Zašto sam otišla iz Srbije i zašto ne planiram da se vratim?

Naši ljudi u svetu: Jovana se odselila u Englesku kako bi završila doktorske studije ali je tamo ostala za stalno

Ostavite komentar


  1. Srce me zaboli kad pročitam ovakav tekst. Samo mogu da kažem: želim ti svu sreću!

  2. Nije rekla kakav joj je društveni život, da li je udata ima li decu. Sa decom tek kreće “igranka”, drugo obzirom da je Srbija besplatno odskolovala mogla bi da joj se zahvali tako sto će da je crni i da nepljuje po istoj.

  3. Ja sam mama dvoje dece, oboje su dobili stipendije, i nikada se nusu vratili u Srbiju.Usavrsacaju se, rade, imaju svoje porodice.Srbija je vrlo lose mesto za zivot.Intervju me je oplemenio.

  4. Pa, ok je tekst, malo površan ali bar nije politički zlonameran. Devojka je otišla jer je očekivala od života nešto što joj Beograd a ni Srbija, kao ni 90 % ostatka Evrope ne mogu da pruže. I to je sasvim u redu da ode i da proba. Za sada joj ide, jedino mi nije sasvim jasno šta će u Londonu posle stipendije, pošto su uslovi za život i rad tamo dosta loši. Amerika, Australija pa čak i neke zemlje latinske Amerike pružaju neuporedivo bolje uslove od Britanije. Meni se nekako čini da je ona u duši veoma usamljena, čak i nesrećna, pošto mi iz teksta sve nekako ide na kartu „individualnosti“. Nema tu mnogo pisanja o prijateljima, ljubavi, nisam čak ni shvatio da li je proputovala Englesku ili ju to ne zanima. Sve u svemu, meni deluje više tužno nego uspešno, mada, možda se i varam.

  5. Iako je vecina tacno sto je receno. Ne razumem potrebu za zahvalnoscu i impresioranscu kod ovdasnjih iseljenika u evropske zemlje. Ovde je svakako katastrofalno, medjutim nigde nije dobro, to sto je ovde ovoliko lose ne bi mi ucinilo boljim neko drugo mesto. Zasto bi poredili Veliku Britaniju u ovom slucaju sa Srbijom, zasto je ne bi poredili sa nasim standardom, kakvo bi to drustvo trebalo da bude pa onda da hvalimo ili kritikujemo. Ta zemlja je takva kakva je manje ili vise problematicna, sa drustvenim nepravdama, verovatno sa izrabljivanjem nekih drugih naroda, suptilnom represijom drzavnih institucija… Onda se vi snadjate i osecate zahvalnost prema toj drzavi za nekakvo skolovanje ili priliku ili sta vec a zanemarujete neprilike koje se drugima desavaju na tom istom mestu, to je moralni problem.

  6. Jovanu licno piznajem. Ona je veoma talentovana i vredna osoba. Takvi nisu potrebni ivoj zemlji. Steta za Srbiju

  7. Za vrstu posla koji autorka obavlja jednostavno ne postoji tržište. Tekst ne donosi naročito puno novih informacija, ali mi se dopao kao iskrena ispovest.

  8. Sve razumem, clanak je odlican i mislim da prikazuje snaznu i snalazljivu osobu/talentovanu sigurno/. Moja cerka je u Holandiji gde je o trosku Holandske drzave zavrsila doktorske studije. Odlicno zivi i vrlo je zadovoljna… SVAKO DOBRO ZELIM!

  9. Ne razumem tekst. I ja sam otišao na studije u UK, i to u London a ne Norvič, i 1991 a ne 2008, pa sam se vratio nakon istih. U UK ili drugde ima smisla ostati samo ako si, totalno nesposoban, totalni genije, ili te zatekne porodica. Sve drugo je visoka foliraža ili splet okolnosti Ii zbunjenost. Nas troje sada u BG imamo 7 pasoša pa smo ipak sretni u BG, radimo pro poslove, nemamo veze sa politikom, i živimo život punijim plućima nego što bi to bilo u UK ili sličmo. Verovali ili ne.

  10. E, moj „Komsija“. Komentar vam je potpuno promasen i neprikladan. Nije tacno da Jovana Backovic pljuje po Srbiji. Ona samo govori posteno, pametno i argumentovano. Verujte mi, nikada nije kasno doneti odluku o odlasku. Potrebno je malo vise hrabrosti, a manje komformizma. Otisao sam iz moje bivse zemlje sa porodicom i sa punih cetrdeset godina. Pokajao sam se samo sto nisam otisao mnogo ranije. Moja domovina, moja zemlja je tamo gde sam postovan kao licnost i po tome koliko se ceni moj rad.

  11. bilo sta pozitivno o ovoj rupi od srbije mogu samo da pricaju ljudi, koji nikada nisu negde u eu inostranstvu bili i ziveli i imali mogucnosti da uporede svakodnevni zivot u jednom organizovanom i sistemskom drustvu i jednom skroz neorganizovanom ne sistemskom i na kraju bahatom drustvu, kao sto je srpsko!

  12. Ma ne brinem ja za sve te kojima je neko platio doktorske studije u Londonu. Onima koji imaju novca i ovde sasvim dobro ide, eto vidim gomila klinki vozi automobile od 80000 do 100000 evra, kupuju stanove… Brinem za one koji nisu nasledili, koji ovde loše žive a nemaju novca i mogućnosti da odu

  13. Emigrant sam već 10ak g. Ove što znam iz londona rade po 2-3 posla za kiriju, ovde u Berlinu je moglo i sa jednim sad sve teže. Do pre par g Srbistan je bio bolji za bleju jer je bilo još par zakona u opticaju plus nisu iza svakog ugla bili homosapiensi što farbaju sve čega se dovate u trobojku ne bi li bili spremni za boj na kosovo

  14. Zamalo svi da počnemo da živimo punim plućima nego dusamani i izdajnici sabotirase jovanjicu

  15. #Komsija
    Inace, od davnina je poznato da je skolstvo u Srbiji besplatno. I kad zavrsis skolu, mogucnosti su neogranicene. Nemoj da se lazemo.

  16. Uglavnom Srbi pljunu na svoj narod, niko drugi to ne uradi.Uzivaj Jovana i ne vracaj se nikada u zemlju gde su tvoji koreni, ako uopste znas staje to.

  17. Posto ne zelis da se vratis ne moras niko nece da place za tobom. Najvise mrzim ljude koji slusaju druge, a sede ovde i uzivaju.

  18. U životu sa izazovom možeš da se boriš ili od njega bežiš. Ko ume da čita videće da ovoj ženi nije preterano prijatno nigde. Ovako je daleko od onih koji bi je pritiskali svojim ambicijama, a sve ostalo je slično.

  19. Super. Uživaj. Ima i onih koji se vraćaju, mahom iz Kanade. Znam za barem deset porodica. Mogli bi da pročitamo i neku njihovu ispovest, osim ako nije protivno politici kuće govoriti afirmativno o Beogradu u odnosu na Toronto.

  20. Svako ima izbor… Mora puno toga da se promeni ali treba da menjaju oni koji ostaju..mene vise raduje povratak nego ohrabrenje da svi odu…

  21. A kako bi bilo da vecina nas ode..Zna svijet sta i koga trazi.Talentovane i svrsene skolarce,pa ce tamo da doktoriraju itd. A mame ce biti u delirijumu.Da vrate pare za skolovanje,ako nisu bili samofinancirajuci, a za dalje njihova privatna stvar.Niko za nikim nije i nece plakati.Jedni odu,drugi dodju.Samo je Srbija jos uvijek na istom mjestu, nasa Srbija da se i to ne zaboravi,jer mi smo je takvom ucinili, na njenu zalost.

  22. Jedino mi je žao u životu što sam ostao u Srbiji.Što se tiče korena nsjviše kukaju oni kojima koreni i nisu u Srbiji ,

  23. Svako bira mesto svog prosperiteta…ona drzava koja ti to omoguci, postaje ti majka i polako se odrices svojih korena…ili su vec tvoja deca postali stranci. To se lako desava srbima jer imaju nisku nacionalnu svest. Jevrejima se to ne desava…jer su svesni…bar u to cvrsto veruju..i svaka im čast…da je njihova arhetipska svest bogom dana…i, zasto je ne bi negovali i bivali tako cvrsto nacionalno opredeljeni, kad su im vrednosti jake…sto bi ih tracili za tudu kulturu, i to materijalisticku, govorim o ortodosnim jevrejima ne o, Rocildu Sorosu i slicnim. Izmedu ostalog, zato su i najmocniju na svetu, a…cini mi se da su srbi u fazi nestanka. Lako se asimiluju i njihovi potomci gube svoj duhovni arhetip samo tako. Ponudis mu nesto..opipljivo prolazno materijalno i…on prestaje da bude sto je bio. Ili, ide u drugu krajnost, robuje mitovima iz proslosti, i dogmi. Nikako da nade pravu meru. Izmedu ekonomije materijalnog, ali i, kulturoloskog i duhovnog kao jevreji. Do duse, svako svog konja hvali. Jasno vsm je koje sam vere i nacije iz prilozenog…ali volim srbe, sa svim nj8hovim manama i vrlinama. Šalom Elohim

  24. Meni su najzanimiljiviji ovi botovi koji bi da nam docaraju zlatnu Srbiju na neki nacin, barem komentarima tipa „ostani tamo kad ne volis zemlju“ te drugim pisanijama diktiranim iz centrale. Srbija sa ovakvim ispranim mozgovima nije za vracanje, nije cak ni za komentarisanje nekad.

  25. Mada sam vec 30 godina lojalna gradjanka Britanije, nisam se nikada odrekla Mdrzavljanstva Srbije,i drago mi je sto je po Britanskim zakonima moguce imati 2 pasosa. Ne slazem se sa autorkom teksta u mnogo stvari. Prvo,cini mi se da ona nema dece aBritansko drustvo upoznaje se na kapijama skole. Drugo,Englezi su ljubazni i korektni,always trying to be ‘politicly correct’ na poslu , nije tako u privatnom zivotu.Majke ispred skole jednoga jutra ce vam reci,hello,drugoga ne.Komsije takodje,to je neki fazon postovanja privatnosti koji se granici sa sebicnoscu. Kada ugovarate da vam dodje necije dete na igranje i uzinu posle skole… presrecni su daposalju svoje dete i popiju kaficu u vasem domu,zahvalice vam se do neba na gostoprimstvu…pozvacete njihovo dete jos dva/tri puta…pa ce se oni mozda smilovati da pozovu vase dete na igranje posle skole,cuveni ‘playdate’… nisam za ja tebi ,ti meni,u pitanju su deca,nije fer prema detetu,meni nije bila nikada potrebna socijalizacija sa majkama iz skole koju su moja deca pohadjala… te zene,naglasavam, srednje klase ,i ako imaju fakultete vecinom ne radi dok su deca mala, iz prostog razloga ,sto obdaniste ,kada je moj sin isao, a isao je samo jedan dan, kostalo £60 dan….. to je bila2008a godina.
    Vlada ovde ne pomaze obdanista kao kod nas.licno mislim,da iza sve modernosti Engleskog drustva, stoji tendencija da zene sede kod kuce… tolika skupoca predskolskih ustanova nicim drugim nije opravdana. Drustvo je izuzetno klasno,mada se ljudi medjusobno ophodne civilizovano,bez obzira na klasu ,naciju,religiju…klasa se vidi pri upisu dece u skole…da bi vase dete islo u dobru drzavnu skolu,morate ziveti u dobrom kraju,a onda cete imati i mnogo veci kredit jer su kuce u takvim krajevima mnogo skuplje.Postoje privatne skole,i u Londonu u kome ja zivim ,evo vec 31 godinu,cene za skolsku godinu iznose oko£30 000.Ako ne zivite u dobrom kraju,niste bogati,moze da vam se dogodi da vam dete zavrsi u skoli gde se bodu nozevima ili ce ga emotivno i fizicki kinjiti jer je iz normalne porodice,sto kazu Englezi za decu iz normalnih porodica,imaju:’hot food and hot bath’. Vecina dece u takvim skolama su deca ciji roditelji ne rade,zive na socijali,deca tinejdzerki koje su zbog tinejdzerske trudnoce dobile stanove od drzave u zgradama gde su cesto kriminalne grupe ,siromasni migranti itd.
    Englezi generalno govoreci,vrlo su usko strucno obrazovani.Generalno obrazovanje im je minmalno,mada jako drze da se uvek kaze ,thank you and please…dobra strana toga za mene je,sto njih ne zanima da li sam ja Pravoslavne vere ili Katolicke,Evangelista,Church Of England… njima je to sve ,Hriscanstvo,sto je lepo. Ali nekada frustrira neznanje bazicne istorije Evrope, Religije, Geografije…
    Slazem se da je licni integritet bitniji od nacionalnog,i normalnije je.Covek se prvo brine o sebi i porodici.Ali i kada ljudi poput autorke ovog teksta kazu da im nije bitan nacionalni integritet, kako reaguju kada ih okolina podseca na to,a podseca ih cesto… kada pisu njihovo prezime ime,podseca vas ona obrazovanija Engleska sredina,radoznalija…a takvi ljudi, Englezi, obicno se nikada ne odricu svoga nacionalnog identiteta,ne busaju se u grudi,otvoreni su za nove kulture i ljude,ali ne stide se kao mnogi Srbi svojih obicaja,tradicije itd. Mnogo su vise prihvatljiviji oni ljudi iz Srbije koji nisu zaboravili svoju tradiciju,koji svoju decu uce Srpski jezik kod kuce…cirilicno pismo je izuzetno interesantno obrazovanom Englezu.A Brexit se dogodio zbog toga ,jer su englezi zeleli su da vrate svoj nacionalni identitet. Potpuno sam integrisana u u Britansko drustvo ali ne asimilirana.I kada me pitaju ,dobronamerni Englezi,da li se osecam Engleskinjom posle tolikih godina zivota ovde,uvek im odgovorim: I’m a Serbian woman but a very loyal British citizen.

  26. Klasicna greska nasih pocetnika u inostranstvu, brz iskaz nakon vrlo malo prozivljenog iskustva. Nase srpsko drustvo je ogoljeno i takvo kakvo je, dok je Evropa obmotana u vise slojeva, koje kada proucite i razmotate nakon vise godina, shvatite da se radi o jos jednom primitivnom i nezdravom drustvu. Kanadu u kojoj zivim da i ne spominjem. Tada Srbija pocinje jako da nedostaje. Ostaje samo pitanje pod kojim uslovima se vratiti i koliko vam je vremena ostalo za manevar.

  27. Muka mi je od tih koji ne vole svoju zemlju,ne čine ništa da u njoj bude bolje već samo kukaju kako je ovde loše. Nisu svi najbolji otišli ima i u ovoj državi vrednih mladih ljudi .Treba podržati te mlade ljude koji su ostali ,a svi što su otišli nek idu srećan im put. Uvek me vređala rečenica,,Svi najbolji su otišli,, Moja deca zavrsila fakultete ,sami sebi našli posao u Srbiji ,rade,srecni i što su oni ,,gori,,od ove gospode što su otisli

  28. Posten pristup. Struka i licna satisfakcija na prvom mestu. Svaka cast. Zelim uspeh u daljem radu.

  29. Meni je Srbija dosta pomogla u odrastanju.
    Pre svega roditelji, drugovi, ali i moj Kajakaski klub, pa Fond Provrednik koji me je stipendirao. Ja to nisam zaboravio, i sada iz inostranstva redovno saljem pare svim grupama. Kajakasima za vesla, roditeljima za auto, novim stipendistima placam stipendije, drugovima za preziveti ili po koji luksuz. Nije problem.
    Iskreno, ko daje taj ima. Ko ima, treba i da daje.
    Taj aksiom se jos nije pokazao pogresnim.
    Ja sebe nisam pronasao u Srbiji, ali sam Srbiji mozda i „vredniji“ iz inostranstva.
    To je jedino sto zamoram ovoj devojci. Treba pomoci nazad. Pozdrav

  30. Živim u inostranstvu, Nemačka, vraćam se za Srbiju, obišao sam mnogo Evropskih zemalja, sve je lepo za videti, ali za život jedino Srbija dolazi u obzir, novac nije život.

  31. „Otvoreno pismo mami“
    Draga mama, neka društvo brine o tebi….

    Ups, to o „nebrizi društva prema ženama“ je poseban članak. Tamo se ne spominju „Jovane“ jer nisu one odgovorne za svoje ostarele majke, nego „društvo“.

Ostavite komentar


Društvo

Naslovna strana

Naslovna strana za 24. april 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Ana Ćurčin, muzičarka

Danas predstavlja pokušaj objektivnosti i relavantnosti prema nekakvoj istini koja bi trebalo da bude jedna vodilja kada je žurnalistika u pitanju.