taj način se pomaže Srbiji a odmaže neprijateljskim režimima koji očigledno žele da je unište (Nemačka/Austrija/Švajcarska SAD/VB/Kanada)

  8. Nikad ne bih živeo se severnije nego što sada živim. Italija, Grčka – Pirot, pre nego ‘ladni Beč.

Ostavite komentar


Društvo

Kako se 1. maj obeležavao u Jugoslaviji, a kako se proslavlja danas? 9

Kako se 1. maj obeležavao u Jugoslaviji, a kako se proslavlja danas?

Od raspada Jugoslavije i pada socijalizma u Srbiji proslavljanje Prvog maja dobilo je potpuno drugačiju konotaciju. Danas ljudi Dan radnika vezuju za celodnevno slavlje, uz roštilj i alkohol, pa uglavnom ni ne znaju šta ovaj praznik obeležava i zašto se slavi, iako su prava radnika trenutno gotovo nepostojeća.

Naslovna strana

Naslovna strana za 30. april, 1. i 2. maj 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Slobodan Georgiev, novinar

Danas čitam od prvog broja. Kada se pojavio ’97. posle protesta izgledao je kao nešto što nam treba i ostao je tu sve ove godine.