Kada na fudbalskim tribinama dominira narandžasta boja svim iole poznavaocima sporta jasno je da su na terenu igrači Holandije, a ako preovlađuje plava onda nastupa državni tim Italije, popularni „azuri“. Sa druge strane, tribine na mečevima reprezentacije Srbije, bez obzira o kom sportu da se radi, ako nisu prazne, onda su šarene.

Do osamostaljenja Srbije, odnosno za vreme stare Jugoslavije, publika je bila verna plavoj boji, a pokliči „plavi, plavi“ mogli su se čuti na svim meridijanima. Sada je situacija potpuno drugačija pa fudbaleri nastupaju u novim crvenim dresovima, košarkaši su ostali verni plavo-beloj kombinaciji, odbojkaši imaju sve tri garniture dresova u bojama zastave, dok se rukometaši najčešće mogu videti u crvenim dresovima prošaranim belom bojom.

Dragan Kapičić, predsednik Košarkaškog saveza Srbije, objašnjava da su savezi imali slobodu da izaberu boju dresova u kojima će nastupati reprezentativne selekcije, pa da su se oni odlučili da na njihovoj opremi dominira plava boja, kako je bilo i ranije.

– Jednostavno, spontano smo došli do ove odluke, nije bilo nikakve polemike niti drugačijih mišljenja. Sve sjajne rezultate košarkaška reprezentacija naše zemlje ostvarila je noseći plavu kombinaciju, tako da smo ostali verni tom izboru. Fudbalski i rukometni savez izabrali su crvenu kombinaciju, što je takođe u redu jer su i plava i crvena boja na zastavi naše zemlje. Svako je birao prema svom nahođenju, možda su ovim činom čelni ljudi tih saveza simbolično odlučili da krenu „od nule“ – objašnjava Kapičić.

On napominje da bi možda najbolje rešenje bilo da su čelnici Olimpijskog komiteta Srbije ili Ministarstva omladine i sporta odlučili koja će boja dominirati na opremi svih selekcija, jer bi tako bili prepoznatljivi svi naši sportisti. Ipak, kada se to nije dogodilo, kaže naš sagovornik, bolje je što je svaki savez sam odlučio, nego da je praćen neki politički trend.

Sociolog sporta Dragan Koković naglašava da nejedinstvo oko boja dresova sportskih selekcija ponajviše govori o nama kao narodu, odnosno da u našoj zemlji, kako god da se ona zvala, nikada nije bilo obrazaca ili standarda, pa tako ni u sportu.

– Lako napuštamo tradiciju i stvari koje su se ukorenile u narodu i svaki put pokušavamo da krećemo od nule, što nikako nije dobro. Sa samostalnošću Srbije promenjeni su državni simboli – zastava i himna, ali to nije moralo da za sobom povuče i promenu dresova. Čak su i stranci naučili da će sa tribina čuti „plavi, plavi“ kada igraju protiv nas. Zato smatram da smo morali da ostanemo u plavoj kombinaciji, da postoji to jedinstvo koje je nekada bilo, nevezano za ime države i redosled boja na zastavi. Na kraju krajeva, vizantijska plava boja je naša tradicionalna – ističe Koković.

On podseća da ne moraju dresovi reprezentacije uvek da budu sačinjeni od boja koje se imaju na zastavi. Italijani su za to najbolji primer sa azurnom plavom, a isto su uradili i Slovenci sa zelenom bojom koja se ne pojavljuje na njihovoj trobojci. Koković napominje da osim boje često može da bude sporan i dizajn dresova. Tako je nova sportska oprema fudbalske reprezentacije Srbije sa crvenim dresom na kojem se nalazi beli krst naišla na otpor Malezije i još nekoliko zemalja. Oni smatraju da krst predstavlja verski simbol budući da se ne nalazi na našoj zastavi, kako je to recimo slučaj sa Danskom i Švedskom.

Prva naredna prilika da se vidi (ne)jedinstvo boja na tribinama biće već u finalu Dejvis kupa od 3. do 5. decembra u Beogradskoj areni protiv Francuske, odnosno „trikolora“. Doduše, Teniski savez Srbije opredelio se za crvenu boju pa Novak Đoković, Viktor Troicki, Janko Tipsarević i Nenad Zimonjić igraju u crvenim majicama, ali je u polufinalu protiv Češke bilo jasno da na tribinama taj trend nije bio prihvaćen.

Predsednik TSS Slobodan Živojinović smatra da boja dresa nema presudan značaj za rezultate, već da je bitno ko taj dres nosi i koliko želi da da svom državnom timu.

– Boje uopšteni su bitne, već ono što igrač nosi u srcu i koliko će da izgine na terenu za svoju zemlju. Upravo smo se time vodili kada smo izabrali da crvena bude naša boja. Igrači su sami tako hteli i počeli da se spontano pojavljuju u crvenom, a ako se oni u tome dobro osećaju, niko ne bi smeo da ima ništa protiv – zaključuje proslavljeni teniser nekadašnje Jugoslavije koji kaže da te zemlje više nema, pa je njegovo mišljenje da bi trebalo da se raskrsti i sa svim simbolima, od kojih je jedan i plava boja opreme.

Boje dresova Srbije

fudbal – crveni

košarka – plavi

odbojka – plavi

rukomet – crveni

tenis – crveni

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari