Ukupni prihodi budžeta ostvareni u periodu januar-jul veći su za 6,33 odsto u odnosu na isti period lane. Međutim, od januara do oktobra nominalna naplata veća je za samo 0,73 odsto u odnosu na isti period 2012. godine. To znači da se neće ostvariti očekivani rast budžetskih prihoda od oko 80 milijardi dinara.

Podaci govore da naplata akciza i PDV-a beleže značajna usporavanja, a najveći pad primanja registrovan je kod neporeskih prihoda koji su za gotovo četvrtinu niži nego prošle godine. Na sreću i na rashodnoj strani je došlo do značajnog smanjenja izdataka, zahvaljujujći pre svega smanjenju troškova poslovanja budžetskih korisnika, zatim rashoda za zaposlene kao i kapitalnih izdataka i subvencija. Te uštede iznose oko 60 milijardi dinara, tako da će konačni deficit budžeta na kraju godine biti veći za dodatnih 20 milijardi, što je ukupno oko 200 milijardi dinara. „Arhitekte“ budžeta za 2014. godinu ignorisali su ovaj negativan trend i time su ugradili sistemsku grešku u proračun. Prihodna strana za 2014. planirana je sa uvećanjem od 6,5 odsto u odnosu na ovogodišnji rebalans. U uslovima predviđenog povećanja BDP-a za jedan odsto u narednoj godini i stope inflacije od 5,5 odsto nominalni rast prihoda od 6,5 odsto je realan. Ali, problem je u pogrešnoj osnovici.

Ako za osnovu koristimo izvršenje budžeta za 2013, onda se predviđa povećanje prihoda od gotovo 17 odsto. U ambijentu primene mera fiskalne konsolidacije, koje će uticati na smanjenje lične i državne potrošnje, odnosno domaće tražnje, planirano povećanje prihoda od 135 milijardi dinara ne samo da je nerealno već predstavlja i unapred ugrađen sakriveni budžetski deficit. Možda najilustrativniji primer za to jesu projektovani neporeski prihodi koji bi naredne godine trebalo da iznose 122,3 milijarde dinara, što u odnosu na kraj 2012. predstavlja rast od 57,6 odsto. Iako je predlagač budžeta u neporeske prihode za sledeću godinu uključio i sredstva od solidarnog poreza na zarade veće od 60.000 i 100.000 dinara, u iznosu od 12 milijardi, to neće biti dovoljno da pokrije planirani rast prihoda po tom osnovu. Slična je situacija i sa rashodnom stranom, gde se očekuje pad rashoda za zaposlene na kraju godine u odnosu na rebalans od oko 12 milijardi dinara. Iznenađenje je svakako veliko smanjenje troškova poslovanja budžetskih korisnika u iznosu od 25 milijardi. Očigledno je da mere štednje imaju efekte na obuzdavanju troškova. Takođe, ni kapitalni izdaci i subvencije se neće ostvariti u planiranom obimu.

Nažalost, to nije jedina sistemska greška, odnosno sakriveni deficit u Predlogu budžeta za 2014. Sada je već izvesno da će na kraju godine Fondu PIO iz budžeta nedostajati bar pet milijardi dinara zbog precenjenih efekata povećanja doprinosa za penzije od dva odsto. Zbog toga je nerealna računica da se dogodine planira samo 256 milijardi za transferna sredstva penzionom fondu. I po tom osnovu postoji zamagljen deficit od oko 10 milijardi. Da bi se ovi propusti ispravili, neophodan je hitan rebalans budžeta koji tek treba da se usvoji. Popravni za novi proračun morao bi da se uradi već u prvom kvartalu naredne godine. U protivnom, moglo bi se dogoditi da budžetski deficit u 2014. godini znatno premaši 200 milijardi. Ovakvi promašaji otvaraju pitanje znanja, bolje rečeno neznanja, državnih službenika. Nesposobnost birokrata u javnom sektoru da naprave dobru procenu posledica je višegodišnje negativne selekcije kadrova, čije su posledice još vidljivije na lokalnom nivou gde postojeći sistem računovodstvenih pravila ide naruku nestručnim i bahatim partijskim kadrovima. Naime, gotovinski sistem izrade bilansa uspeha indirektnih budžetskih korisnika dozvoljava neograničeno trošenje, luksuz i reprezentaciju, a da se na kraju godine ne iskaže gubitak. Sa takvim obračunskim sistemom i partokratijom nemoguće je uspešno sprovesti ni najbolje odluke i namere Vlade.

Svetska ekonomska kriza, bar kad je reč o trošenju budžetskih sredstava, još nije stigla u većinu lokalnih samouprava (osim u siromašne i male opštine). Zbog toga, dok se ne promeni struktura kadrova na svim nivoima koji upravljaju javnim sektorom, nemoguće je značajnije smanjiti budžetski deficit i pored reformskih poteza. Za ozdravljenje javnih finansija mora da važi princip kojim se rukovodi privatni sektor, a koji se svodi na to da vas dobre odluke nagrađuju, a loše kažnjavaju.

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari