foto (BETAPHOTO/Nikola Todorović)Petu godišnjicu stupanja na čelo SPC patrijarh Porfirije obeležio je 18. februara privremenom smenom episkopa žičkog Justina (Stefanovića) sa upravljanja eparhijom. Konačna „egzekucija“ prepuštena je Saboru arhijereja SPC, čije se majsko zasedanje pod patrijarhovim predsedavanjem privodi kraju.
Glavna saborska tema – razrešenje vladike Justina uzela je dva dana uoči Nedelje slepoga, Sabor je čak prvi put u poslednjih pet godina radio dvokratno, a konačna odluka o njegovom kažnjavanju i, kako se priča, penzionisanju, doneta po noći u subotu u zagrobnoj kapeli Svetosavskog hrama u ne samo medijsko gluvo doba.
Kampanja vođena duže od dve godine protiv vladike Justina, pre svega zbog kadrovskih rešenja u Eparhiji žičkoj i javne podrške studentskim i građanskim protestima, završila se optužnicom dužom od 100 pisanih strana za „nebivale u SPC finansijske zlupotrebe“.
To je, inače, „motiv“ za gotovo sve od sedam kanonski spornih smena u Saboru SPC od 2010, kad je prvi sklonjen duhovni otac vladike Justina, tadašnji episkop raško-prizrenski Artemije (Radosavljević), mada prva i ova subotnja smena imaju i elemente političkog i crkvenog progona.
U slučaju vladike Artemija, ako je verovati Vikiliksu, nisu bili samo u pitanju tadašnja vlast i unutarcrkveni protivnici, nego i Zapad, dok se sad u delu Crkve smatra da je vladika Justin „žrtva“ sadašnjeg stanara na Andrićevom vencu, uz netrpeljivost i interese „crkvene centrale“ – patrijarha Porfirija i njegovog uticajnog duhovnog oca vladike bačkog Irineja (Bulovića) – da stavi pod kontrolu najveću i najbogatiju eparhiju SPC, makar je i podelili.
Da li se sa slučajem vladike Justina zatvorio krug kanonski spornih i moguće debelo politički motivisanih smena u episkopatu SPC? Ima li još neposlušnih vladika, pogotovo među duhovnom decom trojice sada pokojnih autentičnih „Justinovaca“ sa kojima „centrala“, moguće, namerava da se pozabavi pre ili kasnije?
Da li je svežim potpisom na papiru o osnivanju crveno-državnog univerziteta uoči Sabora patrijarh želeo da pokaže odakle, nažalost, dolazi njegova (po)moć kojom bi da pravoslavnu sabornost svede na „Ćaciled“ oko Andrićevog venca dok u potaji, kako se priča, radi i na slabljenju veza Sabora i Kraljevskog dvora.
Nema tih svetogorskih svetinja, od onih iz Hilandara na izložbi o Svetom Savi, koju je otvorio uoči „presude“ vladiki Justinu, do Pojasa Presvete Bogorodice iz Vatopeda koja u Beograd stiže zbog gradske slave Spasovdana, koje mogu da prikriju zonu sumraka u koju poslednjih pet godina SPC vodi njena „centrala“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


