Sudeći prema izjavama zvaničnika prošlonedeljna, druga po redu runda pregovora (u Briselu) Beograda i Prištine, donela je izvestan pomak u rešavanju nekih, reklo bi se praktičnih pitanja koja se odnose na katastar i matične knjige. Za početak, dogovoreno je da se po uzoru na model rešavanja problema sukcesije bivših jugoslovenskih republika, krene od razmene kopija matičnih knjiga i katastara. Tome će prethoditi formiranje zajedničke komisije sa predstavnicima Euleksa na čelu koja bi trebalo da uđe u trag podacima važnim za rešavanje ovog problema.

Skroman korak napred napravljen je i u vezi sa nizom otvorenih pitanja koja prate snabdevanje električnom energijom kao i pružanjem usluga telekomunikacija. Da je reč o veoma kompleksnim pitanjima koja će zahtevati „dosta razumevanja i strpljenja“, kako je konstatovao šef srpske delegacije Borislav Stefanović, govori i podatak da je Srbija, u prethodne tri decenije, u razvoj Kosova i Metohije uložila oko 18 milijardi dolara. Treba podsetiti da je posle 1966. godine za razvoj nedovoljno razvijenih područja, pre svega KiM, izdvajano 1,5 do dva odsto ukupnog društvenog proizvoda. U tom kontekstu posmatrano izjava Edite Tahiri, šefa pregovaračkog tima Prištine, da bi što pre trebalo rešiti problem „srpskih ilegalnih elektroenergetskih operatera na terenu i omogućiti normalizaciju rada kosovskih operatera“ u najmanju ruku zvuči neprimereno.

– Samo u termoelektrane i distributivnu mrežu na KiM, koja je u vlasništvu Elektroprivrede Srbije, preko nekadašnjeg Fonda za razvoj SFRJ, uloženo je 5,5 milijardi dolara. Procenjuje se da imovina EPS-a vredi oko tri milijarde evra, dok vrednost privatne imovine više od 30.000 srpskih porodica proteranih sa Kosova iznosi najmanje četiri milijarde dolara. Osim toga, više od 1.350 objekata koji se nalaze na tom području u vlasništvu su preduzeća iz centralne Srbije – PTT poseduje 130 objekata, u posedu ŽTP-a nalazi se 55 objekata, EPS ima 18, a Srbijašume 45 objekata. U vlasništvu države Srbije je i 24.500 hektara poljoprivrednog, šumskog i građevinskog zemljišta; više od 1,4 miliona kvadratnih metara službenih zgrada; 145.000 metara kvadratnih poslovnih zgrada; 25.000 metara kvadratnih stambenog prostora; 4.000 kvadrata objekata posebne namene i 750.000 kvadrata građevinskih objekata – kaže za Danas Dejan Jovović, savetnik Biroa za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije.

Poseban problem predstavlja privatizacija preduzeća koja je obavljena pod pokroviteljstvom Kosovske poverilačke agencije (KPA). „Rasprodaja“ je započela u maju 2003. godine kada je Unmik poverio KPA sudbinu više od 700 društvenih i svih javnih preduzeća (Gradske toplane; Energetska korporacija; Kosovske železnice; Aerodrom Priština; Pošta i telekomunikacije; Vodovod i navodnjavanje), sa oko 14.000 zaposlenih. Kroz nelegalnu privatizaciju prodato je više od 300 srpskih preduzeća u društvenom vlasništvu, a čak 90 odsto kupaca su Albanci. Da je reč o rasprodaji govori i podatak da je vrednost privatizovane imovine procenjena na više od 1,5 milijardi dolara, a da je prodajom ostvaren prihod od oko 300 miliona evra.

– Na Kosovu je primenjen model brze privatizacije, tzv. spin of metod (kružno zatvaranje) čime je zanemaren interes Republike Srbije kao vlasnika. To praktično znači da dugovi ostaju Srbiji, a imovina Kosovu, s obzirom na to da se od postojećeg društvenog preduzeća formira novo, dok dugovi i obaveze ostaju starom. Kosovska poverilačka agencija, koja je vlasnik oba preduzeća, prodaje samo novo preduzeće, dok poverioci stare firme svoja prava mogu da pokušaju da ostvare preko Vrhovnog suda Kosova. O obeštećenju poverilaca starog preduzeće odlučuje KPA kod koje ostaje prihod od prodaje. Postupak privatizacije koji KPA sprovodi ne primenjujući srpski Zakon o privatizaciji, znači lišavanje preduzeća-poverilaca sa teritorije Srbije svih prava i predstavlja jedan od najgrubljih oblika diskriminacije pravnih lica – ističe Jovović i podseća da su se predstavnici više od 200 srpskih preduzeća obratili Vrhovnom sudu Kosova bezuspešno tražeći zaštitu svojih vlasničkih prava.

Prema rečima našeg sagovornika Fond za razvoj Srbije ima vlasničke udele u oko 150 preduzeća na KiM čija vrednost premašuje 140 miliona evra, dok se potraživanja srpskih preduzeća van KiM prema preduzećima sa KiM kreću oko 190 miliona evra. Srbija je, kao dužnik i garant, vraćala kosovske spoljne dugove, koji iznose oko 1,2 milijarde dolara, a nije ubirala sredstva od poreza na KiM. Svetska banka je u avgustu 2009. godine otpisala Srbiji oko 500 miliona dolara spoljnog duga Kosova.

U izveštajima međunarodnih organizacija Kosovo je okarakterisano kao nerazvijeno područje sa bruto domaćim proizvodom od oko 1.200 evra po glavi stanovnika, sa visokom stopom siromaštva (oko 35 odsto stanovništva živi ispod granice siromaštva dok se procenat ekstremno siromašnih kreće oko deset odsto) kao i nedovoljno razvijenim industrijskim sektorom i lošim snabdevanjem električnom energijom. Konstatovano je, takođe, da 50 odsto radno sposobne populacije nije zaposleno (kod srpske populacije bez posla je čak 90 odsto), a osim niskog kvaliteta obrazovanja, stanovništvo koje živi na ovom području suočeno je sa visokim stepenom kriminala i korupcije, čestim etničkim konfliktima, kao i velikim pritiscima spolja. Privredu KiM karakteriše visoko liberalizovana trgovina, čvrsta monetarna politika, niska inflacija i evro kao domaća valuta (dinar se koristi samo u oblastima gde živi srpsko stanovništvo).

Očigledno je, dakle, da se u dijalog s Prištinom ušlo u nameri da se najpre reše praktična pitanja koja bi trebalo da olakšaju život ljudi na tom prostoru. To bi, takođe, trebalo da predstavlja uvertiru za rešavanje, kako se procenjuje, mnogo težih političkih, ali i niza ekonomskih pitanja. Da li će dijalog ići u tom pravcu videće se već na trećem susretu pregovaračkih timova Beograda i Prištine koji je planiran za sredinu aprila.

Uskraćeno pravo nad resursima

Jednostranim proglašenjem nezavisnosti KiM, državi Srbiji uskraćeno je pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem kao i rudnim i mineralnim resursima kojima je to područje bogato. Procenjuje se da se na Kosovu i Metohiji nalazi više od 15 milijardi tona uglja, lignita pre svega, vrednog oko 400 milijardi evra, rezerve cinka i olova iznose oko 46 miliona tona, magnezita osam miliona, a boksita više od 1,6 miliona tona, a značajni su i izvori vode i ležišta geotermalne energije – ističe Dejan Jovović, savetnik Biroa za regionalnu saradnju PKS.

Vlasništvo države Srbije na KiM

* 24.500 hektara poljoprivrednog, šumskog i građevinskog zemljišta

* 1,4 miliona metara kvadratnih službenih zgrada

* 145.000 metara kvadratnih poslovnog prostora

* 25.000 metara kvadratnih stambenog prostora

* 4.000 metara kvadratnih objekata posebne namene

* 750.000 metara kvadratnih građevinskih objekata

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari