U Srbiji su retke situacije u kojima privatnici uspevaju da se dogovore sa državom ili lokalnom samoupravom o zajedničkoj saradnji i ulaganju od kog bi obe strane imale koristi, baš kao i krajnji korisnici – građani naše zemlje. Javno privatno partnerstvo nije ojačano ni zakonima, kako bivšim, na osnovu kog je sklopljeno svega pet ugovora, a samo jedan „preživeo“, tako ni aktuelnim, rečeno je na jučerašnjem panelu o javno privatnom partnerstvu i tržištu nekretnina koji je održan u Danas konferens centru.


„Zakon nema dobru osnovu za primenu, a najbolji dokaz za to je to što danas sa nama nema nikog iz vlasti. Situacija sa javno privatnim partnerstvom u Srbiji je jako loša, a uslov da se to popravi je da bude bolje u građevinskoj industriji“, rekao je Aca Popović, savetnik predsednika Privredne komore Srbije, podsetivši da građevina trenutno stoji „katastrofalno“.

On je dodao da je Privredna komora još pre tri godine tražila od vlade da promeni zakone i omogući i domaćim firmama da učestvuju na tenderima koji se raspisuju za projekte koje finansiraju velike međunarodne institucije. Poenta je, napomenuo je, sprečiti propadanje domaćih firmi, koje nikako neće moći da prežive ukoliko ne budu imale čak ni reference iz Srbije.

Problem sa referencama koje bi ih preporučile za neke buduće poslove van granica ove zemlje nemaju u Energoprojektu, jednoj od retkih građevinskih firmi u Srbiji koje su pregurale ove teške godine za građevinu. Tajna toga je verovatno i u tome što je Energoprojekt nekada 75 odsto svojih poslova obavljao u inostranstvu, a danas 60 odsto. „Poznat je problem koji Beograd ima sa parkiranjem. Postoji 24 do 26 utvrđenih lokacija za nove podzemne garaže i mi smo se još davno prijavili i zainteresovali za to. Međutim i posle sastanka u gradskom sekretarijatu ništa se ne dešava“, rekao je izvršni direktor ove firme Zoran Radosavljević. On kaže da se pita zašto to gradu nije zanimljivo. „Javno prozivam javnog partnera da uradi nešto dobro za svoje građane“, istakao je Radosavljević.

Podsećajući da postoji veliki raskorak između mogućnosti javnog sektora i potreba lokalnih samouprava, Tatjana Dijan iz Privredne komore Beograda je istakla da je možda poslednji trenutak da se učini nešto ne bi li se popravila situacija u ovoj oblasti. „Po donošenju Zakona o JPP 2003. potpisano je pet ugovora, četiri su raskinuta, samo je jedan ostao na snazi. U novembru prošle godine u PKB smo odlučili da formiramo centar za javno privatno partnerstvo“, rekla je Dijanova i istakla jedan pozitivan primer JPP, slučaj u kom konzorcijum tri strane firme i JP Informatika iz Novog Sada rade na projektu izgradnje optičke mreže u ovom gradu, projektu vrednom 46,7 milijardi evra.

Regionalni direktor MACE za Srbiju Branislav Simović rekao je da veliki investitori nisu spremni da ulažu u cele projekte i pomenuo primere javno privatnog partnerstva u kojima je njegova kompanija učestvovala. „Radili smo, ali ne ovde, već u Velikoj Britaniji kuće za nezbrinutu decu, stanove za ljude kojima je potrebna pomoć. Uglavnom projekte humanitarnog karaktera“, istakao je Simović.

Programski direktor Transparentnost Srbija Nemanja Nenadić je, govoreći o rizicima sa stanovišta korupcije, istakao da se javno privatna partnerstva u Srbiji mogu osporavati u smislu da li su potrebna uopšte ili ne. „Kad govorimo o opasnosti od korupcije u javno privatnim partnerstvima, privatni partneri preuzimaju odgovornost i mislim da ne bi trebalo da se svaki rizik prebacuje na državu. Šta učiniti da ne bude tako“, zapitao se Nenadić.

Dobra iskustva

Danka Gladović predstavila je juče jednu od najvećih izraelskih firmi u oblasti nekretnina Aviv Arlon. „Sa izraelskom državom smo napravili ugovor o izgradnji fabrike za preradu morske vode. Vlada je dala zemljište i obavezala se da će kupiti određene količine vode, a investicija je vredela 85 miliona dolara, od čega je čak 70 miliona dobijeno od banke“, istakla je Gladović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari