Milioni čačanskom udruženju na reč: Šta se krije iza borbe za natalitet? 1Foto: Shutterstock / NivCube

Svake godine opštine i gradovi širom Srbije daju novac čačanskom udruženju Tri plus za podršku porodicama s troje i više dece. Za to ne raspisuju konkurse, niti traže dokaze o tome kako se ovaj novac troši.

Jelena ima troje dece. Hrana, škola, vanškolske aktivnosti, sve to čini da im kućni budžet krajem meseca bude blizu nuli. U najboljem slučaju. Pre tri godine je saznala da u Požarevcu, u kojem živi sa porodicom, roditelji sa troje i više dece mogu da dobiju karticu koja nudi popuste u sportskim klubovima, kod frizera, prodavnicama.

Reč je o takozvanim „ponosnim“ karticama koje gradovi i opštine širom Srbije nude svojim stanovnicima u poslednjih pet godina.

Međutim, ove kartice ne izdaju lokalne samouprave, već iza njih stoji čačansko udruženje Tri plus koje vodi nekadašnji odbornik Vladica Gavrilović.

Najmanje 24 gradova i opština u Srbiji je ovom udruženju, od 2018. godine do danas, dalo oko 27 miliona dinara. Konkursa za ovo nema nego lokalne samouprave direktno novac daju udruženju i posle ni ne prate kako se on troši.

Nebojša Rančić, pravnik koji je godinama radio s lokalnim samoupravama i pomagao im da budu transparentnije, smatra da su ovakvim sistemom dodele novca isključena ostala udruženja koja se bave podrškom porodicama.

„Njima nije pružena mogućnost da se na javnom konkursu takmiče sa svojim predlozima i svojim idejama.“

Umesto toga je, smatra on, napravljena jedna vrsta monopola.

Ljudi su se na društvenim mrežama žalili da im neke firme nisu priznavale popuste sa karticom. Jedna od onih koji su naišli na sličan problem je i Jelena. Pokušala je da ćerku upiše u gimnastički klub u Požarevcu, za koji je na sajtu udruženja pisalo da je članarina uz karticu besplatna, a zapravo nije bila. Ona nije želela da joj objavljujemo puno ime.

Žalila se i samom udruženju, gde je dobila obećanje da će oni otkriti šta je problem. Međutim, tada je počelo širenje korona virusa i sve je, pa i sportski klubovi, nakratko zatvoreno. Kada je to prošlo, pozvala je ponovo. Odgovor je bio isti.

„Ja bih volela da se to reši.“

Milioni bez pokrića

Primer Gornjeg Milanovca upućuje na to kako sistem funkcioniše.

Udruženje Tri Plus ih je 2018. godine pozvalo da budu njihovi članovi. Dejan Kovačević, predsednik opštine je posle toga tražio od privrednika, javnih preduzeća i sportskih klubova, da obezbede neke povlastice ili popuste za ljude sa karticom.

„Pozivamo Vas da svojim doprinosom date podršku ovoj akciji“, stajalo je u dopisu koji im je poslao, „i pokažete dobru volju da se zajedno mobilišemo u cilju pomoći višečlanim porodicama koje su nosioci demografskog razvoja naše opštine i zemlje.“

Nakon toga je Opština zvanično pristupila udruženju. Članstvo košta 6 dinara po stanovniku opštine ili grada godišnje, što je u slučaju Gornjeg Milanovca nešto više od 266 hiljada dinara.

Ovaj princip naplate znači i da najveći gradovi daju više pa tako, na primer, Niš daje milion i po dinara svake godine. U Beogradu je pre više od dve godine kartice delio tadašnji zamenik gradonačelnika Goran Vesić. Njemu su se iz udruženja zahvalili zato što je „svaki, čak i nemoguć predlog prihvatio i našao način da se realizuje“. Iz Beograda nisu CINS-u odgovorili koliko novca izdvajaju, ali ako daju kao i ostali, to bi značilo da godišnje plaćaju skoro deset miliona dinara.

Novac na račun udruženja dolazi i iz siromašnijih mesta. Lebane, Petrovac na Mlavi i Malo Crniće su od strane države prepoznati kao „nedovoljno razvijene“ opštine, pa im u razvoju pomaže posebno ministarstvo. Ipak, to ih nije sprečilo da udruženju Tri plus za tri godine daju nešto manje od 900 hiljada dinara.

Lokalne samouprave same zovu firme da obezbede popust i obaveštavaju svoje stanovnike da se prijave, ako žele, i da preuzmu kartice. Udruženje ih štampa. Na šta sve tačno odlazi novac koji opštine i gradovi daju nije poznato, jer kako su nam neke od njih rekle, udruženje nije dužno da ga pravda.

Tara Petrović iz Građanskih inicijativa kaže da je i procedura kojom udruženja dobijaju novac kroz javne konkurse često puna rupa, ali obezbeđuje neki nivo transparentnosti.

„Postoji javni poziv s uslovima, vidi se ko se prijavio, ko je dobio koliko novca, a ovo je mimo svih tokova. (…) Meni ovaj sistem deluje kao mehanizam za izvlačenje novca iz budžeta.“

Ceo tekst pročitajte na portalu CINS-a.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari