Predstavio sam Vladi Srbije projekat turističkog filma o Srbiji, koji bi se uz minimalne troškove prikazivao na međunarodnim TV kanalima, kaže David C. Cooper, autor najboljeg svetskog turističkog filma u 2009. godini

– Kako je došlo do toga da vi budete predsednik žirija na SILAFESTU i kako vam se čine filmovi koji su ušli u uži izbor?

– Savet SILAFESTA zamolio me je da budem predsednik žirija na ovogodišnjem festivalu. Meni je to velika čast i prihvatio sam se takve odgovornosti. Pretpostavljam da je presudni faktor za poziv od strane organizatora festivala bila moja nagrada za najbolji svetski turistički promotivni film 2009. godine. Na ovogodišnjem festivalu ima raznovrsnih filmova, od potpuno profesionalnih do jednostavnih dokumentaraca. Smatram da je to vrlo pozitivno i pokazuje veliko interesovanje za festival. Pokazuje i da su mnogi filmski umetnici aktivni i da stalno nastoje da se poboljšaju u veoma zahtevnoj oblasti koja iziskuje veliko znanje i profesionalizam. Kao reditelj koji je u tom poslu već 25 godina, ja nastavljam da učim u velikoj meri od drugih, imam priliku da vidim različite stilove, kako nastaju priče, kakvu reakciju film izaziva u gledaocu, kako mu ostaje u sećanju… sve su to svari koje morate uzeti u obzir kada snimate film, a nekoliko filmova na ovogodišnjem festivalu je zaista među vrhunskim.

– Želeli ste da snimite promotivni turistički film o Srbiji. Bilo je i nekih razgovora u Vladi Srbije. Da li znate zbog čega se sa time stalo i otkud vam uopšte želja da snimite takav film?

– Kada sam doputovao u Srbiju 2008. da primim nagradu za jedan od svojih promotivnih turističkih filmova, imao sam priliku da vidim zemlju i odmah sam pomislio na veoma snažnu reakciju koju bi dobar turistički film o Srbiji izazvao u gledaocu, posebno ako bi se promovisao po svetu. Predstavio sam taj projekat Vladi Srbije ne samo da bih napravio moćan turistički promotivni film, već i da bi se taj film prikazivao na međunarodnim TV kanalima, uz minimalne troškove i dalekosežne uticaje, primenom Strategije pristupa krajnjem korisniku. Više puta smo se sastajali, ali ni dan danas nemam nikakvu potvrdu kako bi krenuo sa tim projektom. Nadam se da će Vlada Srbije razmotriti moj predlog, jer on donosi veliku promociju uz ograničeno ulaganje, a to je nešto što bi ljudi odgovorni za promociju turizma morali da uzmu u obzir. Naročito u ovo vreme krize. Turizam je glavni pokretač svetske privrede, a Srbija mora da preduzme potrebne mere kako bi se izborila za veći deo na tom tržištu. Smatram da bi moj film izazvao veliko interesovanje za Srbiju, kao što je to bio slučaj sa drugim zemljama.

– Vaš film o gradu Segovija u Španiji je prošle godine proglašen za najbolji turistički film u svetu. Koliko ljudi, vremena i novca je potrebno da bi se snimio takav vrhunski film?

– Film koji sam snimio u svrhe promocije grada i oblasti Segovije krajem 2008 dobio je 16 međunarodnih nagrada, uključujući i nagradu za najbolji svetski turistički film. Iza snimanja takvog filma stoji dosta napornog rada, od razvoja ideje (scenarija) do ubeđivanja ljudi odgovornih za promociju turizma da takav film plate. Film je tokom 12 dana snimao tim sa kojim sam radio u proteklih 18 godina, na čelu sa Erveom Tirmaršom, francuskim rediteljem, a direktor fotografije je bio Daniel Salas (AEC) iz Barselone. Novac uvek predstavlja problem, ali imali smo sreće da dobijemo potrebnu sumu uz veliku pomoć političara iz Segovije i Turističke organizacije regiona Kastilja i Leon. Ono što ih je najviše ubedilo kada sam predstavio projekat bila je činjenica da bih nakon snimanja kvalitetnog filma ja i promovisao taj film godinu dana po svetu emitovanjem na međunarodnim TV kanalima, internetu i u drugim medijima. To je već urađeno, a rezultati su odlični. Čisto da vam približim ideju o količini i efektu uloženog novca, moj film „Segovija“ je dobio nagradu za najbolji svetski promotivni turistički film, zajedno sa kratkom reklamom „Neverovatna Indija“ indijskog producenta. Troškovi indijskog filma, uz promociju širom sveta iznosili su 15 miliona evra; ukupni troškovi snimanja „Segovije“ uz jednogodišnju međunarodnu promociju bili su oko 50 puta manji.

– Važite za velikog majstora u kreiranju imidža različitih zemalja. S obzirom da ste bili u Srbiji više puta, šta bi trebalo uraditi da se imidž naše zemlje popravi u svetu?

– Dobar imidž je magija u kojoj svi želimo da se nađemo. Upečatljiva promocija ne znači da morate da uložite velike sume novca, već samo da primenite prave strategije. Glavno sredstvo za postizanje toga je film visokog kvaliteta, u različitim formatima, različite dužine, i, što je najvažnije, da taj film pogledaju milioni gledalaca na osnovu dobro isplaniranih promotivnih strategija.

Drugi načini za to jeste plaćanje velike sume novca da bi se vaša kratka reklama prikazala na satelitskim kanalima među mnoštvom konkurenata sa istom porukom.

– Da li je turistički film danas umetnost ili reklama?

– Većinu turističkih filmova danas prave agencije za reklamiranje koje sve imaju istu poruku. Jednostavno idite na filmske festivale i uverite se sami. Jako je teško snimiti film koji se potpuno razlikuje od ostalih. Danas se većina filmova snima po istom obrascu i 100 odsto su komercijalni, međutim, neki ljudi ipak uspevaju da snime upečatljive promotivne filmove koji su i umetnički.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari