Foto: Shutterstock/Ground PictureU Srbiji posluje 19 banaka, koje su prošle godine uvećale dobit za skoro 6,5 odsto, na 1,4 milijarde evra, a šest najuspešnijih, koje drže tri četvrtine tržišta, upisalo je ukupan profit od 1,2 milijarde evra.
Iako su ove godine njihove zarade rasle sporije, strane banke na srpskom tržištu beleže dvostruko veće zarade nego u matičnim zemljama, piše Biznis i Finansije u svom izdanju Finansije TOP.
Privreda koju banke opslužuju beleži znatno skromnije rezultate. Finansijski izveštaji za prošlu godinu još nisu sabrani, a poslednji dostupni podaci Agencije za privredne registre (APR) pokazuju da je dobit realnog sektora pala za skoro 10% u 2024. godini. Srbija je zabeležila rast BDP-a od svega 2% u 2025. godini, što je bilo ispod proseka CIE (2,3%), pri čemu je najvažniji deo privrede, industrijska proizvodnja, imala rast od svega 0,9%, podaci su Republičkog zavoda za statistiku (RZS).
Tokom prva četiri meseca 2026. u poređenju sa istim periodom prethodne godine, industrijska proizvodnja je porasla tek 0,2%, dok je građevinarstvo, još jedna ključna privredna grana, otišlo u minus čak za 5,1%.
Sve veći raskorak između banaka i realne privrede ogleda se i u različitom stepenu konkurencije u ova dva sektora. Više od 99% srpske privrede čine mikro, mala i srednja preduzeća koja su, pored međusobne, izložena i veoma oštroj stranoj konkurenciji, posebno velikih međunarodnih korporacija. Nasuprot tome, banke u Srbiji imaju toliko dominantan položaj na finansijskom tržištu da je konkurencija gotovo zanemarljiva, pa su time krajnje sužene i alternative za privrednike u pogledu finansijske podrške i usluga.
Proizvodne firme su pritisnute milionima problema, od energije, transporta, logistike, pada tražnje, promene navika potrošača do visokih kamata koje diktira američki FED ili Evropska centralna banka, nabraja za B&F Radmila Trifunović, generalna direktorka kompanije Metalac. Takve probleme banke nemaju, jer se novac lako distribuira.
„Na domaćem tržištu je velika glad privrede za novcem i upućeni smo na banke. Ni njima ne odgovaraju visoke kamate, jer onda teže plasiraju sredstva. Nije dobar ni jeftin novac, podstiče da se troši više nego što je potrebno. Normalno je da kamate zavise i od toga ko povlači kredit. Manje zadužena preduzeća imaju bolji kreditni rejting i povoljnije dobijaju sredstva, ali je podrška potrebnija onima koji su u teškoćama i koje visoke kamate dodatno guše. Ipak, valja biti oprezan, zaduživati se samo za investicije. Onog momenta kad počnete da se zajmite za plate u ozbiljnom ste problemu”, upozorava Trifunović.
Izdržaće dok može
Takav raskorak u visini dobiti održiv je sve dok u realnom sektoru rezultati iz osnovnog poslovanja mogu da pokriju troškove kamata, smatra profesor Beogradske bankarske akademije Zoran Grubišić. Kao što privrednici prave svoje kalkulacije, tako i banke imaju svoju računicu, koja u kamatnu stopu uključuje i maržu na rizik.
„Često se postavlja paralela sa bankama evro zone koje su manje profitabilne, jer su niže kamatne marže. Ali, nije isto kreditirati privredu ili stanovništvo u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji ili ovde u regionu. U velikoj meri to zavisi i od kreditnog rejtinga zemlje. Naš rejting nije loš u odnosu na uporedive zemlje, samo jedan stepenik je niži od Hrvatske, dva od Slovenije“, navodi Grubišić za B&F.
„Međutim, kada ’zaigrate u premijer ligi’, gledate razvijenije zemlje, malo je slika drugačija. U odnosu na najstabilnije privrede, kod nas je nešto malo veći i procenat problematičnih kredita, ali je sve to za sada pod kontrolom centralne banke. Naravno, svi se malo zabrinu kada dođe do globalnog uvećanja rizika, naftnog šoka, inflacije. Kada se pojavi dodatna neizvesnost, banke reaguju podizanjem kamata jer je njihov osnovni zadatak da upravljaju rizikom i očuvaju kapital”, podseća profesor.
Iako sve polazi od kreditnog rejtinga zemlje, kalkulacija sa kamatama zavisi i od klijenata čiji kvalitet banke utvrđuju i ugrađuju u cenu zaduživanja. „Mi imamo jako malo prvoklasnih kompanija ali i kvalitetnih projekata za koje se preduzeća zadužuju. Naravno da manje sigurne firme imaju problem kreditiranja a da se snažnijim otvaraju i druge mogućnosti, poput emitovanje korporativnih obveznica. One ne moraju da traže kredit od banke i prošle godine nekoliko kompanija je izdalo takve dužničke hartije, ove godine se najavljuje još deset novih firmi. Verujem da će ih biti više jer je to projekat koji podstiče i finansira Svetska banka”, ističe sagovornik B&F-a.
Grubišić ne veruje da će centralna banka ograničiti visinu kamata za privredu, kao što je to učinila za stanovništvo sa niskim primanjima.
„Za povoljnije kreditiranje država može da iskoristi razvojne fondove, ali ne znam da je igde u svetu bila ograničena kreditna marža za privredu. To je tržišni alat, jer su i banke privatni privredni subjekti, akcionarska društva ili korporacije i imaju pravo na kalkulaciju rizikom”, podvlači profesor.
Cenu novca određuje i smanjena konkurencija
Ekonomista Saša Đogović ukazuje da delimično cenu novca kod nas određuje smanjena konkurencija u bankarskom sektoru, jer je došlo do ukrupnjavanja, ali da kamate mogu i da padnu ukoliko se potražnja za kreditima smanji.
„Onda će banke da ponude dodatne pogodnosti, programe lojalnosti, niže stope… Ali za sada ne vidim da postoji u najavi neka kriza u bankarskom sektoru. Privredni rast ima neku dinamiku iako je usporena u odnosu na ono što je projektovano, a tražnju podgrevaju i krediti koje država uzima za svoje potrebe, poput projekta EXPO, pa i ona pospešuje profite banaka. I strani investitori, iako im ulaganja ove godine padaju, do sada su tražili nove izvore za redovno ili investiciono ulaganje. Taj skup faktora razvijao je bankarski sektor i profite banaka”, kaže Đogović za B&F.
Usporavanje privrede u Evropskoj uniji odražava se i kod nas, dodaje naš sagovornik, a suočeni smo i sa padom investicija, gašenjem nekih firmi ili pogona, posebno u tekstilnoj, kožarskoj i autoindustriji. Pritisak na kredite smanjiće se po završetku gradnje za EXPO, kao i zbog energetske krize i povećane inflacije, očekuje Đogović. Ali, Narodna banka Srbije će pratiti signale Evropske centralne banke, pa ako tamo dođe do podizanja kamatne stope i ovde će biti podignuta referentna stopa, što će lančano izazvati rast kamata a posledično i manju tražnju za kreditima.
Ogledalo ukupne ekonomske politike
Problem visokih kamata na kredite široko zadire u način na koji se vodi kompletna ekonomska politika u zemlji, kaže za B&F konsultant za investicije Milan Kovačević.
„Nažalost, ne postoji više povezanost banke i klijenta, jer smo državne banke rasprodali i uveli inostrane vlasnike, čiji je interes isključivo zarada. Centralna banka je nedovoljno uredila to poslovanje, dozvoljava, na primer, da poslovna banaka naplati ’naknadu za devizni priliv’ koja se primenjuje samo kod inostranih penzija, ni za jednu drugu uplatu stranog novca. Postoje i naknade kojih nema u drugim zemljama, za pregled kreditne dokumentacije, na primer“, navodi Kovačević.
„Pritom, banke dobijaju velike količine novca potpuno besplatno, na depozitima po viđenju građana i privrede. To je ogroman iznos na koji ne plaćaju nikakvu kamatu ali ga koriste za kreditiranje klijenata. Takođe, banke nisu dovoljno oporezovane pa, na primer, na naknade koje naplate za razne usluge, nemaju obavezu obračunavanja PDV-a”, tvrdi Kovačević i ukazuje da se i sam iznenadio zbog velikog broja banaka koje ovde posluju kao poslovnice stranih centrala – one nisu banke, ali se preko njih obavljaju neke transakcije.
Ljubomir Madžar, profesor emeritus Alfa BK Univerziteta, smatra da rast bankarskog sektora predstavlja nadoknadu za ograničenja koja je u ovoj delatnosti nametao bivši socijalistički sistem. Međutim, natprosečan rast profita u bilo kom sektoru ne može biti dugoročno održiv, ističe Madžar za B&F.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


